Ima jedna malena napuštena kućica kraj potoka. Nema veze što je puna prašina, ali je skrivena i sada je ona puna slika iz starih obiteljskih albuma koje mi je mama dala rekavši da joj ne trebaju.
Također sam stavila nekoliko svojih starih crteža. Sada to moje maleno bogatstvo nitko neće naći.
Samo ja i ti, Medo, znamo za to. A znam da ti to nikome nećeš reći. Nijednu moju tajnu nisi odao.
Pssst! To će biti još jedna naša malena tajna.
Dugo nisam sanjala nešto ovako slatko. Nisam seosko dijete, odrasla sam u gradu i nije mi jasno kako se ta malena Tonka našla u predivnom selu, uz predivan potok kraj malene kućice. Ali mi je drago što to malo Dijete u meni još uvijek živi.
Zato čuvam sve one plišane igračke koje sam znala grickati sa svojim malenim, tek izraslim zubićima. I čuvam tog Medu. I još uvijek nikome nije rekao moje tajne. Zato su mi ta klupka pliša kao malenoj bili najbolji i najpouzdaniji Prijatelji. I pokraj svih onih postera, slika i članaka koje sam polijepila po ormarima, medaljama i knjigama, oni mi nekako najviše privuku pažnju.
Medo, imam ti još puno toga za ispričati, da si olakšam dušu.
Pssst! To će biti još jedna naša malena tajna.
Post je objavljen 19.01.2007. u 14:48 sati.