aurum

28.02.2006., utorak

PETO POGLAVLJE - Što je teozofija i teozofsko društvo

PETO POGLAVLJE

Da li je Teozofija istinita ?

Nema filozofije koja bi bila jednaka Teozofiji u njenom idealizmu, nadi i sveobuhvatnoj nježnosti. Ona otkriva intelektu takvu zapanjujuću lepezu životne djelatnosti u vidljivim i nevidljivim svjetovima, da je on najprije zapanjen, a zatim ponesen njenom profinjenom ljepotom. Iznad svega, prastara mudrost ne umuje, nego govori autoritativno.
Onaj tko se upoznaje s Teozofijom mogao bi, suočen sa njenim (na prvi pogled) dogmatizmom, pitati: « Ali, kako da znam da je sve ovo istina ? ».

Istina je velika . . .

Ima mnogo vrsta znanja - ono znanje koje prenose osjetila, ono koje vidi um, ono koje shvaća srce i ono koje zna intuicija. Jedno ili sva ova znanja su za čovjeka putovi ka Istini, ovisno o njegovom temperamentu.
Mi smo svi slični i vrijednost koju za nas predstavlja svijet i događaji u njemu mijenja se ovisno o tome što od života tražimo. Kakva je struktura ljudskog srca i uma, takav će biti i pogled na svijet.

Dok je neka činjenica za jednog čovjeka stvarnost, za drugoga je možda iluzija, dotle za istinu postoji samo jedno mjerilo. Istina je ona koja prisiljava. Kad netko jednom pošteno i jasno sagleda određenu stvar u Prirodi, ona ga zatim čitavog povuče za sobom da radi u skladu s njom. Ova prisila može biti brza ili polagana, ali utjecaj Stvari koja jest, na um je takav da se više nikada ne može osloboditi njene moći. Nadalje, ako je ono što je um vidio vizija istine, a ne iluzija, tada ta vizija raste iz dana u dan, otkrivajući neprestano sve šire horizonte. Sumnje se mogu javljati jedna za drugom, ali ni milijun sumnji ne mogu nagristi jednu istinu. Duša koja misli da je shvatila istinu može se mirno dalje boriti uništavajući sumnje jednu za drugom.

. . . i ona će nadvladati

Ako su ove teozofske istine istovremeno i činjenice koje vrijede u prirodi, tada će se one na vrijeme pokazati svakome kao takve. One se moraju prije ili kasnije ugraditi u strukturu misli svakog čovjeka, ako on zaista namjerava razmišljati u skladu s njima. Može ih se vidjeti jednu po jednu nakon što razvijemo određenu sposobnost gledanja. Ali vidjeti sve, od atoma na radu do sunčanog sistema, kako provode u djelo volju Logosa, to već nije za svakoga od nas na sadašnjem stupnju razvitka.
Kako svijest raste razvijaju se i sposobnosti viđenja sve većeg broja činjenica. I kako će se jedna činjenica za drugom (u koje smo ranije jedva vjerovali) vidjeti direktno, tako ćemo ju prihvatiti kao nepobitnu stvarnost. Do sposobnosti neposredne vizije doći će svi, a do potpune vizije doći će se kada duša postane Majstor Mudrosti.

Kako dolazi svjetlo

Do toga dana možemo barem raditi u svijetlu vizije istine koju svatko od nas ima. Shvatimo li da načini gledanja nisu samo pet osjetila i um, nego i naše aspiracije, naša imaginacija, naša ljubav i požrtvovnost, tada će istina navirati u nas kroz mnoge putove koji su nam još zatvoreni.
Život je nešto daleko veće nego što to može spoznati jedan instrument spoznaje – um. Um je koristan instrument za pamćenje, ali vrlo ograničen za viziju.

Za onoga koji traži i želi dokazati jednu teozofsku istinu za drugom, ne postoji sigurniji put nego da provede u djelo onu veliku istinu, koju može spremno prihvatiti, a to je istina o Bratstvu. Sjetimo se da su i drugi poput nas samih, da ista Priroda struji kroz sve nas i da je ono što je teško nama, teško i ostalima. Neka kaže, gledajući svog susjeda : « Ovo sam ja, jedan do sada nepoznati dio mene ».
Neka strpljivo proučava taj svoj misteriozni dio, koji je izvan njega. Neka uvidi da ga, dok napreduje u milosti i strpljivom ponašanju, više ništa misteriozno ne sprječava da otkrije u čovjeku i Bogu istine postojanja, kojih nije bio svjestan. Rad iz Ljubavi je Božanska Milost na djelu.
Oni koji rade iz Ljubavi, moraju neizbježno doći do Mudrosti.

Raditi - zatim znati

Ovo je najbolji dokaz da su teozofske istine stvarnost, a ne samo lijepa tvorevina nekog filozofskog mozga. Ako čovjek ne vjeruje u ono što teozofija naučava, neka ipak pokuša raditi onako kako ona savjetuje. Tako će otkriti «Teozofija» označava prekrasnu Stvarnost. A kada bude znao, sa svakim djelićem svoga bića i u svakom trenutku, da je sve oni što jest njegova najviša ljubav i žrtva, njegova najdublja vjera i davanja – ona STVARNOST u njemu, izvan koje nema postojanja, onda će shvatiti da je u njemu instrument saznavanja pomoću kojeg može sam otkriti sve.

Bog u čovjeku

Istina prebiva u samoj ljudskoj prirodi. Ona mu nije nešto strano, već je njegov stalni, vjerni drug u snovima. Budući da je čovjek Božanski, Mudrost je njegovo naslijeđe.
I ne samo Mudrost, nego i Moć također, Moć da se usuđuje, Moć da pati i da osvaja. Ovaj osjećaj pobjede, koji donosi svu radost sa sobom, je dar koji Prastara Mudrost poklanja svakom koji ju voli.


