Tres mujeres
|
IAKO naslov posta asocira na umlaćivanje muha, to nije tema. Tema nije niti fabula nekog vesterna sa Eastwoodom i Terence Hillom u meksičkim gudurama. A o fantaziji Isposnika ovih redaka o nepoćudnom društvu triju dama ... - ne, ne ovaj put. IPAK, u istom danu ali na drukčiji način, kroz Isposnikov okvir povijesne zbiljnosti prolelujale su tri žene. Tres. Mujeres. MUJER PRIMERA Iako u svojim sedamdesetima, Mujer Primera i dalje o svom jedinom nakotu, prosijedom i baroknom Isposniku, brine beskompromisnom majčinskom ljubavlju. Tako, Mujer Primera nekidan je telefonski podijelila svo svoje prošlostoljetno znanje o ponašanju i nastupu na razgovoru za posao. Ona sama naravno nikad nije bila na takvom razgovoru – kao i njezinom nakotu–jedincu, poslovi su joj nekako padali u krilo. Obadva. Posla. Ikad. Na koncu svog polusatnog, posve nevagininog monologa garniranog tucetom ritmolomnih „jesi li razumio“ – sve to za 3,66 eura – Mujer Primera još je spomenula svom Nakoćenku, kako ne bi bilo zgorega potencijalnoj poslodaviteljici napomenuti, kako je i ona sama za Njih radila nekad, te kako to može biti referenca. Uz vrlo odmjereno nonšalantan prizvuk zmijskog otrova dodala je još kako je šefica Firme tada u ladici skrivala pljosku i tako se uglavnom i ponašala. Ova opaska, inače moguća naznaka davno ocvale i nepovratno zastarjele konkurencije dviju žena nad nekim mističnim Trećim, bila je osobito znakovita tek jer je Nakoćenko svoju Mujer Primeru poznavao kao povučenu, ukočenu i u potpunosti nesklonu antiautoritarnom pristupu vlastitim hormonima. Iako sam u sobi, teatralno je pogledao u slušalicu i uzdahnuo. MUJER SEGUNDA Mujer Segunda zbilja je, ispostavilo se nešto kasnije, bila vitalna sedamdesetineštogodišnjakinja, koja je prošla kraj terase kafića, u kome je Isposnik ovih redaka preko ruba novina a kroz tamna stakla baš u tom trenutku promatrao špicere i špicerice, čekajući dogovoreni termin sa njome, sa Mujer Segundom. (Obzirom na preko i kroz, Isposnik dodaje i kako je kava stajala lijevo od njega i samozadovoljno se divi pluralizmu istovremenih radnji pod suverenom muškom kontrolom, glede i unatoč.) Kao što je Mujer Primera točno pretpostavila, Mujer Segunda unatoč svojoj dobi još uvijek je djelovala energično, pomalo autokratski, i u potpunosti vladala prostorom velike kancelarije. Nešto kasnije tokom iste komorne scene, nakon par uvodnih pitanja, Mujer Segunda više je pričala nego što je slušala, i iako naravno nije imala sunčane naočale, Isposnikov pogled uglavnom je autistično fiksirao njezina usta. Isposnik se, obraćajući podsvjesno pažnju na boju glasa i frekvenciju riječi Mujer Segunde, udubio u premišljanje, iz kojeg to razloga starije gospođe ružem crtaju groteskno preko stvarne konture usana, pomalo poput klauna. Kadar bi uvijek bio isti; ruž bi izblijedio, a vanjski rub crvenila ostajao bi poput okvira bez slike, simetričan jedino dvama tamnim okvirima pretjerane olovke za oči. Stvar bi djelovala kao magloviti prikaz stare kuće poluotvorenih okana. Primijetivši promjenu frekvencije govora Mujer Segunde, Isposnik se taman na vrijeme neopaženo vratio u kadar. Znate – uspostavivši kontrolni kontakt pogledom, Mujer Segunda opet je prešla u ravnomjerni ceket – ja se točno sjećam Vaše majke – tu je kratko