Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bastalicmarija

Marketing

Posjedovati tugu kao sreću.



Ta takozvana tuga, možda je putokaz sreći. Postoji kako bi kroz bol osjetili radost. Stanuje u nama da kroz nju učimo dobrobit življenja, uživanja i zadovoljstva vlastita života. Shvaćam da iza svake nekakve pogreške koje će biti napravljene stoji samo strašna ranjivost i tuga. "Nitko ne radi zlo, a da je sretan." Tuga koja prolazi unutar nas, to je definitivno znak i životna lekcija da se zaista sreća nalazi u malim stvarima koje pokreću taj kotač sreće. Ako ne znate uživati u čaši vode, u jutru, blagom dodiru nečije ruke, teško da ćete uživati da imate 15 kuća, 10 auta, i tisuću drugih stvari. Sreća ne leži u materijalnim dobrima, novac donosi nesreću, i stvara neimaštinu duše. Ako osjećamo prazninu u sebi, nema šanse da će je novac zatvoriti. Pogledom gledam svoju tugu kao sreću. Ljudi se tuge boje, potiskuju je i žele zanemariti. Ali da nema tuge, ne bi znali što je sreća, isto tako da nema noći, ne bi znali što je dan. Kada prolazimo kroz teška životna razdoblja bol i tuga koju proživljavamo načini nas takvima kakvi smo danas, načini od nas osobe sa emocijama i poštovanja prema drugima, te čovjeka kojemu je u moći boriti se sa svima nedaćama. Tuga je samo mali alarm da se vratimo bitnima stvarima. Kada bi to ljudi shvatili, onda bi predvidjeli svaku svoju tugu. Jer se iz nje uči, stječe ludost, izrasta, iz nje se biva bolji čovjek. Ne treba bježati od nje, potiskivati je. Tuge koje nam se dogode njih treba prihvatiti i proživjeti, u nekim trenucima i otvoriti dušu nekome i olakšati probleme, ali u svakome trenutku biti na oprezu, malo je ljudi danas od povjerenja. Ja znam da svaki čovjek ima svoga anđela čuvara, ljudi kada bi zapravo znali koliko je to zaista prekrasna snaga i moć koju imaju, bili bi puno mirniji. Od svega za čim ponekad težimo, ne shvačajući da su pored nas naše najveće dragocjenosti, te da se kriju u sitnicama i da ništa na svijetu ne može zamijeniti: osmijeh, prisustvo, ljubav, riječ, podršku i zagrljaj, da ste najbogatiji na svijetu ako je uz vas "leptir" koji vas čuva. Ako razumijete da mu uzvratite, onda su sreća i radost zagarantirani. Živite svaki dan kao da je posljednji, jedino tako nećete imati žaliti apsolutno za čim. To je recept iskrenog života, jer kada nas više ne bude, onda ti tragovi koji ostanu na ljudi su neizbrisivi,slike izblijede, ali trenuci koje smo proveli s drugima stvaraju duboko sjećanje, nikad ne zaboravljeno.
Marija Bastalić, 2013.

Post je objavljen 01.04.2013. u 21:03 sati.