aurum

Subota navečer na TV-u koncert naše Josipe Lisac iz HNK. Prekrasan koncert, meni i mojoj supruzi «za dušu» a posebno AVE MARIA iz rock opere Gubec Beg. Uživali smo tokom cijelog koncerta. Hvala ti Josipa. Hvala ti za sav tvoj rad i trud, za svu kreativnost kojom si nama i mnogima oplemenila život !
Taj koncert je pobudio u meni sjećanje na one dane kada je Gubec Beg bio postavljen na pozornici i kada je izašao album. Godine 1976. bio sam u vojsci, u onoj JNA i to blizu Leskovca u Srbiji, 50-tak km južno od Niša (expresni vlak vozio je do tamo 11 sati). Imao sam 27 godina (zbog studija sam kasnije išao u vojsku) i kao «ozbiljan» vojnik ubrzo sam dobio posao u «Vojničkom klubu » u toj vojarni. To je bila velika zgrada koja je sadržavala: kino dvoranu, sportsku dvoranu, knjižnicu i čitaonicu, kancelariju, te prostoriju za razglas koja je bila povezana sa 64 zvučnika po «krugu» vojarne.
Nas tri vojnika pod rukovodstvom jednog aktivnog zastavnika I kl – zvao se Gojko, obavljali smo sve aktivnosti za nastavu i korištenje slobodnog vremena vojnika u tom Klubu. Izdavali smo im sportske rekvizite (rekete za ping-pong, opremu za boks, lopte..), prikazivali filmove (i igrane), davali im knjige na čitanje, preko razglasa puštali razne obavijesti i glazbu. Ja sam volio raditi u knjižnici, prikazivao sam filmove i bio sam stručnjak za razglas. Naravno, nas tri vojnika smo se dosta naradili čisteći hodnike i dvorane.
Kada sam došao to raditi, u razglasu su bile samo ploče i magnetofonske trake sa narodnom muzikom, mi smo to zvali «ćirilica». Vojnici su većinom bili iz Hrvatske i Slovenije i njima takva muzika nije odgovarala, a niti meni. Nagovarao sam zastavnika da nabavimo i druge muzike osim one « novo-komponovane », išli smo mi u Niš, ali tamo jednostavno nije bilo ploča sa nekom drugom muzikom - niš. Onda sam, radeći jedne noći u razglasu (snimao sam nešto za neku proslavu), otkrio da se uz posebno naštimavanje antene može noću jako dobro slušati Radio Zagreb.
Nešto prije toga poslali su me na kratko odsustvo doma u Zagreb da na proljetnom Velesajmu nabavim nekoliko sijalica za češke kino projektore koje smo mi rabili. Naravno da sam se u vojarnu vratio sa brdom gramofonskih ploča koje smo ja i moja supruga i familija imali. Između svih, donio sam i album Gubec Beg, koji je nešto prije izašao. Sve te ploče pokazao sam našem Gojku (on je tražio da ih pregleda). Vidjelo se da je zbunjen tolikom raznolikošću, tražio je da čuje neke, a onda mu je oko zapelo za prekrasnu kutiju albuma Gubec Beg i udubio se u čitanje naslova pjesama. Najednom je uzviknuo: « Pazi bogamu, pa kakvu si ti to pesmu doneo ! Ave Marija , pa to je crkvena pesma, šta ti to očeš praviti provokaciju ovde u kasarni !?» Tako se strašno naljutio da smo ga jedva umirili, ja i Dragan ( sarajlija koji je tu radio) nakon uvjeravanja da ni mi ne znamo o čemu se tu radi, da je to svježe izašla ploča, da je to opera o Matiji Gupcu, a on upita: «Ko je taj Matija ?»
Onda sam mu ja ukratko objasnio tko je bio Matija Gubec. Nije baš ništa znao o njemu, čovjek od 40 godina, odrastao u Bosni. Nakon nekog vremena rekao je da je kod nas u hrvatskoj kler i crkva vrlo jaka, da se infiltrirala u sav društveni život, i da mi nismo dovoljno oprezni… Izdvojio je taj album i nekoliko ploča sa, kako reče: «čupavcima» i zaključao ih U ČUVENU GOJKOVU STAKLENU VITRINU u njegovoj kancelariji.