- 14:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
dobra ti večer: Kupila sam pšenicu i radovala se sutrašnjem doručku, ali moj multipraktik ne melje zrno, ja odavno nemam mlinac za kavu. Što sad, da ipak namočim zrno? Može li se jesti cijelo, hoće li izostati rekcije koje bi se desile da je zrno samljeveno. Pozdrav Helix ( 01.03.2006. 22:22)

Helix@: Zar se niti malo nije podrobilo zrnje ? Ako je barem raspolovljeno zrno, namoči ga. Ujutro ćeš morati malo više žvakati, ali će ići. Želim ti dobar tek. (aurum 02.03.2006. 00:09)

potpuno je cijelo, ja sam ga namočila pa ćemo vidjeti do sutra oko podne, prije neću stići, mogu li ga namočenog sutra probati malo samljeti. (to je jedan mali multipraktik) hvala ti na odgovoru, čitam tvoje tekstove i preporučila sam ih mojim prijateljicama, pozdrav helix ( 02.03.2006. 01:40)

Helix@: Ako je pretvrdo, pokušaj samljeti. Jesi li probala raditi klice od pšenice ili Alfa-Alfa djeteline ? To je također zdravo i fino. Dobar tek. (aurum 02.03.2006. 13:41)


- 23:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.02.2006., nedjelja

ČETVRTO POGLAVLJE - Što je teozofija i teozofsko društvo

ČETVRTO POGLAVLJE

M a j s t o r i

Promatrajući oko sebe, vidimo ljude koji su očito na različitim stupnjevima razvitka – mnogi daleko iza nas, a mnogi na ovaj ili onaj način, ispred nas. Prema tome, moguće je da postoje i takvi koji su još dalje ispred nas. Povijest nam pruža i takve primjere : osvajače, filozofe, umjetnike itd.
Ako ljudi neprestano postaju sve bolji, težeći i idući kroz mnoge živote prema cilju, mogu li postojati i takvi koji su već postigli cilj ?

Fizičko postojanje Savršenih ljudi je jedna od najvažnijih novih stvari koje proučava Teozofija.
Ona logično proizlazi iz ostalih velikih postavki Teozofije, prema kojima mudrost stječemo kroz djelovanje Karme, razvijajući se idući iz života u život, kroz mnoge inkarnacije.

Univerzalno svjedočanstvo o Savršenim ljudima

Postoji priličan broj direktnih svjedočanstava o postojanju ovih savršenih ljudi, koje nazivamo Majstorima. Vjerski spisi govore o takvim nadljudima, toliko punih Božanskog Života, da ih se uvijek iznova smatralo predstavnicima samoga Boga. U svakoj velikoj religiji, osobito u njenom početku, pojavio se jedan takav, a ponekad i više njih. Hindusi, na primjer, imaju svoje velike Avatare ili Božanske inkarnacije, kao Šri Krišnu, Šri Šankaračariju, Gautama Buudhu i čitavi blistavi skup Rishija.
Oni koji pripadaju kršćanskom svijetu znaju za dugi niz proroka, učitelja i svetaca, koji su bili daleko napredniji od ostalog čovječanstva, a znaju također da je na neki način, iako možda ne razumiju sasvim jasno, njihov najveći Učitelj, Krist, bio isto toliko čovjek koliko i Bog.

Oni veliki, koje Teozofija naziva Majstorima, prethodnici su ostalima. Oni idu naprijed kao pravi lučonoše, pokazujući nam put kojim treba ići. Religije nam pokazuju da su se neki Majstori posebno brinuli za podučavanje čovječanstva. Postoje i takvi Majstori koji se brinu za druge aspekte ljudskog rada i napretka, radeći nevidljivo, služeći čovječanstvu i evoluciji, tako da svijet i ne zna za njih.

Rad Majstora

Premda ih ovozemaljski život nema više čemu naučiti, umjesto da potpuno napuste svijet i nastave živjeti vlastiti život u višim svjetovima, oni su ostali u dodiru sa čovječanstvom zbog ljubavi prema njemu, želeći pomoći razvoj onog lijepog, dobrog i istinitog u njemu, da bi pomogli stvaranje Savršenog čovjeka.

Majstori, koji su posebno povezani s religijama, služe se njima kao rezervoarima u koje izlijevaju duhovnu energiju da se pravedno raspodijeli svim vjernicima, u svakoj religiji putem točno određenih « Sredstava milosti ». Na taj način čuva se unutarnje jedinstvo čovječanstva i održava se živim znanje o vječnim duhovnim istinama koje tvore osnovu svih velikih religija.

Majstori su također zaposleni, u širokoj aktivnosti, u posrednom ili astralnom svijetu ( to je sfera u kojoj čovjek neko vrijeme živi nakon odvajanja od fizičkog tijela ). Tamo pomažu takozvanim mrtvima. Upravljaju i nadgledaju podučavanje mladih učenika i šalju im pomoć kad god to zatreba.

Zatim slijedi veliki intelektualni rad, u kojem Majstori odašilju struje velike intelektualne snage da bi ih primili i preuzeli genijalni ljudi, a oni ih zatim dali van u svijet.
Tu je i rad u nižem mentalnom svijetu, stvaranje misaonih oblika koji utječu na konkretni um i vode ga k stazama korisnog rada za sve.

U fizičkom svijetu promatraju napredak čovječanstva, ispravljaju i neutraliziraju, koliko im dopušta Zakon, zle sklonosti u ljudskim zbivanjima. Trajno usmjeravaju snage koje djeluju u korist evolucije, jačaju dobro i oslabljuju zlo u svjetskim zbivanjima.

Kako doći u dodir s Majstorima

Bilo koga, tko čuje za rad Majstora i njihovo naučavanje, ako ikako može shvatiti što sve to znači i uključuje, mora odmah obuzeti jaka želja da im se približi i da im služi. Za one koji žele znati više o njima i približiti im se, Put koji vodi k njima je otvoren.

Aspirant koji traži dodir s Majstorima mora se truditi u više smjerova :

1. Mora razviti vlastiti karakter i snage. Za to je potrebno imati neke podobnosti. To su :
………. a) rasuđivanje – između stvarnog i nestvarnog, vječnog i prolaznog,
……….. b) bezželjnost – odsutnost vlastitih želja za bogatstvom, položajem, vlastitom koristi itd.,
……….. c) dobro vladanje, kontrola misli i djela, tolerancija, vedrina, povjerenje i sabranost,
……….. d) ljubav prema svim stvorenjima, nesebičnost, odsutnost sposobnosti nanošenja boli.
2. Mora poduzeti određeni rad za druge.
3. Mora potpuno napustiti svjetovni stav uma i prihvatiti stav Majstora. Čovjek se odnosi prema događajima uglavnom onako kako oni utječu na njega i njegove interese. Majstor misli o njima s obzirom na to kako utječu na evoluciju svijeta.