stala, iščekujući reakciju, i otpočela smijeh, kojim je kroz veliki prozor kancelarije izgurala neposredno nadodan nastavak vlastite konstatacije - … i njezinih ljubavnih afera! MUJER TERCERA Navodno, roditelji Mujer Tercere družili su se sa roditeljima Isposnika ovih redaka. Navodno, jer je rezač sjećanja tu priču davno i nepovratno uništio, bez ostatka. Isposnik se sa Mujer Tercerom počeo družiti kao mladi student, privučen amorfnom mješavinom naklonosti prema živoj svjedokinji stvarnog postojanja njegovih roditelja, i spoznajom kako uz povremene kave u njezinoj kancelariji počinje primjećivati njezin glas, njezine divne, bademaste oči, pokrete ruku, korak, zrelu ljepotu usamljenice. Vjerojatno nesvjesno, znatno starija Mujer Tercera tada mladom Isposniku po prvi put je naznačila postojanje mosta, čiju će ljepotu luka i simboliku spone mnogo kasnije obezvrijediti politikantski izraz – međugeneracijska solidarnost. Dan nakon što je od Mujer Primere dobio instrukcije, a nešto prije nego će tog dana dakle otići na razgovor za posao sa Mujer Segundom, Isposnik ovih redaka odlučio je potražiti Mujer Terceru. Godinama ju nije vidio; i nakon ženidbe posjećivao ju je zajedno sa svojom Prvozakonitom u trošnoj vikendičici pod Okićem. Mujer Tercera tek bi rijetko između dva gutljaja kave pogledala kao nekad (ili je Isposnik ovih redaka umislio i Pogled i Nekad); Isposnik je mrzio njezine divlje, agresivne pse; gradio im kućice, cijepao drva. Posljednji put posjetio je Mujer Terceru prije dosta godina, usput; tada je djelovala poput starice, pomalo nesuvisle priče i nemirnog pogleda. Oronula kućica bila je sablasno prepuna mačaka svih boja i uzrasta ali jakog, prodornog, neizdrživog vonja mačjih ekskremenata. Zatečen vlastitom zatečenošću, Isposnik se odlučio izmaknuti iz života Mujer Tercere, i tako su godine prošle. Kroz otvoren prozor auta, promatrao je očito zaključanu, kataloškom estetikom obnovljenu brvnaru sa divnim pogledom na dolinu. Za zaključanu bravu željezne ograde Isposnik je primio tek kako bi dodatnim čulom potvrdio da Mujer Tercera ovdje više ne živi. U selu, mlađi doseljenici za nju nisu niti čuli. Nagluhi starac sa štapom sumnjičavo je odmjeravao Isposnika i registraciju auta i procijedio, kako je Mujer Tercera odselila davno, kako je banka prodala njezinu kućicu i kako je ona sad u Slavoniji, sa nekim popom. Dodao je kako ništa više ne zna i ne zanima ga i ne želi o tome ništa više reći; značajno je pogledao Isposnika ovih redaka i godinama ispoliranim kvrgavim štapom presjekao svaki dalji razgovor. U lokalnoj crkvi, za Mujer Terceru nisu čuli i uputili su na prodavačicu u samoposluzi, koju je Globalizacija dosad začudno previdjela. Prodavačica je znala i za kuću i za dugove i kako u selu na koncu nitko nije komunicirao sa Mujer Tercerom, koja je živjela sa šezdeset mačaka dok nije bez riječi i traga nestala odavde. POPUT teških kapi ljetnog pljuska, kukci su udarali o vjetrobransko staklo. Mujer Cuarta tog dana nije imala vremena za kavu. Prisnost glasa Mujer Quinte bila je protkana odsutnom sjetom. Spominjala je mrtvu curicu i svoj rođendan. Skrećući sa autoputa, Isposnik se radovao večeri uz Prvozakonitu. Mujer Sexta nasmiješila se iz naplatne kućice. „O, Ramirez. I ja ih slušam.“ Carinik ga je prepoznao i promahnuo. |
