Marketing
Stranac...
Hvala ti Vjetre na tako predivnom susretu.
Vraćam se kući sa torbom preko ramena i umorna dovoljno da bih se srušila na mjestu.
Sama u svojim mislima sam šetala, meni praznim, ulicama.
Vrijeme je bilo lijepo – za ovo doba godine – i odjednom zapuhaše snažan Vjetar.
Kosa mi je prekrila lice i u tom naletu hladnog zraka preda mnom se našao Čovjek – unatoč njegovim 16, 17 godina – koji se po svemu razlikovao od onog mora stranaca iako je za mene i on bio stranac.
Njegov pogled je bio drugačiji. Među svim onim tmurnim bojama on je bio u bijelom.
I među svim strancima koji prođu u mom životu, htjela sam – i još uvijek želim – da se on zadrži tu.
Njegove bistre plave oči djelovale su tako zamišljeno i prekrasno, kao da se cijeli svijet smjestio u njih.
Heh, vidi koga mi je Vjetar donio!
Nastavio je jednakim koracima po ravnoj crti na cesti, kao izgubljeni putnik, ali glavom dignutom s takvim ponosom da bi mu svako živo biće zavidjelo.
Na trenutak sam se htjela naći u njegovim cipelama, vidjeti svijet njegovim bistrim plavim očima.
Nastavila sam šetati zamišljenim koracima, a njegove rečenice mi još uvijek odzvanjaju u glavi.
Post je objavljen 02.02.2007. u 18:26 sati.