Pronaći smisao života

nedjelja, 02.02.2014.

Ljubav je.. vjerovati.

U tišini svoga srca,
prespavati noć bez snova.
Pustiti da sudbina odabere kojim ću putem krenuti.
Možda je to dobar znak.
U odrazu njegovom,
muškarca koji me razumije.
Reci..
Što je najljepše u životu?
VOLJETI.
Moraš vjerovati da bi dao smisao mome životu.
U ono što se zove ljubav,
to je pravo bogatstvo-
vjerovati ljubavi.

MBastalić, 2.2.2014

ponedjeljak, 20.05.2013.

Tvoj netko...

Izabrala sam!
Put, gdje slijediti ću te
dovijeka..
Tvoju ruku brižno čuvati
i ljubav ti pokloniti.
Riječju liječiti te,
osmijehom obradovati te.
Kada navrati tuga,
čekati ću te
na stazi,
gdje biti će utočište tvoje
u samom srcu mome.

MBastalić, 6.5.2013.

ponedjeljak, 22.04.2013.

Pustila te ne bih

Bila su to divna vremena.
Sjaj i dragocjenost, promatranje zvijezda.
Šutnja pod zvijezdama.
Nemir modrog neba, miris sunca,
poneki topao smijeh.
Tamo, u tišini si me zagrlio
zarobio sidro što nas spaja
i u daljini nestao (...) zauvijek!

MBastalić, 2012.

utorak, 09.04.2013.

Kada me više ne bude (...)

Kada tvoje oči više ne budu svijetlo mome životnom putu.
Kada tvoje ruke ne budu putokaz ka sreći.
Kada tvoje usne ne budu lijek svim ranama.
Kada više ne bude tebe,
kada ne bude mene
neće biti ni nas!
Zagrljaj utočište bola,
glas poticaj borbi, želji, snazi
neće biti..
Kada me više ne bude, ostadoše samo vječni šapat moga imena...

MBastalić, 2013.

ponedjeljak, 01.04.2013.

Posjedovati tugu kao sreću.

Ta takozvana tuga, možda je putokaz sreći. Postoji kako bi kroz bol osjetili radost. Stanuje u nama da kroz nju učimo dobrobit življenja, uživanja i zadovoljstva vlastita života. Shvaćam da iza svake nekakve pogreške koje će biti napravljene stoji samo strašna ranjivost i tuga. "Nitko ne radi zlo, a da je sretan." Tuga koja prolazi unutar nas, to je definitivno znak i životna lekcija da se zaista sreća nalazi u malim stvarima koje pokreću taj kotač sreće. Ako ne znate uživati u čaši vode, u jutru, blagom dodiru nečije ruke, teško da ćete uživati da imate 15 kuća, 10 auta, i tisuću drugih stvari. Sreća ne leži u materijalnim dobrima, novac donosi nesreću, i stvara neimaštinu duše. Ako osjećamo prazninu u sebi, nema šanse da će je novac zatvoriti. Pogledom gledam svoju tugu kao sreću. Ljudi se tuge boje, potiskuju je i žele zanemariti. Ali da nema tuge, ne bi znali što je sreća, isto tako da nema noći, ne bi znali što je dan. Kada prolazimo kroz teška životna razdoblja bol i tuga koju proživljavamo načini nas takvima kakvi smo danas, načini od nas osobe sa emocijama i poštovanja prema drugima, te čovjeka kojemu je u moći boriti se sa svima nedaćama. Tuga je samo mali alarm da se vratimo bitnima stvarima. Kada bi to ljudi shvatili, onda bi predvidjeli svaku svoju tugu. Jer se iz nje uči, stječe ludost, izrasta, iz nje se biva bolji čovjek. Ne treba bježati od nje, potiskivati je. Tuge koje nam se dogode njih treba prihvatiti i proživjeti, u nekim trenucima i otvoriti dušu nekome i olakšati probleme, ali u svakome trenutku biti na oprezu, malo je ljudi danas od povjerenja. Ja znam da svaki čovjek ima svoga anđela čuvara, ljudi kada bi zapravo znali koliko je to zaista prekrasna snaga i moć koju imaju, bili bi puno mirniji. Od svega za čim ponekad težimo, ne shvačajući da su pored nas naše najveće dragocjenosti, te da se kriju u sitnicama i da ništa na svijetu ne može zamijeniti: osmijeh, prisustvo, ljubav, riječ, podršku i zagrljaj, da ste najbogatiji na svijetu ako je uz vas "leptir" koji vas čuva. Ako razumijete da mu uzvratite, onda su sreća i radost zagarantirani. Živite svaki dan kao da je posljednji, jedino tako nećete imati žaliti apsolutno za čim. To je recept iskrenog života, jer kada nas više ne bude, onda ti tragovi koji ostanu na ljudi su neizbrisivi,slike izblijede, ali trenuci koje smo proveli s drugima stvaraju duboko sjećanje, nikad ne zaboravljeno.
Marija Bastalić, 2013.

petak, 22.03.2013.

