- Sill'moi! - kaže ona.
- Mol'm! - kažem ja.
- Više pisat po blogu! - kaže ona.
- Ajde! - kažem ja.
... ili tako nekako... uglavnom, shvatili ste. Nije da se osjećam obaveznim. Ok možda malo. Recimo iza ručka ništa bolje nego malo srat o gladnima u Africi, baš te nekako dirne kad mrkneš pola obranog odojka (samo 65.8% svinjske masti) u sendviču od integralnog kruha (treba pazit na lin'ju bogati!) začinjeno s pola kile Nutelle light i posipano sjemenkama lana.. ili tako nekako...
Hej, ja se ne čudim kad ljudi mažu majonezu na jabuke... bolje nego jabuke s margarinom i kruhom, to loše, jako... ili tako nekako...
E da, gladni u Africi, gladni u Africi. Brine me malo karakter ovog bloga. Nije da ga je ikad imao, ali primjećuje se pomak ka humanitarnim temama prehrambenog karaktera. Jesam ja kriv za to zbog onog avokada (čeka podmladak, btw) ili šta, ne znam. Nije nužno loše, no teško mi je zamislit ciljanu publiku kako gladna rida suze nad tegobama svijeta osviještena ovim mudrim retcima. Definitivno teško. Ok evo ga. Uspio sam. Glupo izgleda. Ajd dosta plakanja, kiša će...ili tako nekako...
Definitivno je krajnje vrijeme da počnemo s prljavim vešom jer ovako više stvarno ne ide. To se čita, to ljudi vole! Samo da je prljavo. Evo recimo uzmimo jednu običnu kupaonu za primjer - kad je čista, nitko živ (osim Obitelji i docimera) ne bi ušao u nju, nema šanse. E al kad se usere (što bude otprilike drugi dan), odma je svima hitno, sila, šta ti ja znam šta, navala je obavezna. Ante (onaj od Futilona) zna di se treba skrivat, on opere kupaonu pa se onda sakrije par dana u njoj, duša od čovjeka... ili tako nekako...
To ti je kad dobiješ domaću zadaću da treba nešto pisat, a s ručka baš pa fali krvi u mozgu. E, bio nam portir u posjeti jučer - svaki put se pitam jel on to ćorav ili mu je to poštapalica, al redovito uleti s 'Dečki, dečki, ...'. Sve čekam da jednom bude večinski ženski živalj (dobra riječ, a? nije ko labrnja ili laprdati, znam, al paše mi danas nekako) pa da vidim hoće li bit promjena u uletu. Da se bar lecne (e i ta mi je dobra isto.. šta bi još mogo rabit da vidimo).
E tolko za sad, u sljedećem nastavku mogli bi razmotriti srozavanje pravopisa pod pritiskom sibirske anticiklone s olujnom frontom, baš se lijepo vidi odavde kako nadire (e i ta je isto dobra)...ili tako nekako...
Evo, s obzirom da već dugo nije bilo ništa pametno od mene na blogu, odlučio sam nastaviti u tom tonu, te sam u skladu s tim odabrao i veoma futilnu(TM) temu.
Međutim lajt-motif koji prožima cijelu priču i koji se pojavljuje kao zaključak je sve samo ne futilan, dragi moji Hrvatice i Hrvati.
Moram vam reći kako očekujem da će vam moji zaključci sigurno biti zanimljivi, pogotovo ako ste nacionalno osvješteni kao što i priliči pravim ljudima hrvatima i katolicima.
Otpočnimo dakle sa temom. Radi se o jednoj satiričnoj i veoma karikiranoj izvedbi jednog pehrambenog proizvoda. Možete li pogoditi o čemu je riječ(Čaj iz menze)? Kladim se da nemožete pogoditi (da se radi o čaju... iz menze). Kladim se da ako niste pogledali dalje u tekstu da ni ne slutite (da se radi o čaju iz menze). Kladim se da nemate pojma i da nećete nikad pogoditi.
No dobro, obzirom da nemate nikakve šanse pogoditi, čak ni da pogađate sto godina, otkrit ću vam tajnu. Oćete čuti? Oćete a? E pa radi se o čaju iz menze! Sad kad smo odradili ovomjesečnu dozu napetosti (uh ja sam se ozbiljno oznojio a i oznojena me guza boli od sjedenja na rubu tvrde studentske stolice - one za sjedenje, ne one za premazivanje docimerovih vrata kad te naljuti) možemo se pozabaviti konačno stvarima od interesa.