Čovjekova uzvišena sudbina

Sav je sjaj Velikih daleko iznad nas. Oni pokazuju cilj svakome od nas i što ga jasnije vidimo to se brže njemu približavamo. Svaki će čovjek jednog dana biti sposoban da se uzdigne do najviših razina misli, intuicije i volje. I premda će imati u sebi moć najviših, bit će sposoban razumjeti i one najniže i pomagati gdje god to bude potrebno.
Tako čovjek postaje djelotvoran pomagač na Velikom Planu evolucije svijeta da bi se ostvario cilj čovječanstva. Ova sudbina očekuje sve nas.


- 22:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Fala na dobrim zeljama. U svijetu hrvatskoga interneta, dobre zelje su zaista rijetke. Kako sam na neki nacin rastao s tim internetom, kao jedan od pocetne hiljade osnovnoskolaca koji su bili ludim za njime jos dok je Francek bil ziv, zaista mi je drago kada mi netko pozeli nest lijepo. Srdacan pozdrav i sve najbolje. Pero (Pero 27.02.2006. 00:12)

bravo majstore, nastavi samo tako... srdacan pozdrav, boro (bojko 27.02.2006. 08:06)


- 23:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.02.2006., četvrtak

TREĆE POGLAVLJE - Što je teozofija i teozofsko društvo

TREĆE POGLAVLJE

Karma - zakon koji upravlja ljudskim životom

Riječ «Karma» znači jednostavno, djelovanje ili uzročnost. U naučnoj frazeologiji to znači « akcija i protuakcija su jednake i suprotne ». Osnovni zakon Karme u običnom govoru ne može se bolje izraziti nego dobro poznatim stihom : « Što čovjek sije to će i žeti ».

Svi mi dopuštamo da je ovo istina sa stanovišta poljoprivrede. Ali nismo baš skloni dopustiti da je ovo sasvim točno i na polju ljudskih djela, ljudskih osjećaja i ljudskih misli. Ipak, Teozofija tvrdi da je to upravo tako i podučava nas da ispravno razumijevanje ovog zakona objašnjava čak i naizgled najveće nepravde i nejednakosti u ljudskom životu.

Trostruka nit sudbine

Zakon Karme ima trostruku primjenu na ljudski život. Kao što su stari Grci govorili da postoje tri Suđenice, koje predu niti ljudskog života, tako i Teozofija naučava da se čvrsti konac ljudske sudbine sastoji od tri niti ispredene od tri moći čovjekove svijesti :

1. Moć misli, 2. Moć volje i želje, 3. Moć djelovanja .

Moć misli

Nit ispredena od misli daje osobine, koje zajedno nazivamo karakterom. U Bibliji čitamo : « Što čovjek u svom srcu razmišlja, takav on i jest » ili « Tko mrzi svoga brata, već je ubojica » itd.
U indijskim spisima izražava se ista misao : « Čovjek je stvoren od misli, što misli takav i postaje ».

Prvi korak u smišljenom oblikovanju karaktera je, konačni izbor onoga o čemu ćemo misliti. Drugi korak je, uporno misliti na osobinu koju smo izabrali.
Nakon nekog vremena, vrlina na koju mislimo počet će se očitovati, a ova vježba postat će nam navika. Misli stvaraju karakter.

Moć volje i želje

Ova moć je ona druga Suđenica, koja plete jaku nit u našem koncu sudbine. Mi izražavamo naše želje i volju u bezbroj oblika, bilo da je to želja za posjedovanjem, bilo nastojanje da odstranimo ono što nam je neprivlačno ili odbojno. Kao što magnet privlači i čvrsto drži željezo, tako i naše želje privlače k nama ono što želimo posjedovati. Jaka želja za bogatstvom i uspjehom dovodi ih k nama.
Sve što uporno i dovoljno jako želimo, bilo to dobro ili loše, dolazi nam, prije ili kasnije.
Neodređene i promjenljive željice imaju malu privlačnu snagu. Samo čovjek jake volje postiže ono što želi postići. Volja i želja dovode nas u situaciju da postignemo ono što želimo.

Moć djelovanja

Treću nit konca sudbine tka moć djelovanja. Ona, s jedne strane, donosi čovjeku fizičku sreću i zadovoljstvo ili, s druge strane, fizičku nesreću ili zlo. Ovaj aspekt Zakona uči nas da svaka naša akcija prema drugima oko nas, rezultira i protuakcijom drugih prema nama.
Čovjeka koji širi sreću u svojoj okolini, snaći će sreća ili sretne fizičke okolnosti, a onoga koji druge unesrećuje, prije ili kasnije, snaći će nesreća, često već u istoj inkarnaciji. Služenje bližnjima u jednom životu imat će kao rezultat prijatnu fizičku okolinu bilo u ovoj ili u slijedećoj inkarnaciji.

Prilike da se nešto postigne, koje čovjek sada dobro iskoristi, donijet će mu veće mogućnosti u idućem životu. Propuštene prilike i neiskorištene mogućnosti donijet će nam uzaludne težnje ili nepovoljnu okolinu ili defektno fizičko ili mentalno tijelo u slijedećoj inkarnaciji.
Nanesene fizičke povrede drugome, donose krivcu prirođene fizičke mane u slijedećoj inkarnaciji.
Kojom mjerom mjerite druge, tom istom mjerom će se i vama mjeriti. To nisu samo lako izrečene riječi nego je to doslovna istina.

Čovjek - tvorac vlastite sudbine

Moramo li biti malodušni, ako su nam mogućnosti male, zalihe siromašne, a životne prilike teške ? Prema Zakonu Karme – ne !
Čovjekove sposobnosti ili nesposobnosti, fizičke, mentalne ili emocionalne, njegova sreće ili nesreća, njegov nezgodan temperament, nisu mu, kako se nama čini, nametnuti bez njegovog vlastitog izbora. Njegove vlastite misli, želje i odluke, njegova vlastita djela, i u ovoj i u prošlim inkarnacijama, jako utječu na sadašnja stanja.
Njegove mogućnosti, ograničene neznanjem, splele su ( u ovoj ili u nekoj prošloj inkarnaciji ) nit koja ga sada sputava kao slabost, teške prilike ili loše osobine.
Ali ako je svoje vlastite moći upotrijebio mudro, zauzvrat sada ima sadašnje sposobnosti, dobre prilike ili ugodan temperament.