"Netko poput nje."

Otkada je otišla..
Ne stanujem u svome tijelu
Srce lupa ni za koga
Osmijeh boravi na licu kao nezvana navika
Misli više ne lutaju -
stalo je sve!
Duša, koliko li je samo prazna..
Ne ispunjena- bez potrebe čije i prisutnosti nečije.
Kažem Vam..
Takve osobe nemaju zamjenu
Takve osobe su nezamjenjive
Vjerujte mi..
21.03.2013. MBastalić.

Svaki dan kao navještaj tvog odlaska..

Praznina, bol, samoća jedini prijatelji duši
mojoj bez tebe.
Kapljice suza na jastuku
na kojima odavno žive
neostvareni snovi.
Tamo ostavljam tugu, sjećanje na tebe- svake večeri.
U nadi, u spomen tvoje prisutnosti.
Za sve što dolazi
ostadoše od sveg "obična" fotografija na zidu sobe.
Na slici osmijeh tvoj urezan u
pogledu mome na svijet.
Što zbog "obične" fotografije i
odraza najdivnijeg obraza u sjenici oka mog.
Tako sagledam ovaj svijet
zahvaljujući osmijehu u kojem živiš.
Četvrtak, 21.03.2013. MBastalić.

srijeda, 20.03.2013.

Vječnost!

Prozbori tiho, tiše, najtiše.
Pozdravom podari boje licu.
Ugledaj svjetlost što dolazi sa visina.
Pogledaj ljubav u srcima i sreću na licima.
Samo vječnost ostaje.. M.B

Trebao mi je netko..

Te noći trebao mi je netko
tko ne pita ništa,
uvuče se pod kožu, zauvijek!
Suce od kojeg srce moje
poprima toplinu-
osjećam da si to ti.
Koga lažem?
Ne znaju oni što mi znamo-
tajna je u očima sakrivena.. MBastalić

To sam samo ja!

Dišem za oboje.
Ljubav sakrivam u paleti boja
tisuću boja, bezbroj kontrasta,
samo je jedan krivac.
Izbjegavaš ovoliku ljubav,
vjeruj u nemoguće!
Ubrzane otkucaje srca, jačinu ljubavi
sjenu koja te prati
potajno u životu.
Ne brini, to sam samo ja! MBastalić

Samo za taj osjećaj..

Pojavi se, bar jednu želju ispuni,
već zamišljam ti dah
uz stisak tople ruke tvoje.
Osjećaš li ti malene ruke moje na svom licu?
Možda je to sreća za nas
posve sakrivena...
Vjeruj mi na riječ! M.Bastalić

petak, 01.03.2013.

Pusti moje misli neka dišu

Dok gledaš me,
dok šutimo
pogledom dodirujemo nježno
ruke drhtave.
Čuješ li me?
Vidiš li me?
Želim ti nešto reći- očekujem tvoj odgovor!
I dalje gledam te u noćnoj rasplesanoj sinfoniji
kada ništa ne proizlazi mojim mislima
već blagi miris tišine, sjaj suze na licu.
Što kazati pisući?
Dišući posve sama u jeci tvoga lika
u glasu izgubljena.
I tako svake noći.. (MBastalić,27.02.2013.)

utorak, 26.02.2013.

