Nastavak

Metamorfoza je i ovaj put bila potpuna. Iz sive, više-manje bezlične i uniformirane službenice, u standardnom poslovnom izdanju, Inga se pretvorila u „gothic dominu“. Naravno, sve je to bilo dijelom redovitih priprema za večernji izlazak s curama u Jabuku. Uz promjenu izgleda, dugu crnu haljinu, crne duge Martensice, crno crveni make-up, pustila je i drugu glazbu na DVD-player-u. Sisters of mercy i Swans pomogli su dodatnom ufuravanju u štimung. Je, znala je da to baš i nije onak' kak' su buraz Dino i njegova ekipa '80-ih brijali u Jabuci, ali, uživala je u toj vibri jednako, ako ne i više. Osim toga, veselilo ju je to što je nastavljala „jabučarsku tradiciju „, što je Dino ponekad s ponosom isticao. Bila je spremna za gothic party u Jabuci.

Sjećala se dana i vremena kad bi ju mama odvela u šetnju da ne sluša svađe između oca i brata Dina. Mama se uvijek brinula za „svoju curicu“ i pazila kako bi ju zaštitila od buke i negativnih vibri i teških osjećaja koji su bili gotovo redovita nuspojava tih i takvih svađa. Kolateralne su žrtve tih svađa bile najčešće njih dvije, ona i mama, a ponekad i susjedi ili Dinovi frendovi kad bi na njega poslije svađe naišli. Čak i onako mala, s niti 6 godinaznala je da se s bratom i tatom nije dobro raspravljati. Mama bi joj obično dala bombon i odvela ju u šetnju gradom. To je bila, zapravo, ljepša strana tih svađa. Mama bi joj uvijek nešto kupila, bar čokoladicu, manju igračku ili neku drugu sitnicu. Kad bi se iz šetnje vratile Dino i tata bi se već smirili, pa i pomirili, a obično bi svaki krenuo svojim putem.

Imala je neki čudan običaj jesti burek sa sirom (zapravo sirnicu, rekli bi neki, jer burek je samo sa mesom, ali većina ljudi u ovim krajevima uporno i tvrdoglavo sirnicu zove burekom, pa je ovdje pojam burek upotrijebljen kako bi se razumjeli, op. a.) prije odlaska u Jabuku. Obično bi se spustila tih par katova i iza ugla u pekari kod stričeka Rasima kupila svjež i još vruć burek sa sirom. Već je znala rutinu napamet. Petkom oko 6 bi striček Rasim donijeo vruć burek. A za nju i susjede Gluhake obično bi ostavio jednu rundu (4 frtalja onog okruglog), koje bi izrezao i umatao u papir tek kad bi neko od njih došao po burek.

Tog petka vidio ju je u prolazu, oko 5, kad se vraćala s posla.
- Bok, suseda, kaak ste kaaj? Taj njegov razvučeni, kvrgavi i čudni kajkavski bio joj je čak i pomalo simpatičan.
- Dojdete po bureka večeras? Bum vam sačuval kojega.

Pozdravila ga je tek laganim kimanjem glave i osmjehom. Naravno, potvrdila je svoj dolazak po burek u ranim večernjim satima.
- Bok. Vidimo se večeras. Ostavite mi kao i obično, jedan frtalj sa sirom, malo više reš.