Karma osigurava veliku budućnost

Prošlost je za čovjeka sada zaista prošla. Ali, budućnost je još uvijek pred njim. Njegov život se ne sastoji samo od jedne inkarnacije, pred njim su još mnoge.
Iste ove moći, kad ih upravlja znanje, mogu ga osloboditi od prepreka koje si je sam nametnuo, od nemoći, od nesreće, od nezadovoljstva.
I premda trpi zbog nekadašnjeg neznanja i krivih postupaka, čovjek raste u Mudrosti učeći se ispravnom djelovanju. Uistinu, naša mala patnja, koja tako kratko traje, osigurava izvanredno veliki dio vječne slave.
Ispravna primjena Zakona Karme u ovom životu, osigurat će čovjeku moć, slobodu i sreću u budućim životima .


- 09:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Dobar ti dan i hvala što i ostavio trag na mom blogu i tako mi omogućio da te nađem. Preletjela sam pogledom po tvojim tekstovima i vidim da ću češće svraćati. Onaj doručak od sirovog brašna i voća ću svakako isprobati. Imam osjećaj da je to što mi baš u ovom trenutku jako treba. Ništa nije slučajno :)) Pozdravljam te. Helix ( 23.02.2006. 10:31)

Uzvraćam posjet i toplo te pozdravljam :) (vivias 23.02.2006. 16:57)


- 23:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.02.2006., srijeda

DRUGO POGLAVLJE - Što je teozofija i teozofsko društvo

DRUGO POGLAVLJE

Reinkarnacija

Reinkarnacija nas uči da život napreduje kroz mnoga utjelovljenja prema potpunijem i plemenitijem mišljenju i osjećajima. Evolucija nas uči da se sve razvija i postaje sve složenije građe. To su danas desna i lijeva ruka Velikog Graditelja koji izgrađuje svijet.
Zagonetka svijeta, u svijetlu samo jedne od ovih istina, tek je napola riješena ! Promatrajući oba procesa koji su neodvojivo povezani i koji se nadopunjavaju, čovjek dolazi do pojma Velikog Graditelja i raste zajedno s Njim.

Što se reinkarnira ?

Od početka nam mora biti potpuno jasno tko ili što se reinkarnira.
Zbog toga moramo shvatiti što je duša, a što su njeni instrumenti.

Čovjekova besmrtna duša

Ljudska duša je individualna i trajna svijest, koja živi u obliku ili tijelu od fizički nevidljive materije. To tijelo duše načinjeno je od materije koju nazivamo materijom višeg mentala, a koja se u modernim teozofskim studijama naziva Kauzalno tijelo. Ono ima ljudski oblik, ali niti muški niti ženski, nego više liči na anđele iz nekih tradicija.
Prema onome kako su ga vidjeli vidoviti ljudi, ono je obavijeno sjajnom tvari, nježnih boja poput boja zalazećeg sunca što se rasplinjuju. Taj oblik ( nazvan augoides ) , obavijen sjajnom materijom tvori stalno prebivalište duše u kauzalnom tijelu. U njemu duša živi neprestano i vječno. Za nju ne postoji rođenje, djetinjstvo, starost i smrt. Ona je besmrtna.

Proces reinkarnacije

Rast duše odvija se najprije kroz eksperimentiranje sa životom u području koje je niže od onog gdje je njen pravi dom. Zbog toga se reinkarnira i to tako da :

1. sakuplja materiju niže mentalne razine i oblikuje je u mentalno tijelo,
da bi mogla pomoću njega misliti,
2. sakuplja astralnu materiju i od nje pravi astralno tijelo, pomoću kojeg osjeća,
3. napokon, uzima fizičku materiju i gradi fizičko tijelo, pomoću kojeg radi.

Proces kojim duša uzima ova tri tijela, da bi se njima služila u fizičkom svijetu, zove se reinkarnacija.

Rast duše

U toku života fizičkog tijela, svaka vibracija na koju reagiraju živci, prvo uzrokuje podražaj u mozgu. Zatim taj podražaj prima astralno (emotivno) tijelo kao prijatan ili neprijatan. Mentalno (misaono) tijelo prima zapažanja astralnog tijela i pretvara ga u misao. Tu misao prima duša u kauzalnom tijelu i šalje odgovor preko mentalnog i astralnog tijela u fizički mozak. U svakom trenutku kada je svijest aktivna postoji ova izmjena informacija sa kauzalnim tijelom.
Kad duša na taj način skupi mnogo ideja ona ih onda analizira, svrstava i poopćuje obična životna iskustva u ideale misli i djela.
Ona pretvara pojavni svijet u vječne pojmove koji postaju njen sastavni dio.

Što je smrt ?

Povratni proces reinkarnacije, kojeg nazivamo smrt, ne znači nikakvu promjenu za dušu u kauzalnom tijelu. Prvo se odbacuje fizičko tijelo i time prestaje podražaj s fizičke razine. Zatim duša odbacuje astralno tijelo ne primajući više podražaje s astralne razine. Napokon ostavlja i mentalno tijelo i ne poklanja više pažnju mislima o konkretnim stvarima.
Tada je ona potpuno u sebi, u kauzalnom tijelu, bez nižih grubih vehikla i njena je pažnja sva usmjerena k vječnim realnostima.
Duša je ponovo kod kuće, iako ustvari, nije ni napustila svoj istinski dom; ona je samo usmjerila dio svoje svijesti i volje kroz vehikle koji su izgrađeni od niže materije. Koristila je te vehikle kroz određeno vrijeme, a kad joj više nisu bili potrebni, odbacila ih je.
Ono što zovemo životom i smrću, za dušu je samo silaženje dijela svijesti na niže razine i njen ponovni povratak u više razine.

Što određuje duljinu života ?

Nema općenitog principa o duljini života u fizičkom tijelu. Vrijeme rođenja je određeno završetkom života u nebeskom svijetu. Vrijeme smrti otprilike unaprijed određuju «Gospodari Karme». U to ime dano je Čuvarima Božanskog Plana u zadatak da usklađuju dobro i zlo u ljudskoj prošlosti i sadašnjosti, tako da rezultat njihove interakcije bude najveće moguće dobro.
Gospodari Karme određuju glavne događaje i završetak neke inkarnacije u skladu s dužnostima koje čovjek ima prema drugima i drugi prema njemu, a koje proističu iz prošlih života. Ipak, taj osnovni plan može se izmijeniti naporom samog individua, ali i djelatnošću neke druge osobe.
Na primjer, može netko završiti inkarnaciju smrću u nekoj nesreći, a Gospodari Karme nisu mu još planirali kraj. U tom slučaju, tako poremećeni kraj će se dovesti u red u slijedećem životu, tako da duša čiju sudbinu su za časak drugi poremetili i izmijenili, neće ništa izgubiti.

Reinkarnacija - ključ životnih problema

Život bez reinkarnacije kao ključa je uistinu divlja i surova drama.
Ipak, u svijetlu reinkarnacije smrt gubi svoj žalac, a grob svoju pobjedu.
Na ovaj način ljudi neprestano napreduju prema bogolikom stanju, ruku pod ruku s onima koje vole, bez straha od razdvajanja.
Umiranje je mala uloga, koju duša izvodi kratko vrijeme, a kad je predstava završena, svi životi proživljeni i sve stvari umrle, duša počinje svoj put kao Majstor Mudrosti, kao Božanska Sjena nad svijetom, kao «Utjelovljena Riječ».
Jednome i svima, civiliziranom čovjeku i divljaku, ovo je budućnost koja nas čeka.


- 23:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.02.2006., utorak

ŠTO JE TEOZOFIJA I TEOZOFSKO DRUŠTVO - PRVO POGLAVLJE


Autori : C. W. Leadbeater, C. Jinarajadasa, A. Besant, J. Krišnamurti.

Za potrebe teozofskog studija prevedeno u Zagrebu 1983.


PRVO POGLAVLJE

Filozofija – religija – nauka

Teozofija je filozofija jer pred nas jasno stavlja i objašnjava Plan evolucije duše i tijela u našem sunčevom sistemu. Ona je religija utoliko što, nakon što nam je izložila uobičajeni tok evolucije, pokazuje i savjetuje metodu kojom se taj tok može skratiti, tako da bismo svjesnim naporom mogli brže napredovati prema cilju. Ona je nauka, jer ono čemu nas uči ne smatra predmetom teozofskog vjerovanja, nego predmetom neposrednog promatranja putem učenja i istraživanja.

Teozofija kao filozofija

Teozofija kao filozofija nam objašnjava da je sunčani sistem uređen vrlo temeljito i da je taj mehanizam izraz veličanstvenog života, čiji je tek maleni dio čovjek sam. Ona se i bavi upravo tim malenim dijelom, koji se nas najneposrednije tiče, i iscrpno ga proučava putem triju glavnih točaka : sadašnjosti, prošlosti i budućnosti.

Što je čovjek ?

Baveći se sadašnjošću čovjeka, teozofija nam opisuje čovjeka onako kakav on uistinu jest, onako kako ga vidi osoba razvijenih sposobnosti. Uobičajena je tvrdnja da čovjek ima dušu.
Teozofija, međutim na osnovu neposrednih istraživanja, mijenja ovu konstataciju tvrdeći da je čovjek duša koja ima tijelo. Uistinu čovjek ima više tijela, koja su samo njegovi instrumenti u različitim svjetovima, odnosno različitim oblicima materije.
Čovjek posjeduje vidljivo tijelo od fizičke materije, pomoću kojeg saobraća sa fizičkim svijetom.
Pomoću jednog drugog, nevidljivog tijela, koje se naziva astralno tijelo, saobraća sa svijetom emocija. To astralno tijelo prožima fizičko tijelo.
Osim toga čovjek posjeduje još jedno nevidljivo tijelo, koje se zove mentalno tijelo i koje prožima oba već spomenuta ! Pomoću mentalnog tijela čovjek saobraća sa svijetom konkretnih misli.

Ono što ljudi nazivaju smrću samo je napuštanje jednog instrumenta i to onog, koji pripada fizičkom svijetu, što na pravog čovjeka, na dušu koja boravi na višoj razini, ne utječe ništa više nego skidanje kaputa na naše fizičko tijelo. Ovo nije rezultat spekulacije, već promatranja i eksperimenata.

Čovjekova prošlost i budućnost

Teozofija može mnogo toga kazati o čovjekovoj prošlosti. Proučavanje prošlosti temelji se na činjenici, da sve, baš sve što se dogodi ostavlja svoj trag (to je svojevrsno pamćenje Prirode), tako da se u toku proučavanja pred očima istraživača odvijaju prošli događaji, baš kao da se to zbiva ovog momenta. Istražujući na takav način, doznajemo da je čovjek božanskog porijekla i da je iza njega već duga evolucija.
Doznajemo, također, da je život čovjeka kao duše nešto što nam se čini beskonačno dugačko, a da je ono što smo obično nazivali ljudskim životom uistinu tek jedan dan u životu duše.
Čovjek je proživio već mnogo takvih dana, odnosno života, i proživjet će ih još mnogo.
Ako želimo razumjeti pravi život, ne smijemo ga promatrati samo u odnosu na jedan dan (koji počinje rođenjem, a završava smrću), već u odnosu na dane koji su prošli i na one koji će tek doći.
O čovjekovoj budućnosti može se također mnogo toga saznati, prvenstveno od ljudi koji su mnogo dalje odmakli na putu evolucije. Oni posjeduju iskustvo, na osnovu kojeg sami stvaraju zaključke.

Čovjekova sudbina, sve što stoji pred njim, spoznaje se kroz iskustvo iz života u život. Svaka inkarnacija znači dublje otkrivanje unutarnjih moći, veće znanje, veću sposobnost služenja bližnjima. Svaka inkarnacija je korak bliže u nastojanju da postanemo pomoćnicima u predstojećem razvoju Univerzuma.