Pravo na slobodan izbor

Sloboda? Što to znači za nas?
Koje pravo stječemo vlastitom slobodom?
Jesmo li uistinu svi jednaki? Zadovoljni svojim životom?
Imamo li svi pravo na sretan život?
Razmišljajući tako, svi imamo različita mišljenja o ovozemaljskom životu i o zbivanjima koja nas svakodnevno okružuju.
Uspoređujući sebe s ostalim, pronalazim mnoge razlike. Zašto? Ne živimo li na istom planetu, ne okružuje li nas isto nebo, povezuje ista cesta?
Zašto se onda toliko razlikujemo od drugih? Možda zato što imamo pravo odlučivanja o vlastitom životu.
Samim rođenjem postajemo dijete. Imamo sposobnost potpuno se prepustiti sreći i uživati u njoj.
Veseliti se igračkama, slatkišima, igrama s ostalom djecom, te živjeti bezbrižnim životom.
Svakome od nas je u moći stvoriti si lagodan život. Koliko nas to zapravo čini?
Zapitajmo se: Jesmo li mi uistinu pravedni? Žalimo se nad vlastitim životom, oplakujemo ga, mrzimo? Gdje je tu pravda?
Pomislimo li na druge kada kažemo da je naš život promašaj? Na ljude koji su željni života, na ljude koji su bolesni?
Nađemo li se u situaciji da promatramo te ljude, bismo li mislili isto? Bismo li i dalje bili ravnodušni?
Uistinu, imamo sve, a toliko nas je nezadovoljnih svojim životom, želimo ga mijenjati.
A sve što je potrebno je živjeti! Uživati u životu, svakako misliti na druge jer većina njih to nažalost ne može.
Promotrimo li svijet, vidimo da nas okružuje puno nepravde da u svijetu ima puno propalih brakova, usamljene djece, ljudi kojima je potrebna pomoć, osoba koje nemaju obitelj, obitelji koje nemaju dom. I dalje se žalimo nad vlastitim životom?
Zaključak svemu da bismo se trebali osvrnuti na druge, živjeti slobodno, kako to zaista i zaslužujemo.
Svoje snove pretvoriti u stvarnost, živjeti svoj san. Razlog tome je da imamo potpuno pravo na slobodan izbor. MBastalić, 2012.

ponedjeljak, 18.02.2013.

Stranac u vlastitoj koži

Jesam li zaista stranac?
Što mojim mislima proizlazi iz te činjenice? Stranac u vlastitoj koži?
Kako se osjećam? Što želim, mogu i moram?
Prepoznajem li sebe u ovome svijetu stranstva, brojnih traganja, čežnji, nadanja?
Tko sam ja kada hodam maglovitim ulicama rodnog mjesta?
Jesam li dovoljno spremna za nova otkrivanja, u promjenu svijeta bez puste svakodnevnice?
Imam li dovoljno snage, nade, strpljivosti uploviti u novi život, i tada nebitne stvari ostaviti sakrivene u prošlosti?
Krenuti u posve novi život , prepun smijeha, radosti, stvoren od ljubavi, načinjen od dobrote, usavršen trudom i radom.
Znam da je ponekad najbolje živjeti u tišini, potrpan svojim mislima, potreban samome sebi, zadovoljan svojim ciljevima i životnom ostvarenošću. Moj način življenja je čitanje, spas tražim u čitanju, samo u knjigama pronalazim mir.
Najveća snaga je u spoznaji da imam prave prijatelje, meni drage osobe, vječno oslonište cijeloga života.
Tada mogu sa sigurnošću reći da sva materijalna bogatstva, sve je prolazno i ništa se ne može mjeriti sa potpunim osjećajem zadovoljstva. Samo plamen svijeće može osvijetliti naš put, tako iskre dobrote iz duše mogu izmijeniti naše živote.
Lijepim riječima prilazimo ljudima, dobrim djelima izmamimo osmijeh na lice svakome građanu.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, sve nam se vrati ukoliko život gledamo srcem, vrati se kroz razna mala čuda u životu.
Nije potrebno pomoći nekome da bi on pomagao tebi, drugima pomažemo zbog njihova dobra, ne zbog vlastita.
Zauzvrat nam treba biti dovoljan samo predivan osjećaj koji ispunjuje dušu.
Uspjeh života ne traži samo pobjednike već bira uporne ljude koji koračaju malim korakom, koji znaju napredovati bez obzira koliki je napredak. Možemo spoznati kako je nevjerojatno sve što možemo učiniti kada pokušamo.
Znam što želim i vjerujem da ću uspjeti. Potrebno je živjeti u tome uvjerenju.
Čitav život u potrazi smo za jednim domom. Jedini dom stranca u kojem mogu vječno stanovati je ljubav.
Ljubav je nešto što poznaješ, nešto što u našim životima izaziva ugodu, što znači utjehu, sigurnost i privrženost.
Kao stranac u ovome svijetu koji teži za mirom, prihvaćenošću, pogledima na bolju budućnost, zemlju prepunu zadovoljstva,
okruženošću sreće, neprocjenjivosti ljubavi.
Želim poručiti, savjetovati svakoga da u svakome od nas prebiva stranac.
Stranac dobrote, stranac koji teži miru, skladu tišine, blagom osmijehu, pripadnosti i prihvaćenosti u ljubavi.
Potrebno je probuditi stranca koji duboko spava sakriven u našoj unutrašnjosti, u nama samima.
Može li svatko od nas prepoznati stranca u sebi, svojim mislima, vlastitoj koži? (11.02.2013, MBastalić)

nedjelja, 10.02.2013.

