Pronaći smisao života

utorak, 26.02.2013.

Pravo na slobodan izbor

Sloboda? Što to znači za nas?
Koje pravo stječemo vlastitom slobodom?
Jesmo li uistinu svi jednaki? Zadovoljni svojim životom?
Imamo li svi pravo na sretan život?
Razmišljajući tako, svi imamo različita mišljenja o ovozemaljskom životu i o zbivanjima koja nas svakodnevno okružuju.
Uspoređujući sebe s ostalim, pronalazim mnoge razlike. Zašto? Ne živimo li na istom planetu, ne okružuje li nas isto nebo, povezuje ista cesta?
Zašto se onda toliko razlikujemo od drugih? Možda zato što imamo pravo odlučivanja o vlastitom životu.
Samim rođenjem postajemo dijete. Imamo sposobnost potpuno se prepustiti sreći i uživati u njoj.
Veseliti se igračkama, slatkišima, igrama s ostalom djecom, te živjeti bezbrižnim životom.
Svakome od nas je u moći stvoriti si lagodan život. Koliko nas to zapravo čini?
Zapitajmo se: Jesmo li mi uistinu pravedni? Žalimo se nad vlastitim životom, oplakujemo ga, mrzimo? Gdje je tu pravda?
Pomislimo li na druge kada kažemo da je naš život promašaj? Na ljude koji su željni života, na ljude koji su bolesni?
Nađemo li se u situaciji da promatramo te ljude, bismo li mislili isto? Bismo li i dalje bili ravnodušni?
Uistinu, imamo sve, a toliko nas je nezadovoljnih svojim životom, želimo ga mijenjati.
A sve što je potrebno je živjeti! Uživati u životu, svakako misliti na druge jer većina njih to nažalost ne može.
Promotrimo li svijet, vidimo da nas okružuje puno nepravde da u svijetu ima puno propalih brakova, usamljene djece, ljudi kojima je potrebna pomoć, osoba koje nemaju obitelj, obitelji koje nemaju dom. I dalje se žalimo nad vlastitim životom?
Zaključak svemu da bismo se trebali osvrnuti na druge, živjeti slobodno, kako to zaista i zaslužujemo.
Svoje snove pretvoriti u stvarnost, živjeti svoj san. Razlog tome je da imamo potpuno pravo na slobodan izbor. MBastalić, 2012.

26.02.2013. u 00:40 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.02.2013.

Stranac u vlastitoj koži

Jesam li zaista stranac?
Što mojim mislima proizlazi iz te činjenice? Stranac u vlastitoj koži?
Kako se osjećam? Što želim, mogu i moram?
Prepoznajem li sebe u ovome svijetu stranstva, brojnih traganja, čežnji, nadanja?
Tko sam ja kada hodam maglovitim ulicama rodnog mjesta?
Jesam li dovoljno spremna za nova otkrivanja, u promjenu svijeta bez puste svakodnevnice?
Imam li dovoljno snage, nade, strpljivosti uploviti u novi život, i tada nebitne stvari ostaviti sakrivene u prošlosti?
Krenuti u posve novi život , prepun smijeha, radosti, stvoren od ljubavi, načinjen od dobrote, usavršen trudom i radom.
Znam da je ponekad najbolje živjeti u tišini, potrpan svojim mislima, potreban samome sebi, zadovoljan svojim ciljevima i životnom ostvarenošću. Moj način življenja je čitanje, spas tražim u čitanju, samo u knjigama pronalazim mir.
Najveća snaga je u spoznaji da imam prave prijatelje, meni drage osobe, vječno oslonište cijeloga života.
Tada mogu sa sigurnošću reći da sva materijalna bogatstva, sve je prolazno i ništa se ne može mjeriti sa potpunim osjećajem zadovoljstva. Samo plamen svijeće može osvijetliti naš put, tako iskre dobrote iz duše mogu izmijeniti naše živote.
Lijepim riječima prilazimo ljudima, dobrim djelima izmamimo osmijeh na lice svakome građanu.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, sve nam se vrati ukoliko život gledamo srcem, vrati se kroz razna mala čuda u životu.
Nije potrebno pomoći nekome da bi on pomagao tebi, drugima pomažemo zbog njihova dobra, ne zbog vlastita.
Zauzvrat nam treba biti dovoljan samo predivan osjećaj koji ispunjuje dušu.
Uspjeh života ne traži samo pobjednike već bira uporne ljude koji koračaju malim korakom, koji znaju napredovati bez obzira koliki je napredak. Možemo spoznati kako je nevjerojatno sve što možemo učiniti kada pokušamo.
Znam što želim i vjerujem da ću uspjeti. Potrebno je živjeti u tome uvjerenju.
Čitav život u potrazi smo za jednim domom. Jedini dom stranca u kojem mogu vječno stanovati je ljubav.
Ljubav je nešto što poznaješ, nešto što u našim životima izaziva ugodu, što znači utjehu, sigurnost i privrženost.
Kao stranac u ovome svijetu koji teži za mirom, prihvaćenošću, pogledima na bolju budućnost, zemlju prepunu zadovoljstva,
okruženošću sreće, neprocjenjivosti ljubavi.
Želim poručiti, savjetovati svakoga da u svakome od nas prebiva stranac.
Stranac dobrote, stranac koji teži miru, skladu tišine, blagom osmijehu, pripadnosti i prihvaćenosti u ljubavi.
Potrebno je probuditi stranca koji duboko spava sakriven u našoj unutrašnjosti, u nama samima.
Može li svatko od nas prepoznati stranca u sebi, svojim mislima, vlastitoj koži? (11.02.2013, MBastalić)

18.02.2013. u 21:30 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.02.2013.