Dakle čaj. Onaj iz menze. Svi znamo kako je odvratan i kako ga ni žedni mutavi retardirani mudžahedin engleskog porijekla sa fetišem na čaj nebi pio. Međutim ja sad ovdje ne pišem da bi konstatira kako je taj čaj gadan, ono šuga zadnja, namočeno govno iscjeđeno kroz čarapu čistačice iz menze jer to uopće nije poanta ove priče. Ja sam se više htio pozabaviti znanstvenom pozadinom cijele te priče o čaju iz menze na cvjetnom, te njenim domoljubnim implikacijama.
Naime, svaki razuman čovjek koji je pio čaj iz menze na cvjetnom sigurno se u nekom trenutku zapitao: kako li samo uspiju obojati tu vodu od pranja poda u boju koja skroz liči na boju čaja, bez da joj imalo dodaju i oduzmu od okusa. Nakon kraćeg kontempliranja došao sam do jedinog mogućeg logičnog zaključka: da u svemiru, osim zvjezda, planeta, neutrina, quarka i crne tvari postoji i tvar bez mirisa i okusa, tzv. Čaj-Tvar ili skraćeno Čvar, čije postojanje, osim ovog pitanja o čaju iz menze, rasvjetljava i pitanja tzv. nedostajuće mase u svemiru.
Pomnije ispitivanje potvrdilo je moju teoriju, a ispostavilo se da kad se Čvar u pravilnom omjeru pomješa sa vodom od pranja poda, nastaje čaj-iz-menze-na-cjetnom. Činjenica koju su naši briljantni znanstvenici iz menze na cvjetnom, očigledno, naučili jako dobro iskoristiti za opći boljitak. Maestralno, ja kažem. Zli jezici bi sad koješta loše pričali o svemu tome, ali ja to vidim kao priliku da s pravom kažem nešto što sam oduvjek htio reći: Mi Hrvati "šutamo dupe"! Ova priča je samo još jedna potvrda činjenice da kad Hrvat hoće - Hrvat napravi, te samo još jedna u nizu hrvatskih success-story-a. Neznam za vas, al mene ovo saznanje duboko dirnulo u domoljubnom smislu, tako da sad idem plakati na svoj hrvatski krevet i misliti o Hrvatskoj.
Eh.. teško je reći 'ničim izazvan'..jako teško pogotovo kad nije istina, no ipak.. Ničim izazvan sjedne on, baci pogled na vjerni avokado koji stoji tu pred njim.. eh.. o da, dugo je prošlo.. ožiljci su duboki, crni i oboje znaju - vrijeme je za rastanak. Duboka je veza između čovjeka i voća, duboka i milenijska..puno duža nego veza čovjeka i oruđa. Noža, recimo. Avokado ne misli o tome, zna jako dobro kako stvari stoje, uklesano je to u kolektivno pamćenje biljaka, miri se s time.. no uvijek ostaje pitanje - zašto, o zašto jabuke nemaju tih problema?
ulazim u sobu broj xyz na w katu paviljona t. za kompom sjedi neki geek, mahnito nesto pise, brise, sta li vec radi na svom racunalcu, na opozitnoj strani ogromne sobe (brat bratu 3 sa 2) sjedi neki lik, radi vise diferencijalne jdzbe ntog reda i pjeva "tek da sjednem na mirandu, pa uz karte i bevandu, brojim majmune" uglavnom sebi u bradu... u sobi je prometno. kroz cca 30 minuta, prodje vise ljudi nego kroz menzu na bcad fakultetu (naravno kad je otvorena, jerbo kad je zatvorena, niko nikad ne prolazi, eventualno misevi koji su ocito, barem price tako kazu, spremni pisat seminare kako je ljepo u toj menzi...doticnoj... no, da ne pisem vise o menzi, samo cu se zbuniti, vratit cu se na spomenutu sobu i dva lika u njoj)... e ta dva lika, od kojih su obadva. oni su uglavnom da budu. iako nekad vise radije ne bi bili bili. isto tako, mozete i bolje konstrukcije recenica imati poput. no, da predjem na stvar, inace cu opet trubiti i od labose ne bude nikaj bilo, dok ne zavrsim sto sam se htio. isto tako. (btw jel ste primjetili jedan ljepi glagol na TR ?, meni se svidja i mislim da bi ga svi trebali uvesti u redovitu uporabu, a ne da samo ga prisvoje neki koji se pale na ne znam sta sve ne, i da ga kriju od ostalih i vade ga samo kad su sami)... inace, jos uvijek sam siguran da imam profesionalnu formaciju. nisam nikad shvacao potrebitost koristenja te formulacije, jer kako nesto profesionalno moze biti deformirano ? recimo sport ! sport je profesionalan u velikoj vecini razvijenog svijeta i u kanadi... gdje tamo ima deformacija ? ili recimo mafija ? uvijek svi kazu u nekom filmu :"on je profesionalac" ali nikad taj doticni ucmekac iliti ubojica nije deformiran (barem ne izvana)...