"Daj mi ruku"

Čime me kupuješ?
Kako osvajaš?
Milosrđe ove ljubavi,
milost ne prolazne zaljubljenosti.
Tražim..
I nije me strah-
zapisano je na oblacima,
sve otkrivaju zvijezde.
Daj mi ruku, ponesi srce-
otvori ga u tišini.

2012, M.Bastalić

utorak, 05.02.2013.

"Blagost ljubavi"

Progledaj..
Otvori, traži, ispuni,
osjeti blagost ljubavi.
Koliko očiju trebaš imati da vidiš,
a ruku da dohvatiš jačinu ljubavi?
Potrebna ti je ispunjena duša.
Ovakva ljubav nema kraja (...)

2012, M.Bastalić

nedjelja, 03.02.2013.

"Prizivam te k sebi"

Dođi noćas..
Dodirni ruke koje željno
očekuju te.
Prođi prstima po mojim dlanovima,
osjeti podrhtavanje,
osjeti strah.
Otkrij tajnu koju krijem,
tajnu srca mog.
Smiri me,
poljupcem umiri me,
svladaj moja osjećanja
tihim šapatom bojom
meni najdražeg tvoga glasa.

Utorak, 18.12.2012, M.Bastalić

"Svatko ima nekog koga nema."

Pronaći zamjenicu za baku, zasigurno je najdraži anđeo čuvar.
Izgubivši tebe, izgubila sam svoj unutarnji mir, smisao svega što me okružuje, izgubila sam samu sebe.
Tonula sam u nemoć, u tugu, sve dublje i dublje..
Od tada, moj život se osipa, sve mi izmiče iz ruku, ni u čemu ne nalazim više uporište.
Utjeha? Ako postoji neka utjeha u tragediji gubitka osobe koju smo toliko silno voljeli, to je ona uvijek neophodna nada,
da ćemo se jednog dana sresti. Budim se i uspavljujem s tim uvjerenjem.
Što mogu kad je život takav?
Dodijeli nam posebnu osobu, koja nam mijenja život samim time što je prisutna, uz koju vjerujemo da postoji istinska dobrota u svijetu,
osoba koja nas jednostavno razumije u svemu.
I na kraju je izgubimo, zauvijek!
Nisam nesretna što te nemam, sretna sam što sam te imala, što si bila uz mene cjeli svoj život, moja snaga, sreća i vjerni prijatelj u dobru i zlu.
Također i učitelj. Veliko hvala na svemu naučenom, na svakom savjetu, na svakoj lošoj primjedbi, uz koju bi sve dobro naučila.
Da tebe nije bilo, ne bi bilo mene, osobe kakva sam sad.
Uvijek si me darivala bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem.
U svakom problemu bila si rješenje, u svakoj suzi osmijeh, i oslonac u svemu.
Naučila si me da u svakom trenutku trebam vjerovati u sebe, jer ako ne vjerujemo u sebe, kako možemo očekivati da netko vjeruje u nas?
Dosad to nisam razumjela, jer sam znala da ti vjeruješ u mene.
Ali, otkad te nema, sve je drugačije, sve je prazno bez tebe, a osjećaj samoće svakim danom sve veći.
Draga bakice, hvala ti za sve! Posvećujem tebi sve dobro u svome životu.
Ponosna sam na tebe,jer u svakom svom uspjehu vidim tebe. Naučila si me voljeti, vjerovati u ljubav, radovati se malim stvarima, te me činila sretnom.
Znam da tebe raduje kad me gledaš nasmiješenu, znam da te raduje što te se sjećam s osmijehom, a ne suzom.
I stoga, svakodnevni moj osmijeh biti će tebi zahvala za cijeli život, najdraži moj anđele! M.B

OTKRIJ TAJNU, OTKRIJ ŽIVOT, UPOZNAJ DRUGE!

Zapitajmo se: Jesmo li mi uistinu pravedni?
Žalimo se nad vlastitim životom, oplakujemo ga, mrzimo?
Gdje je tu pravda? Pomislimo li na druge kad kažemo da je naš život promašaj?
Na ljude koje su željni života, na ljude koji su bolesni, na ljude koje pogodi teška sudbina.
Nađemo li se u situaciji da promatramo te ljude, bi li mislili isto?
Bi li i dalje bili ravnodušni?
Uistinu, imamo sve, a toliko nas je nezadovoljnih svojim životom, želimo ga mijenjati.
Sve što nam je zaista potrebno je ŽIVJETI.
Uživati u životu, i svakako misliti na druge, jer većina njih to nažalost ne može.
Promotrimo li svijet, vidimo da nas okružuje puno nepravde, da u svijetu ima puno propalih brakova, usamljene djece, ljudi kojima je potrebna pomoć, osoba koje nemaju obitelj, obitelji koji nemaju dom.
I DALJE SE ŽALIMO NAD VLASTITIM ŽIVOTOM? M.B

utorak, 03.07.2012.

Prijateljstvo je jedna duša što živi u dva tijela. Petra <3

Što je prijateljstvo? Kako ga sagraditi, kako sačuvati?
Beznačajna riječ, dok ne pronađeš odgovarajuću osobu za dijeliti dobro i zlo, suze i smijeh.
Prijatelji su nezamjenjiva bića, vrijedna svake naše pažnje, pomoći i brige.
Za prijatelja ćeš uvijek imati vremena, prijatelju uvijek imaš što pokloniti, i nikad ne procjenjuješ vrijednost njegovih poklona, jer ti on ne može pokloniti ništa što bi bilo veće, jednako tako ni nešto manje od vašeg prijateljstva.
Nije lako naći riječi kada treba opisati prijateljstvo, također ni prijatelja. Ali osjećati zadovoljstvo i radost kada uz sebe imaš osobu koja te najbolje razumije, koja ima opravdanje za svaku tvoju suzu, koja ti je oslonac i rame za plakanje.
Možemo li uopće iskazati vrijednost prijateljstva? Koliko su prijatelji zaista vrijedni?
Je li nemoguće voljeti nekog tko ti neprestano pomaže da ti lice mijenja izraze i pretvara ih u osmijeh? Tko ti s jednom izgovorenom riječi briše suze s lica? Tko ti s jednim pokretom uljepša dan? Tko ti sa svojim postojanjem uljepšava cijeli život? Iz iskustva znam da je jednostavno moguće.
Pronaći riječi, sinonim za definirati/ opisati prijatelja. Nije lako, jel da?
Dovoljno je reći još da su prijatelji naša svijetla na kraju tunela.
Naša utjeha u boli.
Naš razlog za osmijeh.
Naš lijek za sve bolove.
Naše najljepše uspomene kojih se možemo sjećati cijelog života.
Naše sjene i pratnje u najtežim trenucima našeg života, iako nisu pored nas, ali su u nama, i to je dovoljan razlog.
Kažem vam, pravi prijatelji su NEZAMJENJIVI. M.B

utorak, 26.06.2012.

Kakvo ime dati tom osjećaju? Zvati ga tek ljubavlju, premalo je..

Ljubav? Je li to drugi naziv sreće?
Isplati li se boriti za nju?
Zaslužuju li je svi?
Zapravo, ljubav nas povezuje, ljubav je smisao života.
Ljubav nas čini da se osjećamo posebnim, voljenim, sigurnim u svakom pogledu.
Ljubav liječi sve rane i kad nam je najteže daje nam snagu, poticaj i ohrabruje nas.
Put ljubavi je pun prepreka, pun traganja i nadanja za pravom osobom.
Za ljubav se svakako isplati boriti, bez obzira imamo li snage za to, jer jedino trudom i strpljivošću možemo postići ono za čim tragamo, ono što želimo, i ne postoje nikakve granice, i sve je moguće ako to uistinu i želimo.
Da bismo bili sretni i osjetili to oduševljenje moramo naučiti davati i primati, tako i voljeti da bi se osjećali voljenim.
Stoga moramo se boriti, voljeti, biti odlučni, spremni i strpljivi, jer to je svojstveno ljubavi i sreći. M.B

Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo.

Jesmo li svjesni koliku si bol sami možemo nanijeti?

