Pomozi si...

Uz prostorije «Centra za ozdravljenje promjenom stavova» nalazila se agencija posmrtne pripomoći «Tiha noć».

Sve poslove u «Centru» vodio je Ferdo – Ferdinand F. Uz njega radili su i vanjski suradnici – psiholozi, treneri i terapeuti. Ipak, Ferdo je bio «spiritus movens», direktor, organizator, realizator, voditelj ustanove, koju su mnogi doživljavali ozbiljnije nego što je i želio. Najbolji primjer su bile susjedne firme i ustanove, koje nisu skrivale rezervu prema «centru» i Ferdi.

Inga J. radila je već sedmu godinu kao tajnica u agenciji «Tiha noć», vodeći predbilježbe, evidenciju i radeći ostale uredske poslove. Vjerovala je kako mnogi oko nje imaju više sreće, pameti i životnih sadržaja, što im čini život ugodnijim i zanimljivijim. Čak joj je i zdravlje trpjelo zbog toga. Ipak, nikad se ne bi usudila prijeći prag susjedne joj ustanove. Sumnjala je u alternativne pristupe liječenju, iako ni službenoj medicini nije vjerovala. Zapravo, nikome nije vjerovala. Njezino je geslo u životu bilo «pomozi si i Bog će ti pomoći».

Iako je Inga dolazila na posao točno u 7.45 i odlazila u 16.45, prilike za susret s Ferdom bile su rijetke. Ferdo je dolazio u Centar u najrazličitija moguća doba – u 9, 10, 11 i kasnije, a odlazio je kad je trebao i želio. Osim njega, tu su bili suradnici, ali i klijenti (Inga ih je zvala «pacijenti»). Ulazilo se i izlazilo cijeli dan.

Ipak, petkom bi i Ferdo znao zatvoriti ured oko 5 poslijepodne ili prije, pa bi sreo Ingu. Njega je to veselilo, kao i kontakti s ljudima uopće.

- Dobar dan! Kak' ste?

- Dobar dan, uljudno je odgovorila Inga, bez odgovora na pitanje kako je (kao da je važno, pomisli, koga briga kako je ona).

- Sigurno ste umorni. Fala bogu, eto vikenda. Ferdo je pokušao razviti nekakvu konverzaciju, jer mu je Inga izgledala simpatično i zanimljivo.

- Nisam umorna. Dobro sam. Je, dobro je što počinje vikend. Pomalo je uplašeno i zbunjeno odgovarala Inga.

- Nego kaj. Sve u redu? To ja sam tak pitam. I Ferdo je bio pomalo iznenađen i zbunjen Inginim držanjem. – Da nema kakvih problema, suseda?

- Dosta mi je svega, ovaj put nešto opuštenije, ali odsutnije je odgovorila Inga.

- Ma, dajte… a zakaj?

- Pa tak… i posla i ljudi i sebe…

- Ma, ni valjda tak crno…

- Je, ali kaj mi vredi … tu nema pomoći.

- Kako ne, kako ne. Stavljam vam se na raspolaganje. Samo recite kad i kak vam bi mogel pomoći.

- Nemrete mi vi pomoći. jedino si ja mogu pomoći…

- Fakat. A želite li si pomoći?

- Upravo jesam. Zaključala je ured, još jednom pozdravila, okrenula se i izašla iz veže.

- Doviđenja i vama. Ugodan vikend. Poštovanje. Odgovorio je uljudno Ferdo.