31
utorak
ožujak
2009
ciljna skupina
dugo sam se bavio razmišljanjem tko me, osim mene samoga, moje najdraže, mojih roditelja, prijatelja... tko me, ali stvarno dobro poznaje? poreznici, policija, banka ili tko...? ima fajlova o meni, kao i o svima nama uostalom, vidio sam štotšta i na webu, a također vjerujem kako neki operiraju s raznim istinama ili poluistinama ...
ali, ekipa iz marketinga, istraživanja tržišta, ankete, mediji, oni koji mi svakodnevno prodaju, od kruha i mlijeka, preko novina i TV programa do uloga u banci i životnog osiguranja ... svi ti silni sustavi, ustanove, ljudi koji me zapravo i ne poznaju, ali me svrstavaju u ove ili one ciljne skupine ...
pa sam muško, srednje dobi, zaposlen, educiran, s ovim i onim afinitetima ... statistike su razne, ali jedno je sigurno. ja sam član ciljne skupine. divno, ne? i vama sve najbolje i sretan trenutak spoznaje o članstvu u odabranoj skupini.
:)
komentiraj (12) * ispiši * #
23
ponedjeljak
ožujak
2009
Kavkaski prelet - 2 dio
Za to vrijeme, nedaleko Langley-a, negdje u Americi, na jednoj od političarskih vikendica, okupila se krema američke politike, vojske i obavještajnih krugova. Svi su, naravno, bili zaštićeni kodovima i to abecednim redom. Glavni je zapovjednik koristio šifru A1, njegov zamjenik B2, a ostalih 28 sugovornika u rasponu od C3 do Z30.
A: - Onda B, jesi li saznao još nešto o onim čudnim zbivanjima u Rusiji? Cijeli Langley, Washington i ostatak svijeta šapću o tome, a što mi imamo? Što znamo?
B: - Nemamo pouzdanih informacija. Prema dosadašnjim…
A: - Čuj, valjda ti je u ovih zadnjih nekoliko godina rada sa mnom postalo jasno da ne prihvaćam takve odgovore, ne vjerujem u to – nema dostupnih ili pouzdanih informacija, prema svim dosadašnjim izvorima...
F: - Kao predsjednik obavještajne zajednice moram naglasiti…
A: - Ne seri! Ideš mi na živce! Idete mi svi na, na…! Što ja sad s vama ovakvima mogu učiniti…? Stisnuti crvene gumbe i … goodbye sweet little world… jebi ga, nema pomoći.
F: - Možda su to samo provokacije. Pa znamo da oni nemaju takvih izuma, već da opet blefiraju, najčešće…
A: - Znamo li? A ja bih rekao da su nam ravnopravni na gotovo svim područjima, a na nekima i bolji od nas.
F: - A na nekima i gori.
M: - Nema smisla dalje se raspravljati. Idemo dalje:
A: - I što mi sad možemo učiniti?
B: - Najvjerojatnije ništa, na žalost.
A: - Rusiju prelijeću letjelice deset puta brže i bolje od onih koje si možemo i zamisliti, mogu doći i nestati tek tako, radari ih ne mogu uloviti ni tri palca ispred, naši avioni lete kraj njih i ne mogu ih ni vidjeti… a mi ne možemo baš ništa napraviti… Jadno. Žalosno. I što sad?
I dok su sudionici ovog tajnog sastanka raspravljali i lomili koplja i odluke… nad Amerikom, točnije iznad tajne vojne baze RF12M1 pojavilo se nekoliko sličnih tajanstvenih super letjelica, koje su ubrzo potom i nestale. Iznenada su nestale i za skupinu vojnih aviona, najnovijih lovaca serije Fantom, pa je čudo za pilote istih aviona bilo tim veće jer su oni pokušali iznenaditi i okružiti te misteriozne letjelice. Pokušali su presresti to «čudo iz svemira» o kojem su ih informirali sat vremena prije tajne akcije. Paniku među pilotima koji su doživjeli susret s «vanzemaljcima», kao i malobrojnim svjedocima koji su sve to mogli vidjeti iz žablje perspektive, smirio je Pentagon. Naravno, bila je to još jedna u nizu izjava poput «priznanja», kako se zapravo radi o njihovom tajnom projektu, kako su razvili najnoviji tip letjelice, koju su mogli vidjeti na «probnom letu».
