Marketing
Život i Karte...
Sinoć sam igrala karte sa svojom sestrom.
S onim malim pravokutnim komadima papira na kojima su likovi tref, pik, karo i herc.
Tref mi je najdraži. Taj maleni pravokutni komad papira sa slikom treba i brojčicom 2 mi uvijek donosi sreću.
Pred kraj igre sam vidjela da nedostaje jedna karta.
Onu za koju nijedna od nas dvije nije marila. Nije bila nešto bitno u igri, a nijednoj nije bila omiljena.
Danas me je taj neomiljeni mali pravokutni komad papira doveo do ludila. Nisam ju našla, ali nisam zbog toga razbijala glavu.
Ne bismo vidjele da nema te karte sve dok nismo počele brojati karte kako bi vidjele koja od nas dvije je dobila igru. Ne sjećam se kako se igra zvala.
Mi ljudi ne bi vidjeli da nedostaje neka osoba sve do onog trenutka kada bi netko napravio inventuru i rekao: Aha, nema Njega.
Onda bi se svi okrenuli i isto pitanje bi kružilo zrakom: A gdje je On?
A izbjegavali su Ga cijelo vrijeme ili jednostavno nisu marili za njega dovoljno da ne znaju ni kako se zove.
U toj igri života gdje su ljudi poput karata, taj se Čovjek našao u položaju karte koju ni ja ni moja sestra nismo htjele imati.
Jer nije vrijedila. Barem ne u toj igri. Ali možda u nekoj drugoj igri s tim pravokutnim papirićima je neprocjenjiva.
Možda isto to vrijedi i za tog Čovjeka. I za mene i za tebe.
Našla sam tu kartu tek kada sam temeljito pospremala sobu. Cijelo vrijeme mi je bila pred nosom.
Možda je i taj Čovjek u sličnoj situaciji.
Post je objavljen 27.01.2007. u 15:08 sati.