Jesmo li spremni pomiriti se sa svakom greškom, sa svakom preprekom koja nas neprestano prati?
Griješiti je ljudski i prirodno, ali otići, i ne biti svjestan svojih grešaka, poništava smisao života.
Jesmo li svjesni u čemu griješimo? Vjerujemo da je život nepromjenjiv?
Stvari koje nam se događaju, nisu uvijek naš cilj, već nam pokazuju da svaki susret, svaki događaj, svaka riječ, ima neko značenje.
Pa tako i s ljudima, neki dolaze u naš život kao lekcija, neki kao nagrada. Po postojanju ljude bi mogli podijeliti na: one od kojih ne može otići, i onima kojima se uvijek vračamo, ili oni od kojih smo otišli, ali oni još uvijek nisu otišli od nas. Neke ljude zaboravimo čim se okrenemo, neki ljudi ostaju u nama, cjeli život. Zapravo, nismo ni svjesni s koliko smo osoba svakodnevno okruženi, ali možemo biti svjesni da nas baš one nama drage osobe uvijek povrijede. Treba vjerovati da se sve događa s razlogom. Ljudi se mijenjaju da možemo naučiti ih pustiti. Stvari koje su bile dobre, postaju gore da ih naučimo cijeniti. Vjerujemo lažima, da bi naučili da ne smijemo svakome vjerovati. Kad nas razočara i povrijedi jedna osoba, gubimo povjerenje u ostale. Vremenom naučimo na poraze i shvatimo da prvo moramo proći kroz teške i loše stvari, da bi one bolje i ljepše tek došle. Cjeli naš život je odricanje nečega. Smisao života je da se neprestano odričemo onog što bi mogli zavoljeti, jer gubitci razočarenja su neizbježni. Moramo se odreći ljubavi, da je ne izgubimo. Uništiti svoju ljubav, jer postoji mogućnost da nam to učini netko drugi. Moramo se odreći vezanja s nekim, zbog mogućeg žaljenja. Na kraju svega, moramo se pomiriti s tim. U životu radimo razne stvari, za nekim žalimo, neke bi htjeli ponoviti stotinu puta, neke zaboraviti. Ali one nas čine kakvim smo zapravo. Stoga moramo živjeti, činiti greške, i učiti iz njih da bi bili zadovoljni i imali lijepe uspomene i vrijedne sjećanja. Bez obzira koliko nam teško može biti, ne smijemo odustati i posustati. Oblaci će se razići i doći će svjetliji dani, kad-tad. M.B

ponedjeljak, 25.06.2012.

Vjera, korak boljem životu

Događa li nam se nešto nenadano?
Pogriješimo li u nečemu?
Bojimo se, osjećamo strah?
Čeznemo za nečim, ne postižemo to?
Zapravo pitamo se, zašto se to događa baš nama?
Za sve što se dogodi, postoji i razlog, sve je to Božja volja.
Jesmo li dovoljno jaki da se borimo sa svakim problemima koji nas guše i pritišću?
Lako odustajemo, ali hrabrost je nastaviti dalje i boriti se.
Žalimo se na svaku sitnicu koja nam nedostaje, ne obazirujući se na druge, ne misleći da postoje oni koji nemaju ništa, i oni koji su napušteni.
Unatoč tomu svemu, shvaćamo da se život nastavlja, da je život težak, pun prepreka. Ali u životu postoje prijatelji, obitelj, drage osobe koje nam pomažu u svemu. Zaključak tome svemu je da se trebamo osvrnuti i misliti na druge, to je jedini problem većine nas, nezahvalni smo i mislimo samo na sebe. Trebamo se radovati i veseliti, jer svaki novi dan donosi nešto dobro i novo. Trebamo više osmijeha, jer toliko je namrštenih lica. Trebamo više zagrljaja, da grlimo i da nas grle. Trebamo više snova i to onih lijepih, zbog kojih ujutro ustajemo nasmijani.
Da bi bili sretni i osjetili to oduševljenje, trebamo naučiti praštati i zahvaljivati Bogu na svemu, na svakoj pobjedi, porazu, osmijehu i suzi.
Trebamo se obratiti i vjerovati Bogu, jer vjera, molitva i pozitivne misli pomažu nam da brže dođemo do željenog cilja i nadopunjuju ono što nam nedostaje. Uz sve to, trebamo vjerovati u samog sebe. M.B

<	veljača, 2014
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Veljača 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (7)
Veljača 2013 (7)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv