Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bastalicmarija

Marketing

Stranac u vlastitoj koži



Jesam li zaista stranac?
Što mojim mislima proizlazi iz te činjenice? Stranac u vlastitoj koži?
Kako se osjećam? Što želim, mogu i moram?
Prepoznajem li sebe u ovome svijetu stranstva, brojnih traganja, čežnji, nadanja?
Tko sam ja kada hodam maglovitim ulicama rodnog mjesta?
Jesam li dovoljno spremna za nova otkrivanja, u promjenu svijeta bez puste svakodnevnice?
Imam li dovoljno snage, nade, strpljivosti uploviti u novi život, i tada nebitne stvari ostaviti sakrivene u prošlosti?
Krenuti u posve novi život , prepun smijeha, radosti, stvoren od ljubavi, načinjen od dobrote, usavršen trudom i radom.
Znam da je ponekad najbolje živjeti u tišini, potrpan svojim mislima, potreban samome sebi, zadovoljan svojim ciljevima i životnom ostvarenošću. Moj način življenja je čitanje, spas tražim u čitanju, samo u knjigama pronalazim mir.
Najveća snaga je u spoznaji da imam prave prijatelje, meni drage osobe, vječno oslonište cijeloga života.
Tada mogu sa sigurnošću reći da sva materijalna bogatstva, sve je prolazno i ništa se ne može mjeriti sa potpunim osjećajem zadovoljstva. Samo plamen svijeće može osvijetliti naš put, tako iskre dobrote iz duše mogu izmijeniti naše živote.
Lijepim riječima prilazimo ljudima, dobrim djelima izmamimo osmijeh na lice svakome građanu.
Zato što je dobrota sama po sebi nagrada, sve nam se vrati ukoliko život gledamo srcem, vrati se kroz razna mala čuda u životu.
Nije potrebno pomoći nekome da bi on pomagao tebi, drugima pomažemo zbog njihova dobra, ne zbog vlastita.
Zauzvrat nam treba biti dovoljan samo predivan osjećaj koji ispunjuje dušu.
Uspjeh života ne traži samo pobjednike već bira uporne ljude koji koračaju malim korakom, koji znaju napredovati bez obzira koliki je napredak. Možemo spoznati kako je nevjerojatno sve što možemo učiniti kada pokušamo.
Znam što želim i vjerujem da ću uspjeti. Potrebno je živjeti u tome uvjerenju.
Čitav život u potrazi smo za jednim domom. Jedini dom stranca u kojem mogu vječno stanovati je ljubav.
Ljubav je nešto što poznaješ, nešto što u našim životima izaziva ugodu, što znači utjehu, sigurnost i privrženost.
Kao stranac u ovome svijetu koji teži za mirom, prihvaćenošću, pogledima na bolju budućnost, zemlju prepunu zadovoljstva,
okruženošću sreće, neprocjenjivosti ljubavi.
Želim poručiti, savjetovati svakoga da u svakome od nas prebiva stranac.
Stranac dobrote, stranac koji teži miru, skladu tišine, blagom osmijehu, pripadnosti i prihvaćenosti u ljubavi.
Potrebno je probuditi stranca koji duboko spava sakriven u našoj unutrašnjosti, u nama samima.
Može li svatko od nas prepoznati stranca u sebi, svojim mislima, vlastitoj koži? (11.02.2013, MBastalić)

Post je objavljen 18.02.2013. u 21:30 sati.