Pronaći smisao života

utorak, 26.06.2012.

Kakvo ime dati tom osjećaju? Zvati ga tek ljubavlju, premalo je..

Ljubav? Je li to drugi naziv sreće?
Isplati li se boriti za nju?
Zaslužuju li je svi?
Zapravo, ljubav nas povezuje, ljubav je smisao života.
Ljubav nas čini da se osjećamo posebnim, voljenim, sigurnim u svakom pogledu.
Ljubav liječi sve rane i kad nam je najteže daje nam snagu, poticaj i ohrabruje nas.
Put ljubavi je pun prepreka, pun traganja i nadanja za pravom osobom.
Za ljubav se svakako isplati boriti, bez obzira imamo li snage za to, jer jedino trudom i strpljivošću možemo postići ono za čim tragamo, ono što želimo, i ne postoje nikakve granice, i sve je moguće ako to uistinu i želimo.
Da bismo bili sretni i osjetili to oduševljenje moramo naučiti davati i primati, tako i voljeti da bi se osjećali voljenim.
Stoga moramo se boriti, voljeti, biti odlučni, spremni i strpljivi, jer to je svojstveno ljubavi i sreći. M.B

26.06.2012. u 16:14 • 0 Komentara • Print • #

Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo.

Jesmo li svjesni koliku si bol sami možemo nanijeti?

Jesmo li spremni pomiriti se sa svakom greškom, sa svakom preprekom koja nas neprestano prati?
Griješiti je ljudski i prirodno, ali otići, i ne biti svjestan svojih grešaka, poništava smisao života.
Jesmo li svjesni u čemu griješimo? Vjerujemo da je život nepromjenjiv?
Stvari koje nam se događaju, nisu uvijek naš cilj, već nam pokazuju da svaki susret, svaki događaj, svaka riječ, ima neko značenje.
Pa tako i s ljudima, neki dolaze u naš život kao lekcija, neki kao nagrada. Po postojanju ljude bi mogli podijeliti na: one od kojih ne može otići, i onima kojima se uvijek vračamo, ili oni od kojih smo otišli, ali oni još uvijek nisu otišli od nas. Neke ljude zaboravimo čim se okrenemo, neki ljudi ostaju u nama, cjeli život. Zapravo, nismo ni svjesni s koliko smo osoba svakodnevno okruženi, ali možemo biti svjesni da nas baš one nama drage osobe uvijek povrijede. Treba vjerovati da se sve događa s razlogom. Ljudi se mijenjaju da možemo naučiti ih pustiti. Stvari koje su bile dobre, postaju gore da ih naučimo cijeniti. Vjerujemo lažima, da bi naučili da ne smijemo svakome vjerovati. Kad nas razočara i povrijedi jedna osoba, gubimo povjerenje u ostale. Vremenom naučimo na poraze i shvatimo da prvo moramo proći kroz teške i loše stvari, da bi one bolje i ljepše tek došle. Cjeli naš život je odricanje nečega. Smisao života je da se neprestano odričemo onog što bi mogli zavoljeti, jer gubitci razočarenja su neizbježni. Moramo se odreći ljubavi, da je ne izgubimo. Uništiti svoju ljubav, jer postoji mogućnost da nam to učini netko drugi. Moramo se odreći vezanja s nekim, zbog mogućeg žaljenja. Na kraju svega, moramo se pomiriti s tim. U životu radimo razne stvari, za nekim žalimo, neke bi htjeli ponoviti stotinu puta, neke zaboraviti. Ali one nas čine kakvim smo zapravo. Stoga moramo živjeti, činiti greške, i učiti iz njih da bi bili zadovoljni i imali lijepe uspomene i vrijedne sjećanja. Bez obzira koliko nam teško može biti, ne smijemo odustati i posustati. Oblaci će se razići i doći će svjetliji dani, kad-tad. M.B

26.06.2012. u 00:59 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 25.06.2012.

Vjera, korak boljem životu

Događa li nam se nešto nenadano?
Pogriješimo li u nečemu?
Bojimo se, osjećamo strah?
Čeznemo za nečim, ne postižemo to?
Zapravo pitamo se, zašto se to događa baš nama?
Za sve što se dogodi, postoji i razlog, sve je to Božja volja.
Jesmo li dovoljno jaki da se borimo sa svakim problemima koji nas guše i pritišću?
Lako odustajemo, ali hrabrost je nastaviti dalje i boriti se.
Žalimo se na svaku sitnicu koja nam nedostaje, ne obazirujući se na druge, ne misleći da postoje oni koji nemaju ništa, i oni koji su napušteni.
Unatoč tomu svemu, shvaćamo da se život nastavlja, da je život težak, pun prepreka. Ali u životu postoje prijatelji, obitelj, drage osobe koje nam pomažu u svemu. Zaključak tome svemu je da se trebamo osvrnuti i misliti na druge, to je jedini problem većine nas, nezahvalni smo i mislimo samo na sebe. Trebamo se radovati i veseliti, jer svaki novi dan donosi nešto dobro i novo. Trebamo više osmijeha, jer toliko je namrštenih lica. Trebamo više zagrljaja, da grlimo i da nas grle. Trebamo više snova i to onih lijepih, zbog kojih ujutro ustajemo nasmijani.
Da bi bili sretni i osjetili to oduševljenje, trebamo naučiti praštati i zahvaljivati Bogu na svemu, na svakoj pobjedi, porazu, osmijehu i suzi.
Trebamo se obratiti i vjerovati Bogu, jer vjera, molitva i pozitivne misli pomažu nam da brže dođemo do željenog cilja i nadopunjuju ono što nam nedostaje. Uz sve to, trebamo vjerovati u samog sebe. M.B

25.06.2012. u 22:27 • 1 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	lipanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30