i da pricu privedem kraju, mislim da sam se profesionalno formirao, i da cu iztetovirat neku mafijasku zivotinju, cisto da ne izgleda deformirano, a ako i izgleda, barem ce igledati ameterski deformirano....
Očiti nedostatak izražajnosti posve je uočljiv i običnom laiku koji nikad nije ni razmislio o tome što je to pluskvamperfekt, a nekmoli masturbirao na jednog.
Evo npr. jedan mali izvadak iz liste neprevodivih riječi koju sam sastavio tokom dugih godina samoće u jednom samostanu u tibetu proučavajući nakaradnu uzaludnost tzv. "englekog jezika" (radi lakšeg poimanja smisla riječi, dodao sam za svaku riječ i primjer njene upotrebe):
- nedojeban (upotrebljeno u rečenici: Kravo jedna nedojebana, opet si se jebala sa susjedovim psom!)
- grdo (Grdo li t' glava izgleda)
- prejeben (prejebeno grda glava)
- jebački (stella: Vau, mario, pa to je jebački dobra ponuda! Tako je stella, ova ponuda je jebačka ponuda za prave jebačke surfere!)
- ćiribiri (ćiri biri bela mare moja)
...
Popis se nastavlja u nedogled. Zbilja mi nije jasno kako uopće komunicarju tim primitivnim jezikom.
Evo sad dakle i jedna poslastica za prave jezične sladoskusce.
Naime, davno davno, u doba moje mladosti, ja sam malo razmišljao i došao sam do zaključka da je hrvatski jezik jedan super jezik koji ima puno riječi koje sadrže neke lijepe kombinacije slova "t" i "r" koje su lijepe za izgovarat.
I onda sam si mislio, pa nije vrag da ću bit tako sebičan pa da ne podijelim svoje otkriće sa drugima. I tako sam si ja dao truda pa sam sastavio ovu listu naših pravih hrvatskih riječi i pojmova, (uz poneku neizbježnu tuđicu) e nebili svi vi mogli također uživati i okoristiti se mojim otkrićem.
Te riječi odnosno pojmovi su:
probavi trakt, trokut, traktor, oktroirani sustav, trapez, trip, tripice, trpati, trputac, trava, trpiti, trupac, tromblon, tri, tristo, trenutak, trošiti, opstruirati, oportunirati te druge fine riječi koje ukoliko želite mogu podijeliti s vama, mojim dragim čitateljima ukoliko iskažete interes. Izgovorite ih sve redom i uživajte. A ja idem TResnit ovu krutu erekciju koju sam dobio od ovih prejebenih nenadjebivih riječi.
Živjeli. Pusa.
(nekoliko trenutaka kasnije, iz pozadine...) pati pluskvamperfekt, ko ti je tatica. uuu pricaj mi prljavo ti gordi pluskvamperfekte
U prethodnom nastavku ste mogli pročitati što se događa kad se jedan poluisštrumfirani zaposleni inžinjer namjeri na friško otvoren blog i:
pod a) kraj sebe nema nikog da ga cenzurira;
pod b) nema ništa za radit na svom "teškom" poslu;
pod c) biva godinama ugnjetavan od :
c1) starijih braće i sestara;
c2) pametnijih i iskusnijih docimera (sa poprlično većim (barem u vlastitoj glavi) digitronom/sqrt(33);
c3) suigraća i protivnika na svim mogućim i nemogućim sportovima;
c4) suradnika na poslu, šefova, ljubavnica, žena, cura, čistačica, redara, portira i skoro svih postojiećih zanimanja (osim nekih npr. Java programera, koji očito su ugnjetavani od svih navedenih ALI i od samog autora prethodnog posta i njemu sličnih)
c5) _______________ (nadopisati po želji)...
