Aurora borealis

30.09.2004., četvrtak

Branka Dubovac u Izložbenom salonu "Izidor Kršnjavi"

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.09.2004., srijeda

Ključ leži u meni

Težak, prelomni dan je iza mene. Da je moj pokojni djed još uvijek živ, danas bi mu bio rođendan. Danas je završio jedan važan dio poslijediplomskog studija, te sam predao molbu za nastavak do doktorske titule bez izrade i obrane magisterija. Napetost je trajala jako dugo, gotovo dva mjeseca, a pogotovo zadnjih mjesec dana. K tome zahvaljujem jednoj dragoj osobi što mi je pomogla doći do spoznaje kako dalje u osobnim stvarima. Dala mi je ključ ideje da odluka o mome raspoloženju svakog dana ovisi o meni. A ja kao i svi ljudi odabirem radost i ono dobro. Objektivno bih se trebao osjećati dobro zbog situacije u kojoj se nalazim, pa sam odlučio tako se postaviti. Slijediti i srce, a ne samo svoju (pametnu!!!) glavu. Još jednom hvala! Čovjek je kovač svoje sreće. Homo faber, a bitna je odrednica mene da sam i Homo ludens, nepatvoreni društvenjak, veseljak i kreativac. Imam cilj, a i sredstva. A odluka leži u meni. Da se to dogodi neka mi sam Bog pomogne*. *(Parafraza moga župnika koji svaku propovijed završava s "...da se to dogodi, neka nam sam Bog pomogne!")

- 23:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2004., ponedjeljak

- 12:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Njemački romantizam

Još je jedan veliki period izražavao vrlo snažno taj osjećaj- njemački romantizam. Jedna od slika je i «Putnik» Caspara Davida Friedricha. P.S. Zadnja bi tri posta trebalo čitati od dolje prema gore. Kako biste pogledali slike u cjelini, kliknite na slike, jer se na njima nalaze linkovi na stranice gdje su prikazane u izvornim proporcijama.

- 11:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Melanconia

U likovnoj je umjetnosti ta tema možda najljepše izražena u visoko renesansnoj i manirističkoj temi Melankolije kao alegoriji ili u portretima mladih humanista s velom sjete na licu.

- 11:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Weltschmerz

Duden tu riječ objašnjava kao bol koji prožima temeljno duševno raspoloženje, tugu, patnju zbog svijeta i njegove nedostatnosti s obzirom na želje i očekivanja. Koliko je star svijet, star je i taj osjećaj. Ljudi su ga osjećali od progona iz zemaljskog raja. Nadvladati bezizlaznost, bespomoćnost, strah, tjeskobu, prolaznost, obilježenost, samoću, grižnju savjesti, malodušnost i nesigurnost i utažiti potrebe za čudom, svjetlom, toplinom, mirom, uravnoteženošću, harmonijom, tišinom, radošću, nutarnjom slobodom i mirom, ljubavlju, utjehom, prihvaćanjem. Vječna ljudska i umjetnička tema vrijedna pažnje kao što je i svaki čovjek.

- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nemir

Jučer sam poslijepodne i navečer osjećao jedan veliki nemir. Srce mi je bilo stisnuto, a misao tamna. Mislio sam da će biti bolje ako se maknem u društvo- prihvatio sam poziv na piće prijatelja kojemu se rodila kćer. No nakon toga sam bio još gore i što je najgore- u tome sam bio sam. Egzistencijalna bol katkada može biti vrlo jaka.

- 08:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.09.2004., subota

Tunj na naglo sa salatom

Probudila me glad, a za doručak mi je došla želja jesti griz. I dok sam spremao doručak javio mi se prijatelj koji je noćas dobio kćer. Porod je prošao super i mala Petra je živa i zdrava. Spavao sam duže jer sam zadnja 3 tjedna imao iscrpljujući ritam. Jako sam puno radio no završio sam na vrijeme sve poslove. Sada se treba dobro odmoriti i krenuti dalje. Budući da sam zadnja tri tjedna živio jako asketski danas su se probudila moja osjetila i došla mi je želja napokon otići u spizu, prije svega na ribarnicu. Vrtila mi se po glavi želja za tunjem, pa sam i kupio jednu fetu od 70 deka i jednu manju palamidu, pa onda još malo šljiva, jabuka, paprika, patlidžana, grožđa, blitve, fažoleta i pomidora. Doma sam na naglo pofriga tunja, polio ga maslinovim uljem, češnjakom, solju, svježe mljevenim paprom i limunovim sokom, a pomidore, sitne slatke šljivare s paprikom i kapulom polio maslinovim uljem, solju, paprom i limunovim sokom. To je bilo baš za gušt, baš za dušu, a sad je baš sezona tunja. Uskoro mi je mami rođendan, a baš mi je ona često pričala kako su babu Anku uvatili trudovi dok su išli izvlačit tunje. Kada mi tijelo traži neku određenu hranu, uvijek ga poslušam i dam mu šta oće. Zanimljivo je kako kada počnem pričati o hrani automatski pređem na dalmatinski. I to mi je baš super. U hranjenju sam tipični Mediteranac. Prije izlaska iz tramvaja vozačica je tako naglo zakočila da sam skoro izvalio nogu. Još me boli zglob. Bol koju sam osjetio me podsjetila na onu kada sam slomio prst u vojsci na debela teška željezna vrata. Za ne falit sam slomio srednji prst. Pa sam tako htio ne htio uvijek pokazivao pimpača ljudima, kao mr. