Koje su to riječi koje su meni sišle s usana?
subota, 27.01.2007.
Život i Karte...
 Sinoć sam igrala karte sa svojom sestrom. S onim malim pravokutnim komadima papira na kojima su likovi tref, pik, karo i herc. Tref mi je najdraži. Taj maleni pravokutni komad papira sa slikom treba i brojčicom 2 mi uvijek donosi sreću. Pred kraj igre sam vidjela da nedostaje jedna karta. Onu za koju nijedna od nas dvije nije marila. Nije bila nešto bitno u igri, a nijednoj nije bila omiljena. Danas me je taj neomiljeni mali pravokutni komad papira doveo do ludila. Nisam ju našla, ali nisam zbog toga razbijala glavu. Ne bismo vidjele da nema te karte sve dok nismo počele brojati karte kako bi vidjele koja od nas dvije je dobila igru. Ne sjećam se kako se igra zvala. Mi ljudi ne bi vidjeli da nedostaje neka osoba sve do onog trenutka kada bi netko napravio inventuru i rekao: Aha, nema Njega. Onda bi se svi okrenuli i isto pitanje bi kružilo zrakom: A gdje je On? A izbjegavali su Ga cijelo vrijeme ili jednostavno nisu marili za njega dovoljno da ne znaju ni kako se zove. U toj igri života gdje su ljudi poput karata, taj se Čovjek našao u položaju karte koju ni ja ni moja sestra nismo htjele imati. Jer nije vrijedila. Barem ne u toj igri. Ali možda u nekoj drugoj igri s tim pravokutnim papirićima je neprocjenjiva. Možda isto to vrijedi i za tog Čovjeka. I za mene i za tebe. Našla sam tu kartu tek kada sam temeljito pospremala sobu. Cijelo vrijeme mi je bila pred nosom. Možda je i taj Čovjek u sličnoj situaciji. |
- 15:08 - Before you go, can you read my mind? (46) - Print - #
utorak, 23.01.2007.
Tisuću i jedna priča...
 Već sam se par puta uhvatila kako razgovaram sama sa sobom – na ulici i doma. Nije to ništa strašno, treba to izaći iz mene, a moj vjerni Zrak me uvijek sluša. Vjeruj mi, slušam i ja njega kada struji velikom brzinom kroz ulice i naselja. Zanima me gdje nosi sve one moje priče. Zanima me kakvu će priču njegovo glasno zavijanje ispričati meni. …  Slušala sam romon Kiše. Udaranje kapljica o tlo je davalo neki ugodan ritam. Još jedna priča – možda i više – koje su moje uši poput spužve upijale. I Kiša je čula moju priču. I odnijela ju u tlo gdje će, zajedno sa mnom jednoga dana, počivati u miru. Danas više ni ne znam koja je moja priča. Plod moje mašte, izgubljeni san ili istina?  Želim svoju priču ispričati Moru. Da ju u obliku kapljica odnese u najskrivenije špilje da raste zajedno sa sigama.  Želim svoju priču ispričati Zvijezdama. Da moju priču drže u sjaju koji je noćima putokaz izgubljenima. Da, kada se rasprsne, moju priču prospe po svemiru i odnese u još neistražena mjesta, gdje ju nitko neće naći. |
- 13:25 - Before you go, can you read my mind? (33) - Print - #
petak, 19.01.2007.
Medo, imam ti mnogo toga za reći
 Ima jedna malena napuštena kućica kraj potoka. Nema veze što je puna prašina, ali je skrivena i sada je ona puna slika iz starih obiteljskih albuma koje mi je mama dala rekavši da joj ne trebaju. Također sam stavila nekoliko svojih starih crteža. Sada to moje maleno bogatstvo nitko neće naći. Samo ja i ti, Medo, znamo za to. A znam da ti to nikome nećeš reći. Nijednu moju tajnu nisi odao. Pssst! To će biti još jedna naša malena tajna. Dugo nisam sanjala nešto ovako slatko. Nisam seosko dijete, odrasla sam u gradu i nije mi jasno kako se ta malena Tonka našla u predivnom selu, uz predivan potok kraj malene kućice. Ali mi je drago što to malo Dijete u meni još uvijek živi. Zato čuvam sve one plišane igračke koje sam znala grickati sa svojim malenim, tek izraslim zubićima. I čuvam tog Medu. I još uvijek nikome nije rekao moje tajne. Zato su mi ta klupka pliša kao malenoj bili najbolji i najpouzdaniji Prijatelji. I pokraj svih onih postera, slika i članaka koje sam polijepila po ormarima, medaljama i knjigama, oni mi nekako najviše privuku pažnju. Medo, imam ti još puno toga za ispričati, da si olakšam dušu. Pssst! To će biti još jedna naša malena tajna.  |
- 14:48 - Before you go, can you read my mind? (42) - Print - #
ponedjeljak, 15.01.2007.
