25.01.2017., srijeda

Proud to be Croat – i moje osobno WTF


Moj je otac mogao biti bilotko. Mladom čovjeku digla se piša, poseksao je moju majku – a moja je majka mogla biti bilotko – i iz žlice sluzi nastao sam ja.
Zanijet negdje, u nekoj sam se državi rodio, od oca porijeklom od negdje i majke porijeklom od negdje.
Na državu mog rođenja to nije utjecalo.
Kasniju interakciju države i mene definirale su većinom nužnosti, tek ponekad (moji) svjesni odabiri.
Ponos, rekoše mi moja bilotko majka i moj bilotko otac bilogdje, negdje gdje sam se slučajno rodio iz globalno istovjetne žlice sluzi, ponos je uvjetovan razvojem; činjenjem ili nečinjenjem. Nisi ponosan na kišu, na Buško Blato, na amazonsku prašumu, na veliku kitu. Nisi ih ti stvorio. Ponosan si na svoj osobni razvoj, na tuđe poštovanje koje si stekao; na svoja odricanja, svoje odabire, na svoja djela, ponajviše na ona, koja si platio pošteno, koliko i skupo.
Tako mi, otprilike, rekoše.

Vremenom, mijenjao sam gradove, države, škole, fakultete, prijatelje, firme.
Svi su ti gradovi, sve te države, škole, fakulteti, prijatelji i firme bili spojivi sa pridjevima; proizvoljnima ili očitima – ugodni, bitni, zamjenjivi, marginalni, izgubljeni.
Formirali smo se međusobno, u hodu kroz vrijeme više nego u hodu kroz prostor.
U hodu kroz prostor shvatio sam da je pletivo selekcije tim uže a etiketa pripadnosti tim veća, što je prostor manji, statičniji, usmjereniji sam na sebe i sam sebi mjerilo umišljenog značaja.
Australcu je dovoljno da si iz Europe.
U Europi, kao Slaven ili German ne prolaziš isto.
Na Balkanu, bitna je država.
U balkanskoj državi, gleda se grad porijekla.
U gradu porijekla, bitno je porijeklo roditelja i kvart adolescencije. Dečki iz Pruđa, dečki s Bukovca: čo'eče, dva svijeta. Dva reda sisavaca, oba uvjerena u svoju superiornost i nemiješabilnost. Malo kao dečki s Tijarice i dečki sa Voštana. Iz Privlake i iz Andrijevaca. Zna se, ipak, tko je tko, i tko koga po šibice šalje.
(Opciju kuišono ne – ne, ne kužim…)

I onda to sa ponosom dečka iz Privlake, Tijarice, Zapruđa, Zagreba ili Splita, Hrvatske ili Srbije, Balkana ili zapadne jugoistočne Europe, južne ili srednje, iz Europe ili Azije ili Australije. Sve silni ponosi.
Ponosi, što su očevi, koji su mogli biti bilotko, poseksali majke, koje su mogle biti bilotko, i što su se slijedom rađali ponosni klinci, bilogdje, ni krivi ni dužni (za početak). Klinci, ponosni na slučaj rođenja baš u Tojšićima, Vrapčićima, na Medveščaku, u Sremskoj Mitrovici. Niti ćunom mrdnuli, drvo posadili, kuću sagradili, struku izučili, djecu ljudima odgojili, ali ponosni; ponosni što su iz Utrina, iz Splita, iz Hrvatske, Hrvati, Srbi, Kosovari.
Proud to be…
Ponosni istim aršinom na Andrića, Đikića, Teslu, Gotovinu, Ujevića, Šešelja, Karadžića; na korupciju, emigraciju, nelustraciju, selo svoje, selo moje; nema veze, ponosni bezuvjetno, all inclusive na sebe i svoje. Ponosni bez učešća, jedino ne na rate, to nikako. Ako si pravi, sve ili ništa; ponos je nedjeljiv, ponos je jedan. Nećemo se dijeliti u ponosu. Na to smo ponosni.
Proud to be…
I na tradiciju ponosa bez doprinosa i učešća smo ponosni. Pogotovo na to.
(Eksplicitno ovdje izuzimam sve one, koji jesu učestvovali; sa srcem, sa osjećajem ispravnog, i koji se time ne busaju u prsa javno. Izuzimam sve one, koji nisu bianco i all inclusive Proud to be… )
Ponosni smo tako na ženu majku predsjednicu, na naše dečke, na svoje ljude, na prepoznatljivost huligansku, na naše bengalke, na istjerane azilante, politikantske kalkulante, na otišle obitelji i kadrove; mi smo ponosni. Ni luk jeli, ni luk mirisali, i baš tim više – ponosni. Na našu Blanku, našeg Filipovića, Lučićku, na rukometaše.