komentiraj (8) * ispiši * #
22
nedjelja
ožujak
2009
kavkaski prelet
sletjeli su u lici. negdje oko svetog roka. sve se zelenilo, a kuće su se šarenile u bijelim i crvenim bojama. nije bilo druge moralo se negdje prikriti. a velebitski masiv, šume i zabačena sela bili su idealni tereni za to. osim toga, uhvatila ih je i glad. i stigli su u pravo vrijeme. taman za janjetinu. mile je upravo skidao janjca s ražnja. našlo se tu i krumpira, sira, domaće pogače, a i rakije šljivovice. domaćinu se ponašao kao da je sve u redu. ponudio je goste rakijom iz čuturice, a kad su se malo uznećkali, izvadio je čašice iz ormara. nema druge, pomislio je. ovo nisu obični gosti. kad se spuste onim elikopterima, kako mu je prika pričao, onda su il' vojska il' neki oni strani... a tim se nije za zaje... i otvorio je vrata i pustio goste unutra. ušli su jedan po jedan i sjeli oko masivnog drvenog stola s pločom osmerokutnog oblika. to je bilo upravo ono što im je trebalo - malo zdrave hrane i pića, nešto svježeg zraka i puuno sna. zaspali su odmah nakon večere.
***
i dok su pobunjenici odmarali negdje u lici, potraga za njima krenula je krivim tragom. osim propusta u određivanju vremena, malo su se pomaknule koordinate i pet grupa presretača otišlo je prema gruziji, jednako brdovitoj, hladnoj i bogatoj legendama i zbivanjima.
zapovjednik potrage vrlo brzo je otkrio propust u traženju, a osobito kad su ugledali desetak primitivnih letjelica koje su krenule prema njima s nimalo prijateljskim namjerama. ipak, nije imao ni u primislima rizik sukoba. zapovijedio je svima aktiviranje zaštitinih štitova, nevidljivih omotača, tako da do sukoba i napada s druge strane nije ni došlo.
fjodor mihajlovič tiborov, zapovjednik eskadrona migova koji su krenuli odmah po dojavi (misleći kako se opet radi o nekoj američkoj provokaciji) nije se dao tek tako prevariti. odlučio se naizgled maknuti, ali je svima zapovijedio da nastave prema tbilisiju, a onda kad prelete tbilisi, da se vrate u manjim grupama po 3 do 4 aviona nazad. za svaki je slučaj naredio i polijetanje eskadrile su-27 nedugo nakon njihovog povratka.
***
lički je zrak, oštar i mirisan, odmorio i uspavao ekipu, a mile ih nije ni mislio smetati, tako da su odspavali do jutra i onda se u čudu probudili nešto prije podneva.
brzo su se opremili i zahvalili domaćinu, pa odletjeli prema sjeveru.
komentiraj (4) * ispiši * #
14
subota
ožujak
2009
Ormar
- Pomaknuo si ormar?!?
- Jesam. I?
- Pa ti nisi normalan. Gle prašine… ccc… i ti buš to obrisal i počistil, a za sat vremena mi dođe Vlasta, pofarbat kosu i napravit frizuru za sutra… Jebem ti… fakat si bedast… i kaj ti je to sad trebalo?
- Je, trebalo mi je. Pa, kaj nisi sinoć rekla da hoćeš ovdje gore iznad stola postavit nekakve police iz Austrije, one, koje ti je baš ta tvoja Vlasta trebala dofurat. I kaj je sad s policama?
