Jelo Žužinek i pravilan odabir transmisije
|
Mili moji metroseksualci u kohabitaciji sa roditeljima, ali i žene dlakavih pazuha u suknenim dokoljenkama, hitrim srednjacima prelazeći preko tastature, multitaskerski kontempliram, je li sam naslov prenerdovski. Transmisija nema veze sa nadnaravnom svrhom Kosopice, ali tek sumanuto gledajući strojari i u najdubljem snu znaju da govorim o mjenjaču. Getribi. Reduktoru. O spravi, koja tamo nešto sa brzinom i okretnim momentom. Tu imamo dakle, sumanuto gledajući vodim dalje svoje srednjake po tastaturi, grubu podjelu na automatske automobilske getribe i na manualne. Recimo, punice se mogu usporediti sa automatskim getribama. Jednom ušaltaš, i ona uvijek sve radi sama, umjesto tebe, za tebe, mimo tebe, ali nesporno bolje znajući i za tvoje dobro. „Kickdown“ kao pojam nadilazi okvire ovog posta. U slučaju punice. Za razliku od automatske punice, manualni mjenjač više je usporediv sa vezama. Za svaku promjenu treba stvoriti uvjete; stisnuti kuplung. Ne mrljavo, nego odlučno. Promijenivši brzinu, kuplung naše veze moramo otpustiti nježno, ali opet ne mrljavo; idealno je bez suvišnih trzaja ali i bez visokih tonova, oko pola sekunde po promjeni. Posebno bitno: Kao u vezi načelno, tako i sa kuplungom manualnog mjenjača vrijedi – posebno za naše bezrepe vozačice: NE – NE! – stiskati kuplung prije i kroz zavoj. NE! Na koncu, sa autom kao ni sa vezom ne želimo stati sa strane, jer ništa više ne ide, jer je kuplung „prošlajfal“. No, natrag na transmisije, na getribe, na mjenjače. Životom, anonimnim motelskim keš-računima, božićnim čestitkama hotela vama i supruzi drugog imena i inim anegdotičnim alatima šibani Jelo Žužinek ovaj put će vam, mila nacijo ljubnika i preljubnica, pojasniti, koliko je sreće potrebno, odabrati pravu transmisiju u seksu. Opet je to kao kad kupuješ novi lizomobil; stvar je novčanika i osobne preference. Iako, autom se hvališ javno. Ljubavnicom... Osobno, ostajem manualac. Ja volim šaltati kad ja želim, a ne kad je Švabo u Cufenhauzenu to uprogramirao. Ponekad se igram; peta – treća, shortshift, te stvari. Ali opet ja o autima... Sigurno vam se desila situacija, koju volim zvati „seks u prvoj“. Strukovno, visok broj okretaja, dosta bučno, ali dobro za potezanje iz mjesta. I svakako, uska, glasna, opuštena, samoživa ljubavnica „u prvoj“ pravi je gušt za „brzince“. Naravno, „brzincem“ ne smatram etapu relija – unatoč očitim sličnostima – nego onaj divni seks, u kojem ne morate zamišljati bakin dah, djedove ušne resice ili putovanje žutog mrava dugim zelenim crijevom za polijevanje vrta, kako biste odgodili (svoj) orgazam. Frka - naravno po vas - nastane, ako je vaša ljubavnica pragmatičnija, nego što njezine tanašne usne na licu sugeriraju, pa tako „u prvoj“ svrši prije vas, izvije se do noćnog ormarića po „York“ i pitanje, koje bi netom izišlo iz vaših učudno rastvorenih čvalja, preduhitri – „Čuj, ti si sam pomozi kad dođeš doma; meni je okej ovak'...!