"Daj mi ruku"

Čime me kupuješ?
Kako osvajaš?
Milosrđe ove ljubavi,
milost ne prolazne zaljubljenosti.
Tražim..
I nije me strah-
zapisano je na oblacima,
sve otkrivaju zvijezde.
Daj mi ruku, ponesi srce-
otvori ga u tišini.

2012, M.Bastalić

10.02.2013. u 21:43 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 05.02.2013.

"Blagost ljubavi"

Progledaj..
Otvori, traži, ispuni,
osjeti blagost ljubavi.
Koliko očiju trebaš imati da vidiš,
a ruku da dohvatiš jačinu ljubavi?
Potrebna ti je ispunjena duša.
Ovakva ljubav nema kraja (...)

2012, M.Bastalić

05.02.2013. u 09:26 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.02.2013.

"Prizivam te k sebi"

Dođi noćas..
Dodirni ruke koje željno
očekuju te.
Prođi prstima po mojim dlanovima,
osjeti podrhtavanje,
osjeti strah.
Otkrij tajnu koju krijem,
tajnu srca mog.
Smiri me,
poljupcem umiri me,
svladaj moja osjećanja
tihim šapatom bojom
meni najdražeg tvoga glasa.

Utorak, 18.12.2012, M.Bastalić

03.02.2013. u 23:31 • 0 Komentara • Print • #

"Svatko ima nekog koga nema."

Pronaći zamjenicu za baku, zasigurno je najdraži anđeo čuvar.
Izgubivši tebe, izgubila sam svoj unutarnji mir, smisao svega što me okružuje, izgubila sam samu sebe.
Tonula sam u nemoć, u tugu, sve dublje i dublje..
Od tada, moj život se osipa, sve mi izmiče iz ruku, ni u čemu ne nalazim više uporište.
Utjeha? Ako postoji neka utjeha u tragediji gubitka osobe koju smo toliko silno voljeli, to je ona uvijek neophodna nada,
da ćemo se jednog dana sresti. Budim se i uspavljujem s tim uvjerenjem.
Što mogu kad je život takav?
Dodijeli nam posebnu osobu, koja nam mijenja život samim time što je prisutna, uz koju vjerujemo da postoji istinska dobrota u svijetu,
osoba koja nas jednostavno razumije u svemu.
I na kraju je izgubimo, zauvijek!
Nisam nesretna što te nemam, sretna sam što sam te imala, što si bila uz mene cjeli svoj život, moja snaga, sreća i vjerni prijatelj u dobru i zlu.
Također i učitelj. Veliko hvala na svemu naučenom, na svakom savjetu, na svakoj lošoj primjedbi, uz koju bi sve dobro naučila.
Da tebe nije bilo, ne bi bilo mene, osobe kakva sam sad.
Uvijek si me darivala bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem.
U svakom problemu bila si rješenje, u svakoj suzi osmijeh, i oslonac u svemu.
Naučila si me da u svakom trenutku trebam vjerovati u sebe, jer ako ne vjerujemo u sebe, kako možemo očekivati da netko vjeruje u nas?
Dosad to nisam razumjela, jer sam znala da ti vjeruješ u mene.
Ali, otkad te nema, sve je drugačije, sve je prazno bez tebe, a osjećaj samoće svakim danom sve veći.
Draga bakice, hvala ti za sve! Posvećujem tebi sve dobro u svome životu.
Ponosna sam na tebe,jer u svakom svom uspjehu vidim tebe. Naučila si me voljeti, vjerovati u ljubav, radovati se malim stvarima, te me činila sretnom.
Znam da tebe raduje kad me gledaš nasmiješenu, znam da te raduje što te se sjećam s osmijehom, a ne suzom.
I stoga, svakodnevni moj osmijeh biti će tebi zahvala za cijeli život, najdraži moj anđele! M.B

03.02.2013. u 22:56 • 0 Komentara • Print • #

OTKRIJ TAJNU, OTKRIJ ŽIVOT, UPOZNAJ DRUGE!

Zapitajmo se: Jesmo li mi uistinu pravedni?
Žalimo se nad vlastitim životom, oplakujemo ga, mrzimo?
Gdje je tu pravda? Pomislimo li na druge kad kažemo da je naš život promašaj?
Na ljude koje su željni života, na ljude koji su bolesni, na ljude koje pogodi teška sudbina.
Nađemo li se u situaciji da promatramo te ljude, bi li mislili isto?
Bi li i dalje bili ravnodušni?
Uistinu, imamo sve, a toliko nas je nezadovoljnih svojim životom, želimo ga mijenjati.
Sve što nam je zaista potrebno je ŽIVJETI.
Uživati u životu, i svakako misliti na druge, jer većina njih to nažalost ne može.
Promotrimo li svijet, vidimo da nas okružuje puno nepravde, da u svijetu ima puno propalih brakova, usamljene djece, ljudi kojima je potrebna pomoć, osoba koje nemaju obitelj, obitelji koji nemaju dom.
I DALJE SE ŽALIMO NAD VLASTITIM ŽIVOTOM? M.B

03.02.2013. u 22:54 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.