Odsmor
|
Dosta mi je komšinice R. Unatoč pozadini, zbog koje bih, oceanom je zamišljajući, pingvinom bio, ovo trnoružičasto Orašje me počelo opako piliti. Ima tu i bagera u igri, i seljakluka raznoraznih. I žute vode, i dva kadra, koji dominiraju mojim životom gastarbajterske sponzoruše. Kadar, baš filmski. Jedan - radni stol. Drugi - šporet. Kratki rezovi - tuš, auto, Zagreb. Pokoje Sarajevo, poneki Mostar. Vrijeme je za brejk. Rekoh, češkajući u kontralihtu prema prozoru svoje brouken bolsove niškorisne. Propustio sam međunarodnu izložbu zrakoplova u Berlinu nekidan. Propustio sam europsku turneju Springsteena. Kvragu, vrijeme je za godišnji. Springsteen. Snimao ga kazetofonom naslonjenim na televizor, u DDR-u. Sa maramicom između, da se ne čuje vibracija kućišta. Kad sam dobio telegramsku potvrdu da mi je otac umro (znao sam tog jutra; majka nije vjerovala), zatvorio sam se u sobu. Dva dana i tri noći slušao Springsteena. Onda godinama više ne. Godišnji. Odoh na Jug. Odoh do Bijambarske pećine, do Mostara, Boračkog jezera, Hutovog Blata. Pa ili Ston i "Kapetanova kuća", ili Ston i "Kapetanova kuća" pa prema Splitu i Trilju, Grabu. Cetini. Kući sa sto vlasnika i ne manje duhova. Rođen sam u Zagrebu, tamo sam - još uvijek -najduže živio "u komadu". Kad sam '88. prebjegao iz DDR-a, otmjeno, đetseterski, avionom, radovao me pogled na Pleso. Miris Sigeta. Ali rasplakao sam se na balaturi u Zagori. Godišnji. Još tjedan dana, pa godišnji. Yess....!  |