Isto tako, možda bi sve bilo uzaludno, sa strane svih nabrojanih pod a, be i ce, da je barem jednom, BAREM jednom u životu dobio nagradu za najbolje korištenje riječi Belgija (tm) u kakvom dramskom dijelu ili nekoj drugoj životinjjjskoj vrsti.
Eto toliko od mene, uz napomenu da zima stiže brzo, ili 3 seminara o ateni...
zakljucivsi da vrlo lagano mogu zaobici pravila prostornog vremenskog kontinuuma, i jos k tome dokazati neporecive tvrdnje poput vjecnog mita velicine teniskog igralista, te da li se kucica crveni ako pisem u povijesti, odlucio sam napisati ovaj post...
Da, da, veselite se i bacajte udove u zrak mašući njima naizmjence lijevo-desno trčući u krug glasno vičući "JEEEEEEE" i "HURAAA" u velikoj euforiji, jer aždaja je sletjela!
A na grbači zvijeri - ništa posebno. Ali u velikim količinama.
Slučajnom koincidencijom, istim su se riječima sve moje (iole iskusnije) bivše djevojke poslužile pri opisu entiteta koji je "Moj Kurac", iliti entitet koji od nedavno zovem "Futilon". Zašto bi netko tako zvao svoj falus? Tako ga zovem zbog, kao što se da naslutitit, njegove velike futilnosti, koja se najbolje očituje u činjenici da je od zadnjeg puta kad je bio upotrebljen za nešto osim drkanja, pišanja, gašenja vatre (što mlaćenjem, što mokrenjem), prošlo dovoljno vremena da je moj hipotetski sin, nazovimo ga Ronaldinho (da tata bude ponosan), hipotetski plod mog zadnjeg snošaja, mogao vec zabijat golove za repreztentaciju. Ok nije baš toliko, al je mnogo bez obzira, a koliko - e pa tu ću informaciju zasada učiniti predmetom napetosti, što je posve u redu, obzirom da je taj komadić informacije bitan jedino meni i Futilonu, koji ionako ne čita blogove, jer ih smatra plodom zle kapitalističke mašinerije iz Ugande. Dosta odvratnosti i priče o pimpecima, što se mene tiče ja sam se ispucao, i od sad ću bit kulturan pristojan i zanimljiv, a vi kako znate.
Disklejmer za početak:
Vizavi, glede i apropo upotrebe neprikladnog jezika - tzv. pičkaranja, želim odmah naglasiti da tako čega ovdje nećete naći(barem u mojim postovima) jer će svako pojavljivanje riječiju kurac, kurcopušač, pičkojebač, majkojebač, guzojebač, jebač kokošiju, prknoblajvaš,kobasblajvaš, prknopičkaratelj te bide, biti strogo cenzurirana. U slučaju da je za neki komentar baš nužno spominjanje spolnih organa, radnji i činova sa psima, kokošima ovcama i sl. molio bih da to budu naše lijepe hrvatske riječi kao što su npr. riječi ukrudba i dražica. Držimo naš blog pičkaranje-free!
P.S. bio bih stvarno snošajna homoseksualčina i općenito u falusu kad ne bih spomenuo da su riječi futilon, futilnost, futilitet i sve moguće izvedenice tih riječi koje možete i ne možete zamisliti, registritrani zaštitni znakovi futilona sa futilnog futilnog bloga.
Evo, s obzirom da već dugo nije bilo ništa pametno od mene na blogu, odlučio sam nastaviti u tom tonu, te sam u skladu s tim odabrao i veoma futilnu(TM) temu. 
Očiti nedostatak izražajnosti posve je uočljiv i običnom laiku koji nikad nije ni razmislio o tome što je to pluskvamperfekt, a nekmoli masturbirao na jednog. 
