Bez filtera

Još donedavno, imala sam plan. Bio je to jednostavan, copy-paste plan. Imati sva svoja sranja na jednome mjestu (prevedeno sa engleskog: to have my shit together). Bila sam uvjerena da to tako treba izgledati. Tako je barem izgledalo kod svih ostalih. I izgledalo je ispravno. Imati dobar posao, vlasititi stan, voziti dobar auto i imati vezu iz snova sa partnerom iz snova. Sve dok nisam shvatila da ne volim snove jer oni često ostaju samo to; snovi. Radije bih imala ciljeve jer te ciljevi gotovo uvijek guraju naprijed. I tako sam došla do zaključka da se moji ciljevi ne moraju nužno poklapati sa tuđim ciljevima. Štoviše, čak se i ispostavilo da se gotovo nikada nisu ni poklapali. Primjera radi, kada je cijela moja generacija upisivala fakultete, ja sam odabrala otići raditi. Nakon toga, odselila sam u drugu državu i učila, dotad mi, potpuno strani jezik. Sada kada cijela moja generacija završava fakultete, ja razmišljam o upisivanju istog. Imam 23 godine i tek sada mogu reći da sam na tragu otkrića svoje životne svrhe. Znate, to vam je ono: rođen sam za nešto, ali ne znam što je to nešto. E pa moje su se lego kockice tek sada odlučile polagano slagati. Polagano, ali se ipak slažu. I uvjerena sam da će naposljetku sve izgledati upravo onako kako i treba izgledati- ispravno i dobro za unutarnju mene. Smatram da rok za ostvariti određeni cilj ne postoji. Postoji u smislu uloge psihičke kočnice, ali fizičke- ne. Smatram da nikada nije kasno upisati fakultet i postati ono za što si, s naglaskom na sada, siguran da si predodređen da postaneš. Nikada nije kasno kupiti vlasititi stan ili vlastiti automobil. Ali ono za što jest kasno jest shvatiti da si cijeli život radio nešto što te zapravo ne ispunjava. I to sve iz razloga jer si pratio neku shemu, nacrt. A nacrt je osmislilo i prilagodilo: društvo. Prema tome, ako želiš biti poput ostalih, slobodno prati društvo. Međutim, ako osjećaš da si drugačiji (možda čak i jedini) slobodno prati svoj glas. Sve ovo ne pišem u znak podrške sebi, već u znak podrške svima onima koji misle da je kasno. Nikada nije kasno. A za sebe čak ne mislim da sam posebna, ali da ću uvijek nastojati biti čupava, roza nanogvica u crno-bijelome svijetu, u to sam isuviše sigurna.