“ (Naravno, ovo može biti dobar transmisijski trik u dugom braku. Jer vas ljubavnica napali na suprugu, pa je vuk na koncu sit a ovce – itd. ...) Seks u drugim brzinama; druga, treća, donekle četvrta – ako nije preduga, što je polemika za sebe – uglavnom se poklapa sa našim prosječnim iskustvima. Ne želim vas, mili moji i mile runjave, zbunjivati uvođenjem pojma redukcije. Jer to jako širi priču. Samo ilustracije radi, seks sa redukcijom je recimo kad se ljubavnica odbija skinuti. Dapače, ona odbija i seks sa vama, ali svaki vas put odjevena zajaše pa vi onda izvrćete zglobove i lomite nokte da makar otkopčate njezine prokleto uske traperice ili mul-t-lock grudnjak. I dapače, u toj reduciranoj varijanti vam ljubavnica dopusti i da – gubeći osjećaj u zglobu i otrnuloj šaci – smjestite po par prstića ... kojekuda u nju ... , ali ne, svlačenja nema. To sa redukcijom osobito je gadno u već spomenutoj varijanti „seksa u prvoj“, jer se zna desiti da vi zanemarite kuplung, prepustite se i svršite. U hlače. A put do parkinga nije kratak; niste telac da parkirate pred ljubavničinim haustorom. (Preporučujem hlače sa Pampers-prednjicom; dostupne u svim boljim seks šopsovima.) Dakle, te redukcija – varijante preskačemo. To je inače ozbiljna liga; terenci, šleperi. Ali seks u šestoj... Ajoj, mili moji. U prvoj je, rekli smo, malo riskantno; stvar brzo postane bučna, ne stigne se daleko, pa je preporuka ipak prešaltati; radi sebe i radi drugih. Dobra fora je svakako, koristiti sve brzine; malo u drugoj, pa jedna etapa kratka treća, pa četvrta, pa s međugasom kratko u drugu opet... To je ok. Ali to u šestoj... Ne treba vam nikakva tehnika mentalnog odgađanja ejakulacije; ne morate misliti na tetkine ispucale pete, na bijelog medvjeda kako nesretan pluta na santi leda; globalno zatopljenje itd. Dapače. Kad je ljubavnica sklona „seksu u šestoj“, morate kontra. Vjerojatno ćete se sjetiti i sirote Debbie kako osvaja Dallas („oh Mr Greenfield... you're sooo biiig...“) i Milene Dravić kao partizanske kurirke i neizbježne Mire Furlan kao takve. Jer, vaša ljubavnica u „šestoj“ je na dugom putu i ne možete ju slijediti, ona lagano klizi beskonačnošću autoputa, broj okretaja je smanjen, pokrete ne osjećate; sve kao da je zapravo prešlo u statično lebdenje. Dok ona po tri minute – sklopljenih očiju, sladostrasnog izraza lica - prevaljuje vaših petnaest centimetara dolje, još se držite, zahvaljujući sceni čirlidersice sa svijećom, neposredno uhvaćene na djelu. Ali, u „šestoj“ se sve otegne, i vaš je pimpilimpić sa svojih pretjeranih petnaest centimetara beskrajan, kao i polagani, gotovo neprimjetni uzlazni put vaše ljubavnice njime. Dok ona jednom siđe i vrati se gore (tih pol štenge), proš'o Dnevnik. Gubite osjećaj. Vama se spušta. Ponekad i kapci. Visprenošću i načitanošću alfa-mužjaka u be-hotelu, hitno stišćete kuplung, šaltate naniže, dodajete gas i nadate se najboljem... Debbie se izvrće pred vašim zatvorenim očima, uzvraćate njezine pokrete, čvrsto hvatate njezine bokove; stvar dolazi pod kontrolu; niste uzalud počastili ljubavnicu buteljicom iz preskupog sobnog bara /ženi to nikad ne biste dozvolili, svakako/... i taman kad se vašim licem ponovno razlije sladostrasni osmjeh između „treće“ i „četvrte“, ljubavnica neutralnim glasom veli – „hej, Ferrari, kud si krenuo?! Pa nismo na utrci, uspori... izgubila sam Te ...“ Računajući dakle investirane dvije buteljice i kikiriki iz sobnog bara, njezin i vaš parking i račun za sobu (večeru možda ponudi platiti ona), uz „seks u šestoj“ cost – benefit analiza sama se nameće troškovno osviještenom potrošaču. Naravno, kao načitan pretplatnik Autokluba vi unaprijed znate, kakav model tražite i kakav vam je materijal na raspolaganju, pa iznenađenja nisu česta, ali... O užem ili širem podvozju, o potrebi ili guštu rabljenja duplog auspuha, o kabrio-ljubavnicama („gore bez“, bi se reklo) te o stvarnoj primjenjivosti cijelogodišnje gume i kompresijskog aditiva – uskoro. Vjerni mi i čili bili! Vaš Jelo Ž. |