Mjesto gdje se ispunjuje svaka želja...
|
Već izmorena prvim danom škole – koji i nije bio tako zamoran – bacila sam se na krevet i gledala prozor – što sam drugo u tom trenutku i mogla? A zrake Sunca – koje meni donose proljeće u ovo zimsko doba – kao da pokušavaju doprijeti baš do moga prozora – u moju malenu sobu na trećem katu sa divnim pogledom na nebo – uostalom, što mi drugo i treba? I uz Living on a prayer se prepustila bujici misli koje su u tom trenu navrle. Take my hand, we'll make it I swear… I vjeruj mi, pružila bih ruku samo da znam kome. I mislim da ju nikada ne bih puštala. Život ponekad izgleda okrutan djevojčici od skoro pa 14 godina. I danas, na putu od Negdje prema Nigdje sam načula razgovor Majke sa svojim Djetetom. Malenome se spavalo. A Majka se žurila doma kako bi mu udovoljila i pustila ga da mirno spava. I ja sam se zaželjela Sna. Zanimljivo je kako je lako zaboraviti na sve brige koje imaš. I kada mi kažu – Tonka, pa ti si već dovoljno velika da samostalno zaključuješ o nekim stvarima u životu. Heh…ja možda jesam velika, ali nisam još samostalna. Pa makar se ta samostalnost odnosila SAMO na poglavlje pubertet. Ali, ja jesam sretna. U granicama normalne, da jesam. I imam Snove, ponekad s njima prebrodim dan, čisto da imam nekakav oslonac, izmišljeni, jednostavniji. I kada bih se svaka moja želja mogla ispuniti, ja bih imala samo jednu. Želim ponovno biti Dijete!  |
- 15:15 - Before you go, can you read my mind? (24) - Print - #
petak, 12.01.2007.
Pružam ruku i prihvaćam
|
Preuzimam štafetu. Zahvaljujem Judith_apc! Pa, evo vam pet stvari koje – vjerojatno – niste znali o meni :) 1. Alergična sam na klor. Moje šestogodišnje treninge plivanja i ljubav prema tom sportu je prekinula ova podla alergija zbog koje sam tjedan dana bila u dječjem obliku depresije. Hvala ti kloru što si mi uništio karijeru! 2. Kao i Judith, obožavam porculanske lutkice koje su mi u djetinjstvu bile najveća opsesija i moji maleni prijatelji s kojima sam provodila vrijeme. Ah, prijateljice moje malene!  3. Kao mala sam voljela trčkarati po stanu u cipelama moga tate. One su mi predstavljale neku vrstu zabave, kao i živciranja roditelja jer još nisam shvaćala kako netko može imati tako veliko stopalo za razliku od mene. I telefon – kojeg su morali isključiti prije nego li su se moje malene ručice dohvatile jadne naprave – mi je služio jer sam satima voljela sjediti i brbljati na njega ni o čemu.  4. Obožavam djecu. Ono malo klupko veselja mi samo navuče osmijeh od uha do uha. I ne razumijem kako se netko uopće može ljutiti na njih.  5. Bojim se mraka. Nimalo ugodna fobija.  Zahvaljujem Judith_apc za štafetu jer mi je pomogla prisjetiti se nekih stvari. Hvala ti draga! A ja bih ovu štafetu htjela predati - Bllankk - Maji - My opsesion - Vampire Heart - Wild Rose A ja trenutno želim čaj od kamilice. Topao i sladak. Mljac, idem si ga napraviti!  |
- 14:00 - Before you go, can you read my mind? (37) - Print - #
utorak, 09.01.2007.
Biti Kapetan tonućeg Broda - Biti Sramota svoga roda
|
Dopustite da se, za ovu priliku, zovem William Wilson. Ovaj čisti list što leži preda mnom ne treba da bude okaljan mojim pravim imenom. Ono je već i prečesto bilo predmet izrugivanja, zgražavanja, preziranja moga roda. Zar nisu rasrđeni vjetrovi pronijeli do najdaljih kutaka kugle zemaljske njegovu sramotu, kojoj nema ravne? Oh, otpadniče, od svih otpadnika najnapušteniji! Zar nisi zanavijek mrtav za ovaj svijet? Za njegove časti, za njegovo cvijeće, za njegova zlaćana pregnuća? I zar ne visi oblak, gust, tmast i beskrajan, vječno između tvojih nada i nebesa? Edgar Allan Poe; William Wilson Bilo bi prelako biti netko drugi – makar to bilo samo na trenutak – samo zato što se sramimo onoga što jesmo. A što smo? Ja sam Nešto. A tom Nečem – kao meni – je poklonjen život. Ne bi li bilo smiješno sramiti se onoga što nam je poklonjeno i čemu smo rekli DA kada smo ga prihvaćali? A kada postanem Netko bit ću ponosna što sam rekla DA.  |
- 16:05 - Before you go, can you read my mind? (56) - Print - #
srijeda, 03.01.2007.
Kraljica Noći
|
Svaki dan zahvaljujem Onome Gore na tako divnom pogledu na prozoru moje sobe. Svake noći piljim u Nebo. Promatram Zvijezde. Zanimljivo je kako samo jedna vesela misao i čini ti se kako sve Zvijezde na nebu plešu. Vrckasto, bez imalo brige. I zamislim se. Da barem na jednu noć budem Zvijezda, ona koja će najsjajnije sjati. Koja će plesati divlje poput plamena. Svi ljudi imaju zvijezde, ali one ne znače svima isto. Za one koji putuju zvijezde su vodiči. Za druge su tek mala svijetla. Za znanstvenike su problemi. Za mog poslovnog čovjeka su zlato. Ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema… Kada noću pogledaš nebo, budući da ću ja biti na jednoj od zvijezda, izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati. I još se jednom nasmijao. A kada se napokon utješiš, bit ćeš sretan da si me upoznao. Uvijek ćeš biti moj prijatelj. Željet ćeš se smijati sa mnom. I ponekad ćeš otvoriti prozor, tek tako, iz pukog zadovoljstva… A tvoji će se prijatelji čuditi kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. Noću poput živih bića promole svoja divna sjajna tijela kroz oblake koji vladaju Nebom. A Mjesec se samo veselo smije. Volim hladne noći. Kada Vjetar divlje puše. Slobodno. Ah, da je meni takva Sloboda.  |
- 22:15 - Before you go, can you read my mind? (71) - Print - #
ponedjeljak, 01.01.2007.
Dolina nemira
|
Dolina mala to bješe prije U kojoj ljudi bilo nije; Pođoše u rat jednog trena Slijedeći zvijezde blagih zjena Što s plavih kula noću skreću Stražarski pogled svoj ka cvijeću, Dok cijelog dana među njima Sunce u lijenim leži snima. Posjetilac će priznati sada Da tužnom doli nemir vlada. Sve osim zraka što, sve teži, Nad magičnom samoćom leži. Stabla bez vjetra, da im gib prida, Drhte ko more koje se kida Oko maglovitih Hebrida! Ah, nema nigdje vjetru znaka, Da hrpu šuštavih oblaka Nebom od zore gna do mraka, Nad ljubicama koje mazne Liče na ljudske oči razne – Nad ljiljanima koji kriju Bezimen grob gdje suze liju! Njišu se: - cure kapi vječne Iz mirisne im čaške mliječne. Plaču: - niz stabljike im puze, Poput dragulja trajne suze. Edgar Allan Poe  |
- 19:22 - Before you go, can you read my mind? (45) - Print - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
online  *trenutno zaluđena...* Svakoga tko mi pošalje one podle lance sreće i ostale spamove prijavljujem! Jednako tako brišem svaki komentar tipa - super blog, navrati do mene. Jebemu, pa zar do sada još niste naučili da se lijepo pročita post i ostavi komentar NA TEMU POSTA?!