A ja?
Rođen u državi, na što i na koju nisam imao utjecaj niti opciju odabira, začet od oca bilokoga i majke bilokoje, bilogdje; pukim slijedom vremenski ograničenih okolnosti mijenjajući sredine, društva, zanimanja, diskretno, u tišini vlastita četiri zida, ali ne u bilokojem kutu, svojoj sjeni šapćem tek – Proud to be… myself…

Oznake: nacija, osobnost, ponos


- 12:14 - Stisni pa pisni (23) - Papirni istisak - #

04.10.2016., utorak

72 sata, ili - Split personality? Zagora personality?

Neka putovanja mrziš, voleći ih, koliko ih voliš u mržnji.
Možda u nekoj međusferi prodaju Tjeskobin pod celofanom, Ushitin šumeći; ne znam. Meni kilometri postaju okvir sve sljubljeniji sa epitafom žudnje za promjenom mjesta, kofera within.
Hoću li od doma preko doma doma, odgađajući put doma za kasnije, ili ću prvo doma, pa preko doma u povratku od doma preko doma - doma, postaje svejedno, nevrijedno i objave na Fejsu, nezaslužno potezanja ručice za pranje vjetrobrana.
Po Geštaltu, osvijestio sam, po Meni, dosta mi je.

Od doma preko dakle i do tamo, naravno uz lukav tajming oproštaja od mora, od Mojega Mora, mantramo moj štumić i ja o predstojećem; o mučnim dijalozima sa vlajskom svojtom, o lijepim druženjima sa vlajskom svojtom, o ćaćinom grobu usred sudskog spora i o djedovoj mlinici niti pred sudskim sporom, o voljenoj rodici, kojoj po odvjetničkom timu šaljem urazumiteljske poruke. Negdje uz vanreddnu obavijest HAK-a o životinji kod Tuhobića promišljam minutažu kave, za koju se mentalno pripremam osamnaest godina.
Osvijestio sam. Dosta mi je. Ali... ja ne znam drukčije.
Lako je Nizozemcu bez zavjesa; skini ih Balkancu preko noći...

Lik iz kave, planirane na pola sata, u trećem me satu uvodi u svoj dom; dodirne točke smo apsolvirali u prvih pola sata; verem mu se po brodu, nakon travarice pijemo ulje, za rastanak me njegov pas ljubi, on zaustavi promet da iziđem na cestu sa autom.
Rodica zove, da gdje sam, jesam li se skršio; napravila večeru. Ja ponavjam da ne brine, ali da me čekaju sjevernije. Ona zaključuje, nije svome ćaći nabavila vino, nek' se nacrtam na doručak.
Suton, podrigujem na lozovaču i maslinovo ulje (riblju platu još ne anticipiram).
Ploča, pod kojom mi leži otac, gotovo da ima toplinu tijela.
Iduće jutro, rodičinom vinu unatoč, dvaput ću kružiti Zagorom, da bi me odvjetnica tužene obavijestila, kako tužena pristaje na vansudski susret.
Razbucavši odvjetnika i solidnu predstavu za tu satnicu, odvodim rodicu na piće.
Sat kasnije, smijemo se, kako me iniciirala na AC DC. Da; čut ćemo se; da, drago joj je da govorimo direktno; da, 'ajmo sačuvat' didovu kuću i mlinicu.
Da.

Kava prije, kava između, more prije, more nakon. Moje More.
Ujutro, umjesto prelijepoj mladoj, opet, rodici, namiguješ magli nad Sinjskim poljem taman kad te uljudno zaustavi pogranična policija; otkud, iz Tijarice, kamo, do Graba; ah, veli, vlak bez voznog reda; gubim tekst.
Cvjećarica u Trilju u oblaku zrelog znoja preko latica ruže dobacuje kako ne koristi parVem. Ma nu.
Sinj, općina u čije sam matične knjige upisan (moga' bi Aalku trkat'..:); općina van vremena; momci bez alkara u osam ujutro između drugog kratkog espressa u veliku ćikaru sa zeru mlika i prve pivčuge; domaće babe sa domaćim češnjakom; duhovi posvuda...
Moj se nebeski ćaća hvata za glavu, dok ulazim u katastar.

Podne; opet Š.; vojarna, u kojoj sam ostavio više od dijela dosmrtnog sebe i dosmrtnog sna, zjapi prazna, neki Poljaci slikaju, kapija se škripavo ziba na vjetru.
Ne ulazim. Neću. Točka.
Rad, red i stega.

Posljednja večer u Zagori, Svilaja poput ljubavnice šapuće šutnjom prisnog, domaće crno sljubilo se sa korijenom nepca, stepenice ka sobi poništavaju ambiciju tuširanja. Ujutro valja zaplest' na sjever.
Draga lica, win-winovi, u prtljažniku travarica, ulje, mokre kupaće.

Putujući iz jednog doma preko drugog natrag u treći, moram pred nastavak u četvrti makar kupaće izvaditi...
...
Neka putovanja mrziš, voleći ih, koliko ih voliš u mržnji.


Oznake: osobnost, porijeklo


- 20:04 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic