i dok se ekipa u kutu dogovarala o meniju i rundi, urednik je nestao netragom, a na stolu je ostao jedan od ne tako novih uradaka poslanih na adresu literarne pečenjarnice...

Viški nemir

Nestrpljivo smo sišli s broda i prošetali rivom. Popili smo po bevandu u konobi i vratili se na brod. Razmišljali smo naglas o poslijepodnevnom odmoru, ali nismo mirovali. Opet nas je uhvatio „viški nemir“ – neutaživa želja za akcijom i kretanjem, a lagani jugo samo je pojačavao doživljaj. Za početak smo se odlučili prošetati mjestom. Već na rivi sreli smo ekipu koja je također došla „inkognito“. Nitko nije bio iznenađen. Znali smo kako će svako od nas naći svoj kutak pod suncem u nekoj od prekrasnih uvala. Isplovljavanje u zoru, Stončica, Srebrna, Milna… povratak poslijepodne, a kad se poželimo druženja i akcije, naći će se ekipa u nekoj od konoba. Dan je proletio, a mi smo već sjedili u konobi i smijali se. Paštafažol, ribe, rakovi, školjke, plavac… Spontano, ekipa se počela okupljati. Nakon riblje večere, društvo se okupilo za stolom i počela je pjesma. Vino je teklo bujicama. U jutro su nas ispratili galebovi.