Majstori

Postoje savršeni ljudi, i mogućnost da se dođe u dodir s Njima i da nas oni podučavaju velika je istina koju je teozofija donijela zapadnom svijetu.
Još jedna čudesna činjenica jest, da svijet ne srlja slijepo u anarhiju, kako se na prvi pogled čini. Naime, njegov napredak je pod nadzorom savršeno organizirane Hijerarhije, tako da konačna propast i najmanjeg djelića cjeline je najnemogućija od svih mogućih stvari.
Čak i letimičan pogled na rad Hijerarhije neizbježno pobuđuje čežnju za suradnju s Njom, čežnju da joj se služi i u neznatnom poslu, da bi se jednom, u dalekoj budućnosti, postalo dostojnim pristupiti vanjskim dijelovima Njenih redova.

Teozofija kao religija

Sve ovo dovodi nas do religijskog aspekta teozofije. Kad netko upozna te stvari postaje nezadovoljan sporim odvijanjem evolucije kroz eone, želi što prije postati koristan i teži da upozna kraći, ali strmiji Put što vodi do punog razvoja naših Moći.
Nema načina da se izbjegne uraditi sve ono što je potrebno da bi se to postiglo. Međutim, napraviti isti posao u kraćem razdoblju, to zahtijeva određeni napor. To se ipak može učiniti, jer su to već mnogi učinili. Svi se oni slažu u tome da se trud višestruko isplati.
Time se postepeno prelaze granice različitih vehikla (tijela i nivoa) i tako oslobođeni čovjek postaje inteligentnim suradnikom na velikom planu evolucije svih bića.

Teozofija kao nauka

Teozofija ima i svoj naučni aspekt. Ona je nauka o životu, nauka o duši.
Služi se metodom uzastopnih promatranja, prikupljajući i sređujući rezultate, na osnovu kojih donosi zaključke. Na taj način proučila je mnoge razine Prirode, stanja ljudske svijesti u toku života i stanja te svijesti nakon takozvane smrti.
Teozofija time pruža svima - koji traže spoznaju u sumnji, svijetlo u mraku, znanje u neznanju - pravi smisao života.


- 23:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ŠKOLA TEOZOFIJE

Danas, na ovom blogu, otvaram ŠKOLU TEOZOFIJE !

Imam dojam da će mnogi ljudi biti iznenađeni onim što nudi Teozofija. Mnogima će to biti novo, iako je Teozofsko Društvo osnovano u New Yorku 1875. godine i ubrzo su se u mnogim državama osnovala njihova Teozofska društva. Već dugo godina centar svjetskog Teozofskog društva je u Indiji, u državi Madras u gradu Adyaru.

Svrha je Teozofskog Društva :

1. da stvori jezgru sveopćeg bratstva među ljudima bez obzira na razlike rase, kaste, boje kože,
vjeroispovijesti, narodnosti, položaja i spola;
2. da promiče komparativni studij različitih religijskih, filozofskih i znanstvenih sistema;
3. da istraži još nepoznate zakone prirode i latentne moći čovjeka.

Već 36 godina prihvaćam i proučavam ovo gore navedeno. Vjerujem da sam nešto naučio. Imam i izuzetno dobro opremljenu biblioteku sa teozofskom literaturom.

Na ovom blogu objavljivati ću neka djela za lakše razumijevanje Teozofije.

To će izlaziti u nastavcima. Tako će to i izgledati kao škola. Naravno, ako se nađu čitatelji, od njih očekujem da postavljaju pitanja i daju prijedloge, poput pravih učenika.

Želim da oni koji prate ove teme, steknu praktično znanje kojim će poboljšati i oplemeniti svoj život i život svoje obitelji.
Ako u tome makar i djelomično uspijem – primio sam svoju plaću.


- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

dobro ti je to dragi moj aurum. nama matorim teozofima da se prisjetimo, jer stalnim obnavljanjem gradiva ucimo ono zaboravljeno. sve je davno, davno izmisljeno, ucenjem stjecemo staro i prisjecamo se zaboravljenog znanja i gradiva... a znanja nikad dosta i njemu kraja nema... kako rece nas confucije: "do 60-te ucis, poslije meditiras i tek tada nastupas kao ucitelj."....pozdrav, boro (bojko 21.02.2006. 12:49)

hvala ti dragi aurum sto si me posjetio. kod blogera to ide otprilike po onom, ja tebe posjetim a ti meni uzvratis posjetom. sve prema reciprocitetu i s odredjenom paznjom spram drugom osobom i njegovim blogom. ipisati njihove blogove kod sebe, ili upis tvog bloga kod blogera, uzvrati upisom njegovog kod tebe.... u pocetku da bis pridobio vecu posjetu, nasumce svaki dan posjeti barem po desetak tebi nepoznatih blogova za koje smatras da bi uzvratili posjetom. drugace ne gre, nema se vremena a sve se i ne cita, pogotovo ako su postovi predugacki ili nisu interesantni. toliko od mene. ja ne dolazim na blogove koji mene ne posjecuju. a svaki posjet znam uzvratiti. jos i to, posalji pismom i izvjesti sve teozofe meilom da vodis dopisnu teozofsku skolu preko bloga. pozdrav prijatelju, boro (bojko 25.02.2006. 10:00)


- 23:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.02.2006., četvrtak

SVI SU LJUDI BRAĆA – UČI NAS TEOZOFIJA


Kako teozofi, pripadnici filozofske škole koja uči ljude teozofiji (teos + sofia), božanskoj mudrosti, mudrosti o bogu, gledaju na temu koja je danas aktualna. Mislim na ova prepucavanja i izjave o slobodi medija i svega drugoga i o pravu na sve i svašta s jedne strane, i o burnoj reakciji jednog dijela svijeta koji poseže za silom i ubojstvima u obranu prava na nedodirljivost svojih svetinja.