...Marionette?...
*Ima tu neko logično objašnjenje i ja ga znam. Želim da me gledate kao marionetu - naivni maleni komadić nečega vrijednog koji se pokorava svakoj riječi. Zvuči kao savršen opis mene, zar ne? Ali ova Marionette je još nešto više. Ona je živa...*  Muškarac iz snova... :)  °°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°  Kažu da za sve postoji razlog. Dajte mi sekundu… …ne. I dalje ne znam zašto pišem BAŠ TU, ali pišem i sviđa mi se. *čvrsto vjerujem da sam ovo otvorila zbog njih* Dajem mašti na volju…*ponekad i previše* Na komplicirani način dolazim do odgovora. A zapravo sam tako jednostavna. Bi li bolje zvučalo jednostavno komplicirana ili komplicirano jednostavna? Ima li ovo uopće smisla? Postojim…ali si sama ponekad djelujem neistinito i izmišljeno – ljudi me krivo protumače. Nisam onakva kakvom me vidite. Ja sam nešto mnogo više (ili manje). *istini za volju, čak se i ja znam krivo protumačiti* Emotivka sam, blago rečeno. *jedna velika* Getting angry doesn't solve anything. *jesam, agresivna sam* Svojeglava sam. To je valjda zato što sam ovan u horoskopu. Sve radim na svoj način i kada uprskam nešto uvijek ću naći krivca za to. Caught between who I am and who I wanna be. Definicije onoga što sam Ja, trenutno nema . Nedefinirana je. Ali postoji. Neodoljivo ju volim :) Say what you want to satisfy yourself But you only want what everybody else says you should want, you want Sami protumačite ovu rečenicu. Pronalazite se u njoj? *razmislite jako dobro* Ne volim čekati nikoga (dakle, nestrpljiva sam). Ali čekam. Ne znam zašto. Ubitačno sam živčana. I mrzim se ponekad zbog toga. A nekad to volim. Opet, ne znam zašto. Nisam pisac u duši, ali pišem i volim to. Sjećam se rečenice iz jednog filma (Redovnice nastupaju): Ne trebaš nekoga da ti kaže jesi li pisac ili ne. Ako je prvo na što pomisliš, kada se ujutro probudiš, pisanje, onda si pisac. Volim čitati knjige. Da imam slobodnog vremena koliko mi srce poželi, ne bih izlazila iz sobe. Samo bih čitala. Volim knjige koje sadrže misteriju. Volim E.A. Poea. Obožavam. Volim pogledati dobar film. Ali su mi draže knjige. Smatram se unikatom. Rekoše mi: Da te nema trebalo bi te izmisliti. Također vjerujem da ime koje nosim pristaje samo meni i da samo mene najbolje opisuje.  Živim za glazbu. Čak sam počela govoriti onu uber poznatu rečenicu: Glazba je moj život. Hmm… Na mom jukeboxu se nalazi...: Aerosmith Bon Jovi Depeche Mode HIM Hladno Pivo James Morison Kiss Nickelback Norah Jones RHCP Sophie Ellis Bextor The Killers U2 Živim za HIM. Moja ljubav još od malih nogu (točnije, od devete godine).  Postoji niz idealnih zbivanja koja teku paralelno sa stvarnim zbivanjima. Ona se rijetko podudaraju jedna s drugima. Ljudi i okolnosti često modificiraju idealno zbivanje tako da se ono doimlje nesavršeno, a njegove posljedice isto tako nesavršene. Novalis: Morale Ansichten  °All good thing° °Anchie° °Bex° °Bllankk° °Chilly° °Dida° °Dijete u meni° °Distributed Angel° °H@ppy° °HIM girl° °Inachevé° °Insomnia° °Judith_apc° °Lesttat° °Lusa° °Magic Dreams° °Marty° °Mateja° °Mr.Skold° °Nana° °Pegy° °Prorok° °Sebi_Dovoljna° °sHu° °Slave° °Tears of the death° °The new me° °Vampire Heart° °Vrag s licem anđela° °Vrag sa žutog sunca° °Zeleni Kaputi° Ja čekam novu adresu...ako postoji... Kira Otišla bez pozdrava... Wild Rose Ja se nadam da je samo promijenila adresu. Jesi li?? |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||