- Pa, jebem ti, Cico, ti fakat nisi normalan, pa još si mi tu i rupe zbušil, a Vlasta mi police dofura tek drugi petak. A kak bum to sad skrila? I još ta prašina… e, jesam si pravog muža našla… da sam po svetu tražila, ovakvog ko ti ne bi našla…
- Ma, znaš kaj Franka, ti si popizdila. Pa, mjesto da još budeš sretna kaj sam ti to napravil tak ajnfah i da me pohvališ pred tom tvojom Vlastom… a i ona je mustra, imala bi me i kome hvaliti … kad si bolje razmislim, za nju mi i ne treba reklama i hvala. Sećam se ja nje još iz školskih dana… to je tek bila frajla… milostiva. A sad, ha? Došla Cica na kolica … i je joj bolje neg tebi? Njen Dragec bi sigurno tak ajnfah pripremil sve za police i rupe bi zbušil? O da. Ha-ha-ha. A ti me tu zajebavaš još… e jesmo ti i mi muški bedaki.
- Pa naravno da si bedak. Lepo si me mogel pitat i ja bi ti rekla.
- Kaj bi mi rekla? Nemoj Cico sutra, jer bu mi došla Vlasta delat frizuru, a i nismo se dugo vidle, od jučer… pa si moramo malo i popričat… a prašina… jebeš prašinu… kaj se ne da radit frizura bez brisanja prašine? Tak i tak bu bilo kose posvuda nakon tog friziranja, a prašina je najveći problem.
- Problem je to kaj ti nikad ne pitaš kad treba. Ne. Ti si lepo uradiš po svom, a ti se Franka posle slikaj i misli si. A kad ne treba pitat niš, kad je sve jasno, dođeš mi sa svakakvim pitanjima. Pa, jel bumo zeli crni ili raženi kruh ili koliko vode ide u juhu… itd. A o ostalom da i ne govorim.
Zazvonio je telefon u predsoblju. Franka je hitro došla do telefona i odrecitirala uobičajeno «stan Horvat, izvolite». No, na drugoj strani je bila Vlasta, koja joj je baš trebala malo prije doći, ali ne stigne odmah, jer ima doma nekaj za obaviti, a i Dragec joj pomaže popraviti mašinicu za šišanje muških… pa se pojavi kod Horvatovih najkasnije za vuru – dve.
- I kad počinje seansa? Mislim, da znam, da se zgubim, jer mi se ne da bit tu kad počne trač partija. Pogotovo Vlasta…
- Ne bu odmah. Za vuru ili dve, ali… kaj ti imaš protiv Vlaste. Kad si bil frajer u srednjoj školi okretal si se za njom. A i rekla mi je da si joj se upucaval u trećem srednje, na bazenu.
- Ja?!? Ma, nisi normalna. Obje ste lude. I ti i Vlasta. Ja se njoj upucaval? Pa niko ju ni htel ni pogledat, pa ni Dragec ju ne bi, da nije ostala trudna.. ma, bolje da šutim.
- Je. Takvi ste vi muški. Samo znate napravit decu. A posle? Snađi se… Fala Bogu mene nisi mogel preveslat kak si i one prije mene. Bolje mi je kaj ne znam niš, a i ne želim znat.
- Znaš kaj Franka? Da nisi ti u PMS-u il već nekom od ženskih stanja? Ili ti je već došel klimakterij? Malo prerano, čini mi se. Pa nisi još ni 37, a gde su 40-te? No što je tu je. Da ti ne fali možda seksa?
- Je, baš mi je do seksa, a i ovo vređanje ti baš i nije trebalo. Samo vređati znaš. Gde je onaj fini dečec kog sam upoznala pre deset let? Izgubil se? Ostavilo se kulturu po birtijama…
- A da te ipak malo stisnem, tu uz ormar, počeo se Cico smijati. No, to je već bio dobar znak.
Negativni naboji su se ispucali, bura se stišala, djeca su bila u školi, do Vlastine posjete ostalo je najmanje sat vremena, a i oboje su se već tjednima uzdržavali od seksa zbog nesnosnih vrućina bilo danju ili noću. I čarobna formula rješavanja obiteljskih konflikata je opet proradila i riješila problem.