Teozofija, svjetsko teozofsko društvo i teozofi, djeluju u svijetu u skladu sa tri cilja teozofskog društva, od kojih je prvi cilj: rad na ostvarenju ideje bratstva među ljudima. Svi su ljudi braća i sestre, bez obzira na bilo koju razliku među njima ( spol, uzrast, boju kože, obrazovanje, intelekt, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost). U skladu s tim, svaki čovjek koji je dosegao stupanj emotivnog, intelektualnog i duhovnog razvoja da može prihvatiti i u svome životu provoditi gore spomenutu istinu, ima odgovornost u ostvarenju toga cilja.

Što osjećamo prema rođenom bratu ili sestri ? Ljubav !
Ako naš brat pokaže izuzetne sposobnosti na bilo kojem području, jesmo li ponosni na njega ? Jesmo, ispunjeni smo emotivno i intelektualno!
Imamo li razumijevanja za našega brata ili sestru ako nisu baš idealni po ljepoti, po fizičkim, emotivnim ili intelektualnim sposobnostima ? Imamo ! Hoćemo li ih zaštititi ako ih netko maltretira ili napada ? Naravno da hoćemo ! Hoćemo li ih mi sami gnjaviti i maltretirati ? Nećemo ako smo normalni !
Znači, za rođenoga brata, sestru, bratića ili sestričnu, spremni smo odustati od naše « slobode » da im činimo što hoćemo, ali zbog nekoga drugoga koji nije « naš » nismo spremni na to. Prema njima se možemo ponašati « slobodno » - onako kako želimo.

Tko to nije NAŠ ??? Sve religije svijeta uče svoje sljedbenike, a i nas, da su svi ljudi božja stvorenja i da su međusobno braća i sestre. Svi smo mi to čuli od svojih najvećih vjerskih autoriteta, ali još to nismo shvatili i usvojili. Koji smo mi farizeji !!! Veeelika većina.
Koliko će još vremena proteći na ovom Planetu, dok neke stvari naučimo i budemo spremni tolerirati braći ljudima njihove nesavršenosti i zbog toga što su nam braća – jedni drugima oprostiti.

Nema apsolutne slobode. Sloboda je spoznaja nužnosti. SLOBODA JE, NE UČINITI NEŠTO - PO VLASTITOJ ODLUCI. Ako ne uviđamo da bi naše trabunjanje (ili crtanje) moglo nekoga povrijediti, onda nismo spoznali nužnost sadašnjeg trenutka razvoja ljudskog društva i naglo tonemo u anarhiju. Ne moramo poštivati i slaviti nečije običaje, ali nemojmo ih omalovažavati. Ni mi ne bismo željeli da netko omalovažava naša vjerovanja i običaje ili emotivne vezanosti. Ne čini nekome ono što ne želiš da netko tebi čini !!!
Kažu stari Kinezi da korijen svega zla ( bola, bolesti, mržnje, smrti, ratova neimaštine i...) na svijetu, leži u neznanju. Boreći se protiv neznanja, uništit ćemo zlo ! Teozofija nam donosi znanje .

