20 do asa
15.08.2013., četvrtak
Volim,ne volim
|
Znate ono sa malom tratinčicom...sitne latice i to.. Mislim si ja,pa i život je sličan tome.Sastoji se od puno sitnica(latica).Smatram da su sitnice i uživanje u njima zapravo život.Samo pitanje je koliko mi primjećujemo te sitnice i kako ih doživljavamo. Postoje tu i stvari koje volimo i koje ne volimo,i mislim da je to važno. Radit i činit ono što volimo,a izbjegavati ono što ne volimo. Neke sitnice koje ne volim; ne volim onu juhu crvenu od krastavaca,ne volim one majice sa dugim rukavima koje imaju na kraju rukava gumu koja steže(ne znam jel još uvijek postoje),ne volim razgovore reda radi.... To su ovak samo neke moje glupe sitnice,ima tu još nekih stvari,samo da sad ne nabrajam. Volim sunce,volim kišu,volim vjetar,volim snijeg,volim život i volim te svakodnevne sitnice koje život znače. Volim to što jesam,volim ljude s kojima sam se okružio ili prizvao u svoj život. Volim što sam si ispunio jako puno "sitnih" stvari u životu. Ispunjavanje želja smatram jako važnim u životu,i vjerujem da je istina ono:za sve što imamo snagu poželjeti,posjedujemo snagu da to i ostvarimo. Ili ono:pazi što želiš,možda ti se ostvari! Smatram i vjerujem da je jako važan taj naš unutarnji glas,ili intuicija,ili um ili podsvjest;možemo to nazvati kako želimo. Nekad sam se možda i začudio kad bi se pojavila iznenada neka želja,a do tada nam to nije bilo na kraj pameti. Ono u smislu pa kaj ću sad najednom ić trčat,pa do sada nisam nikad to radio. Tako je i meni prije neko vrijeme došla iznenada želja da trčim i počeo sam trčati po Maksimiru svaki dan. Dodješ umoran s posla,malo odmoriš i kreneš u šumu trčat i sretan si. To me držalo prije nekih 10 god, i držalo me neko vrijeme sve dok mi je na neki način odgovaralo. To je samo jedan mali primjer od bezbroj tih želja i željica. Mislim da je jako važno poslušati taj svoj glas,pa i onda kad vam se čini da je to neobično za vas i vaš život. Kada to zbrojim sa svojim mišljenjem da se na svijetu ništa ne dogadja bezveze,nego sa razlogom,dobijem zaključak da se ništa ne dogadja bez razloga i da ne vjerujem u "slučajnosti". Slučajnosti kao takve za mene ne postoje.Ništa,ama baš ništa nije slučajno. Kada i koristim riječ slučajno,zapravo mislim da se to nije dogodilo slučajno nago s nekim razlogom. Mislim i da je jednako važno rješavati se u životu stvari,pa i ljudi koji vam na neki način kradu energiju. Ja si to opisujem na primjeru kad ste na kavi s nekim i recimo da je prošlo čak i par sati a vama je to vrijeme jednostavno proletilo,a ima i onih kava koje traju možda pol sata,a vama se čini da traje cijelu vječnost. E pa to su oni gutači energije koje treba izbječi,jednostvno ne želim da me netko iscrpi. Zato sada i kad odem na kavu to nije nikako ona koja traje cijelu vječnost. Ako mi se baš i pije kava,a nema te osobe koja me ne iscrpljuje,odem sam i pročitam novine,i opet dobro. Da ne ispadne post o kavi,htio bih još reći da je važno riješit se i sugestija u životu. Uvijek ljudi imaju nešto "pametno" za reći i pokušati vam dat do znanja da oni bolje znaju što je za vas bolje od vas samih,e pa "nećeš razbojniče". Ja slušam sebe,pa valjda taj moj bitak,ili um,ili podsvjest ili glas zna bolje što želim i što je za mene. U životu nikad nisam volio neke planove,jednostavno živjet korak po korak,dan po dan. Uvijek će biti problema i problemčića,ali život nije logičan,pa za svaki taj problem postoji i rješenje,možda ne odmah ali s vremenom. Bilo je teških razdoblja u životu,možda će ih biti još,ali do sada se sve riješilo,jer je bila i prisutna vjera u rješenje. Jer za ispunjavanje želja potrebna je vjera,odnosno vjera u ispunjenje. Pitanje je samo koliko zapravo želimo to što želimo. Jako puno želja sam si ostvario,a mislim i da ću si u budučnosti ostvariti još puno. Trenutno mi se prije par mjeseci javila želja da vidim Vukovar,ne znam odkud ta želja i zašto ta želja,ali i ne ulazim puno u to pojavljivanje želje. Znam samo da je prisutna i to je to. Isto tako sam dobio želju da malo putujem,do sada mi to nije bila neka želja,ili ju nisam skužio. Pa ako bolje razmislim,prošao sam jako puno u životu,a u stvari nisam ništa prošao,nisam nigdje ni bio. Nisam bio ni u Vukovaru,ni u Dubrovniku,Splitu,Plitvičkim jezerima(jesam stao na kavu,ali nisam bio na slapovima).. Da,da,postoje još uvijek ljudi koji nisu bili tamo,možda sam i u velikoj manjini,ali to su samo sitnice. Ispunit ću si ja te sitnice,samo ako to zaista želim.Pa nije to neki problem,i ne zamaram se time. Ali taj Vukovar mi se pojavio u glavi,ono da odem na kavu,vidim i doma.Pa nije to tako daleko,ako treba prestat ću pušit i krenut na svoja putovanja,ali samo ako mi je to zaista želja. I ovaj blog je tako došao iz vedra neba,pojavila se neka želja i evo trenutno je ta želja ispunjena,kad više ne bude gušt idemo dalje za svojim osjećajima. Mislim da je blog jedna dobra stvar,jer možete nešto reći,ispričati,a nikoga direktno ne gnjavite,jer onaj tko to ne želi vidjeti i čuti i ne mora. A kave su ipak drugačije. Isto tako smatram da na neki način puno toga odredjujemo sami,pa već od samog jutra sami odredjujemo kakav će nam biti dan. Koliko nas je možda ujutro čuvši kišu reklo,joj kiša,opet ću biti mokar,ili ne da mi se ići po kiši¸.Već smo si tada na neki način odredili jutro,dan.... Važna je i ta autosugestija. Smatram da si nekim negativnim razmišljanjima prizovemo i takve stvari i situacije. Razmišljam pozitivno i u svemu tražim čuda.Ne uzimam ništa zdravo za gotovo. I sretan sam čovjek,zaista sretan! I raj i pakao je na zemlji.Netko živi u "raju" a netko u "paklu". Ja sam našao svoj raj i čvrsto ga držim. Imam toliko tema još i stvari,al ne mogu sve stići. I htio bih još reći da i te neke pjesme koje su nam iz nekog razloga dobre(ja si obično pojačam u autu do kraja i pjevam,i ne zamaram se što me neki ljudi gledaju kao da sam poludio,pa to je moja pjesma) sigurno imaju neku skrivenu poruku,nešto gdje smo se našli,bilo to dio teksta ili samo melodija. Sve su to sitnice,sve su to "slučajnosti". Ma čuda,život je čudo! LIjepi pozdrav od  |