Nešto kasnije otišao je u zgradu Komande i tamo svima pričao kako sam ja donio crkvenu pjesmu ali ju je on uočio i zaključao u svoju vitrinu. Gojka su ostali oficiri pomalo omalovažavali i nisu imali visoko mišljenje o njegovim intelektualnim sposobnostima.
Ta vitrina je u gornjem dijelu imala staklene ploče na «šiber» i čeličnu bravicu za zaključavanje. Iza tog stakla je Gojko znao zaključati zaplijenjene časopise sa seksi fotografijama i stripove. Mi smo čistili njegovu kancelariju i mislim da je on uživao u našoj znatiželji i nemoći da prelistamo te časopise. Imali smo ključ od njegove kancelarije, da ju možemo čistiti, ali ključ od vitrine nismo. Čisteći kancelariju otkrili smo da se pod ispod vitrine ugiba kada stanemo pred nju, vitrina se malo nakosi, a zupci u bravici odskoče i staklena vrata se mogu pomicati. Tu tajnu smo znali samo mi, pa smo povremeno pročitali spomenute časopise.
Toga dana, kasno popodne otišao sam u Leskovac u poštu, da telefoniram doma i javim se da sam dobro doputovao. Oko 23 sata sam se vratio u vojarnu. Dragan me dočekao sav uzbuđen i rekao mi da je on pustio na razglas Ave Mariju u izvođenju Josipe Lisac prije povečerja . Zatim je opet ploče spremio u Gojkovu vitrinu. Bio je uplašen, ja također. Bojali smo se da će dežurni cinkaroši prijaviti da smo pustili crkvenu pjesmu, da smo provocirali, i da se iz toga može izleći velika nevolja za nas.
Došlo je jutro. Tek sad smo cvikali. Gojko je došao u 6 sati, najprije u Komandu kao što je uvijek činio. Nakon sat vremena došao je u Klub i odmah išao provjeriti je li staklo na vitrini zaključano, a zatim je rekao: «Zamislite, i komandant i svi oficiri su mi rekli da ste sinoć pustili onu crkvenu pesmu, a ja sam njima da to ne može biti, jer su ploče zaključane, a ključ je kod mene !»
To Gojkovo uporno ustrajanje na argumentu da mu je ključ u džepu, stvorilo je jednu komičnu situaciju i svi su se u Komandi zezali, tako da nitko nije pitao za istinu i nisu dojavljivače shvatili ozbiljno.
Uvečer je Dragan otišao u grad, a mene je počela kopkati ideja da ja pustim istu pjesmu. Zavidio sam Draganu što je on čuo kako to zvuči u ljetnoj večeri. Ta napast se pojačala oko 21 sat kada su svi otišli iz Kluba i nitko me nije mogao vidjeti. Odlučio sam to učiniti pa sam sve pomno isplanirao. Iz vitrine sam u mraku izvadio album, stavio ploču na gramofon i oko 21,30 pustio na razglas, na sve zvučnike, pjesmu Ave Maria. Otišao sam van na malu livadu u parku vojarne i slušao tu pjesmu koja je zvučala mistično u tihoj ljetnoj večeri, a odzvanjala je iz 64 zvučnika u daljini. Imao sam osjećaj da je Josipa Lisac tu, na najljepšoj pozornici, i osjećao sam se tako civilizirano. Odslušao sam do kraja i s osjećajem da se ovo isplatilo, bez obzira na posljedice. Još sam pustio tri različite pjesme sa magnetofona, te povečerje odsvirano na trubi. Ploče sam u mraku pospremio iza stakla u vitrini.
Ujutro dolazi Gojko iz Komande i smješkajući se reče: «Zamislite, opet su me zezali da ste sinoć pustili onu pesmu !» Nama je bilo neobjašnjivo da nitko nije pravio problema. Nismo više htjeli izazivati sudbinu, pa tako nismo ni dirali spomenutu vitrinu. Tako je eto, prije 30 godina u jednoj kasarni JNA, izvedena dva puta Ave Maria iz Gubec Bega u izvođenju Josipe Lisac.
Tko je zapravo aranžirao taj događaj ?