- 21:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.02.2006., utorak

AVE MARIA – JOSIPA LISAC … I VOJARNA BIVŠE JNA


Subota navečer na TV-u koncert naše Josipe Lisac iz HNK. Prekrasan koncert, meni i mojoj supruzi «za dušu» a posebno AVE MARIA iz rock opere Gubec Beg. Uživali smo tokom cijelog koncerta. Hvala ti Josipa. Hvala ti za sav tvoj rad i trud, za svu kreativnost kojom si nama i mnogima oplemenila život !
Taj koncert je pobudio u meni sjećanje na one dane kada je Gubec Beg bio postavljen na pozornici i kada je izašao album. Godine 1976. bio sam u vojsci, u onoj JNA i to blizu Leskovca u Srbiji, 50-tak km južno od Niša (expresni vlak vozio je do tamo 11 sati). Imao sam 27 godina (zbog studija sam kasnije išao u vojsku) i kao «ozbiljan» vojnik ubrzo sam dobio posao u «Vojničkom klubu » u toj vojarni. To je bila velika zgrada koja je sadržavala: kino dvoranu, sportsku dvoranu, knjižnicu i čitaonicu, kancelariju, te prostoriju za razglas koja je bila povezana sa 64 zvučnika po «krugu» vojarne.
Nas tri vojnika pod rukovodstvom jednog aktivnog zastavnika I kl – zvao se Gojko, obavljali smo sve aktivnosti za nastavu i korištenje slobodnog vremena vojnika u tom Klubu. Izdavali smo im sportske rekvizite (rekete za ping-pong, opremu za boks, lopte..), prikazivali filmove (i igrane), davali im knjige na čitanje, preko razglasa puštali razne obavijesti i glazbu. Ja sam volio raditi u knjižnici, prikazivao sam filmove i bio sam stručnjak za razglas. Naravno, nas tri vojnika smo se dosta naradili čisteći hodnike i dvorane.
Kada sam došao to raditi, u razglasu su bile samo ploče i magnetofonske trake sa narodnom muzikom, mi smo to zvali «ćirilica». Vojnici su većinom bili iz Hrvatske i Slovenije i njima takva muzika nije odgovarala, a niti meni. Nagovarao sam zastavnika da nabavimo i druge muzike osim one « novo-komponovane », išli smo mi u Niš, ali tamo jednostavno nije bilo ploča sa nekom drugom muzikom - niš. Onda sam, radeći jedne noći u razglasu (snimao sam nešto za neku proslavu), otkrio da se uz posebno naštimavanje antene može noću jako dobro slušati Radio Zagreb.
Nešto prije toga poslali su me na kratko odsustvo doma u Zagreb da na proljetnom Velesajmu nabavim nekoliko sijalica za češke kino projektore koje smo mi rabili. Naravno da sam se u vojarnu vratio sa brdom gramofonskih ploča koje smo ja i moja supruga i familija imali. Između svih, donio sam i album Gubec Beg, koji je nešto prije izašao. Sve te ploče pokazao sam našem Gojku (on je tražio da ih pregleda). Vidjelo se da je zbunjen tolikom raznolikošću, tražio je da čuje neke, a onda mu je oko zapelo za prekrasnu kutiju albuma Gubec Beg i udubio se u čitanje naslova pjesama. Najednom je uzviknuo: « Pazi bogamu, pa kakvu si ti to pesmu doneo ! Ave Marija , pa to je crkvena pesma, šta ti to očeš praviti provokaciju ovde u kasarni !?» Tako se strašno naljutio da smo ga jedva umirili, ja i Dragan ( sarajlija koji je tu radio) nakon uvjeravanja da ni mi ne znamo o čemu se tu radi, da je to svježe izašla ploča, da je to opera o Matiji Gupcu, a on upita: «Ko je taj Matija ?»
Onda sam mu ja ukratko objasnio tko je bio Matija Gubec. Nije baš ništa znao o njemu, čovjek od 40 godina, odrastao u Bosni. Nakon nekog vremena rekao je da je kod nas u hrvatskoj kler i crkva vrlo jaka, da se infiltrirala u sav društveni život, i da mi nismo dovoljno oprezni… Izdvojio je taj album i nekoliko ploča sa, kako reče: «čupavcima» i zaključao ih U ČUVENU GOJKOVU STAKLENU VITRINU u njegovoj kancelariji.
Nešto kasnije otišao je u zgradu Komande i tamo svima pričao kako sam ja donio crkvenu pjesmu ali ju je on uočio i zaključao u svoju vitrinu. Gojka su ostali oficiri pomalo omalovažavali i nisu imali visoko mišljenje o njegovim intelektualnim sposobnostima.
Ta vitrina je u gornjem dijelu imala staklene ploče na «šiber» i čeličnu bravicu za zaključavanje. Iza tog stakla je Gojko znao zaključati zaplijenjene časopise sa seksi fotografijama i stripove. Mi smo čistili njegovu kancelariju i mislim da je on uživao u našoj znatiželji i nemoći da prelistamo te časopise. Imali smo ključ od njegove kancelarije, da ju možemo čistiti, ali ključ od vitrine nismo. Čisteći kancelariju otkrili smo da se pod ispod vitrine ugiba kada stanemo pred nju, vitrina se malo nakosi, a zupci u bravici odskoče i staklena vrata se mogu pomicati. Tu tajnu smo znali samo mi, pa smo povremeno pročitali spomenute časopise.
Toga dana, kasno popodne otišao sam u Leskovac u poštu, da telefoniram doma i javim se da sam dobro doputovao. Oko 23 sata sam se vratio u vojarnu. Dragan me dočekao sav uzbuđen i rekao mi da je on pustio na razglas Ave Mariju u izvođenju Josipe Lisac prije povečerja . Zatim je opet ploče spremio u Gojkovu vitrinu. Bio je uplašen, ja također. Bojali smo se da će dežurni cinkaroši prijaviti da smo pustili crkvenu pjesmu, da smo provocirali, i da se iz toga može izleći velika nevolja za nas.
Došlo je jutro. Tek sad smo cvikali. Gojko je došao u 6 sati, najprije u Komandu kao što je uvijek činio. Nakon sat vremena došao je u Klub i odmah išao provjeriti je li staklo na vitrini zaključano, a zatim je rekao: «Zamislite, i komandant i svi oficiri su mi rekli da ste sinoć pustili onu crkvenu pesmu, a ja sam njima da to ne može biti, jer su ploče zaključane, a ključ je kod mene !»
To Gojkovo uporno ustrajanje na argumentu da mu je ključ u džepu, stvorilo je jednu komičnu situaciju i svi su se u Komandi zezali, tako da nitko nije pitao za istinu i nisu dojavljivače shvatili ozbiljno.
Uvečer je Dragan otišao u grad, a mene je počela kopkati ideja da ja pustim istu pjesmu. Zavidio sam Draganu što je on čuo kako to zvuči u ljetnoj večeri. Ta napast se pojačala oko 21 sat kada su svi otišli iz Kluba i nitko me nije mogao vidjeti. Odlučio sam to učiniti pa sam sve pomno isplanirao. Iz vitrine sam u mraku izvadio album, stavio ploču na gramofon i oko 21,30 pustio na razglas, na sve zvučnike, pjesmu Ave Maria. Otišao sam van na malu livadu u parku vojarne i slušao tu pjesmu koja je zvučala mistično u tihoj ljetnoj večeri, a odzvanjala je iz 64 zvučnika u daljini. Imao sam osjećaj da je Josipa Lisac tu, na najljepšoj pozornici, i osjećao sam se tako civilizirano. Odslušao sam do kraja i s osjećajem da se ovo isplatilo, bez obzira na posljedice. Još sam pustio tri različite pjesme sa magnetofona, te povečerje odsvirano na trubi. Ploče sam u mraku pospremio iza stakla u vitrini.
Ujutro dolazi Gojko iz Komande i smješkajući se reče: «Zamislite, opet su me zezali da ste sinoć pustili onu pesmu !» Nama je bilo neobjašnjivo da nitko nije pravio problema. Nismo više htjeli izazivati sudbinu, pa tako nismo ni dirali spomenutu vitrinu. Tako je eto, prije 30 godina u jednoj kasarni JNA, izvedena dva puta Ave Maria iz Gubec Bega u izvođenju Josipe Lisac.
Tko je zapravo aranžirao taj događaj ?



- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.02.2006., srijeda

IZREKE ZA POSLOVNE LJUDE 2.

Na početku novog poslovnog mjeseca dobro će ti doći malo inspiracije.

POLOVICA NOVCA KOJI TROŠIM
NA REKLAMU JE UZALUDNO
BACANJE NOVCA,
PROBLEM JE ŠTO NE ZNAM
KOJA JE TO POLOVICA .

John Wanamaker

OSOBA KOJA ZNA «KAKO»
UVIJEK ĆE IMATI POSAO .
OSOBA KOJA ZNA «ZAŠTO»
UVIJEK ĆE MU BITI ŠEF .

Diane Ravitch

UPAMTITE, PRVORAZREDNI LJUDI
ZAPOŠLJAVAJU PRVORAZREDNE
LJUDE, DOK DRUGORAZREDNI
ZAPOŠLJAVAJU TREĆERAZREDNE .

Richard M. White

AKO ŽELITE DA POSAO BUDE
DOBRO OBAVLJEN –
POVJERITE GA ZAPOSLENOM ČOVJEKU,
BESPOSLENI NIKAD NEMAJU VREMENA .

Elbert Hubbard


- 19:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI

TEME I LINKOVI