Marketing
Odsmor
Dosta mi je komšinice R.
Unatoč pozadini, zbog koje bih, oceanom je zamišljajući, pingvinom bio, ovo trnoružičasto Orašje me počelo opako piliti.
Ima tu i bagera u igri, i seljakluka raznoraznih. I žute vode, i dva kadra, koji dominiraju mojim životom gastarbajterske sponzoruše. Kadar, baš filmski. Jedan - radni stol. Drugi - šporet.
Kratki rezovi - tuš, auto, Zagreb. Pokoje Sarajevo, poneki Mostar.
Vrijeme je za brejk.
Rekoh, češkajući u kontralihtu prema prozoru svoje brouken bolsove niškorisne.
Propustio sam međunarodnu izložbu zrakoplova u Berlinu nekidan. Propustio sam europsku turneju Springsteena.
Kvragu, vrijeme je za godišnji.
Springsteen.
Snimao ga kazetofonom naslonjenim na televizor, u DDR-u. Sa maramicom između, da se ne čuje vibracija kućišta.
Kad sam dobio telegramsku potvrdu da mi je otac umro (znao sam tog jutra; majka nije vjerovala), zatvorio sam se u sobu. Dva dana i tri noći slušao Springsteena.
Onda godinama više ne.
Godišnji.
Odoh na Jug.
Odoh do Bijambarske pećine, do Mostara, Boračkog jezera, Hutovog Blata. Pa ili Ston i "Kapetanova kuća", ili Ston i "Kapetanova kuća" pa prema Splitu i Trilju, Grabu. Cetini.
Kući sa sto vlasnika i ne manje duhova.
Rođen sam u Zagrebu, tamo sam - još uvijek -najduže živio "u komadu".
Kad sam '88. prebjegao iz DDR-a, otmjeno, đetseterski, avionom, radovao me pogled na Pleso. Miris Sigeta. Ali rasplakao sam se na balaturi u Zagori.
Godišnji.
Još tjedan dana, pa godišnji.
Yess....!
Post je objavljen 30.06.2008. u 00:30 sati.