Marketing
Šetam kroz Život sa riječi hvala koja mi svira na usnama
Prazna glava.
Kuc kuc. Ništa. Samo tupi udarci i tiha jeka koja se odbija od jednog kuta glave do drugog.
Mislim da sam samo htjela reći hvala na Suncu koje je nakon guste jutarnje magle osvijetlilo moju malenu sobu na trećem katu sa ne tako zavidnim pogledom na Nebo.
Također mislim da mi se Zvijezde na Nebu ne smiješe jer ne razmišljam srcem, već glavom.
I želim da mi se to razmišljanje – ma kakvo god ono bilo – odbije u glavu dovoljno jako da za ubuduće zapamtim.
A svaki puta kada stavim ruku da osjetim ritam svog srca kao da ga ne nema.
Još uvijek mislim i mislim da sam se htjela pohvaliti komplimentom koji mi je dala Anja.
Imaš oči kao Ville Valo.
A Wanda mi kaže da imam gornji dio lica kao Ville.
Nema sretnije od mene =)
Mislim da sam samo htjela reći hvala Nekome za ovaj dan.
To što svi ne vole crno vino ne znači da je loše piće.
Ville Valo
Iako sam nezadovoljna rezultatom onoga što se zove moje (ne)znanje, ne znači da ne uživam u ostatku večeri.
Evo baš gledam u one sitne točkice koje nose ime Zvijezde. Pokrivaju se velom zvanim Oblaci. No i dalje su lijepe.
I napokon mi se smiješe.
Post je objavljen 12.02.2007. u 20:32 sati.