- Kaj je mali? Bi fukal? A uvertira? Podjebavanje s ormarom i prašinom? Ništa lepe reči, niš maženje, već bi mam nutra skočil? Ha?
- No, dobro, kad već hoćeš. Nemoj reć da te nisam upozorio. Cico ju je počeo gladiti po bedrima s vanjske strane, što ju je gotovo u pravilu izluđivalo…
- Daj, daj još. Ide ti to. A pusa? Ide? OK. A to bi ti…? Na ormar? Pa kaj si ga zbog toga gural uz stol?
- Viš viš, nije loša ideja. Sedi tu. Ili ne, bolje, nasloni se na ormar…
- I baš si ga moral pomaknut danas?
- Daj, Franka, pusti to. Kaj ne vidiš da mu je tu dobro?
- Njemu je nutra uvek dobro.
- Nisam mislil na njega. Mislil sam na ormar.
komentiraj (10) * ispiši * #
06
petak
ožujak
2009
Blog priče uz šank "I blogeri su ljudi"
Ekipa za šankom okupila se ranije, vjerojatno i zbog činjenice da se petkom okuplja brojnije i raznovrsnije društvo oko šanka. bilo je tu svakakvih likova. od Truloga, lokalnog klošara, Nine, umjetnice novih medija, pa sve do profesora Sutona, kojeg su u zadnje vrijeme prozvali Jezuit zbog strogosti i čelične retorike.
Bio bi to sasvim običan petak, popunjen prigodnim raspravama o životu, vremenu, cijenama, ljudima i događajima, da nije profesor Suton počeo pljuvati po medijima, komunikaciji uopće, od Gutenberga pa sve do televizije i interneta u novije vrijeme. Očekivano, ubrzo se u raspravu uključila i Nina, koju svaki napad na internet vrijeđa kao napad na nju osobno.
- Ma, sve je to drek. Od tiskarskog stroja do danas, čovječanstvo unapređuje komunikaciju, a zapravo tone u propast i gradi ponovo kulu Babilonsku, a tzv. mediji - duše sotonske im pomažu u svemu tome.
- Opet vi, profesore. Da nećete možda i o internetu... vjerujem, i u tome ste ekspert, ironično je dobacila Nina.
- E ovu sam loptu čekao, nasmijao se profesor Suton. - Baš si mi dobru nabacila, za volej, da se tako nogometno izrazim. U svakom slučaju, zicer.
- Što sad brijete okolo? Recite! Bar vi niste poznati po okolišanju, podgrijavala je Nina.
- Ne, što bi okolišao? Sve je to drek, a pogotovo internet.
- Nemate pojma o tome. Ali, dajte još malo prospite... zabavno je.
- Je, vama praznima duhom, zabavno je i razmjenjivati tzv. privatne dnevnike i zapise putem bloga - medija svih medija...
- Nemojte mi, molim vas, samo o blogu, blogerima...
- Ne, neću. I oni su ljudi...
Rasprava se zahuktala, u priču su se, uz profesora Sutona i Nine umjetnice, uključili i majstor Tomo šuster koji nije imao pojma o novim tehnologijama, ali je bio majstor za verbalno podboltavanje i emocionalni hakl, a tehniciranje riječima mu je bila omiljena disciplina... Odnekud se pojavio i urednik, ruku prepunih vrećicama s placa. Sve je bilo tu - i grincajg i jabuke i meso i ostali špeceraj. Prvo je malo slušao, a onda samo odmahnuo rukom i nestao. Nije bio raspoložen za rasprave o vrijednostima i afinitetima, a pogotovo ne o razmjeni istih putem interneta. Laganim klimanjem glave i mahanjem ruke dao je do znanja da se povlači do daljeg. Ostavio je ekipu u čudu.
komentiraj (11) * ispiši * #
