Marketing
Mjesto gdje se ispunjuje svaka želja...
Već izmorena prvim danom škole – koji i nije bio tako zamoran – bacila sam se na krevet i gledala prozor – što sam drugo u tom trenutku i mogla? A zrake Sunca – koje meni donose proljeće u ovo zimsko doba – kao da pokušavaju doprijeti baš do moga prozora – u moju malenu sobu na trećem katu sa divnim pogledom na nebo – uostalom, što mi drugo i treba?
I uz Living on a prayer se prepustila bujici misli koje su u tom trenu navrle.
Take my hand, we'll make it I swear…
I vjeruj mi, pružila bih ruku samo da znam kome. I mislim da ju nikada ne bih puštala. Život ponekad izgleda okrutan djevojčici od skoro pa 14 godina.
I danas, na putu od Negdje prema Nigdje sam načula razgovor Majke sa svojim Djetetom. Malenome se spavalo. A Majka se žurila doma kako bi mu udovoljila i pustila ga da mirno spava.
I ja sam se zaželjela Sna.
Zanimljivo je kako je lako zaboraviti na sve brige koje imaš.
I kada mi kažu – Tonka, pa ti si već dovoljno velika da samostalno zaključuješ o nekim stvarima u životu.
Heh…ja možda jesam velika, ali nisam još samostalna. Pa makar se ta samostalnost odnosila SAMO na poglavlje pubertet.
Ali, ja jesam sretna. U granicama normalne, da jesam.
I imam Snove, ponekad s njima prebrodim dan, čisto da imam nekakav oslonac, izmišljeni, jednostavniji. I kada bih se svaka moja želja mogla ispuniti, ja bih imala samo jednu. Želim ponovno biti Dijete!
Post je objavljen 15.01.2007. u 15:15 sati.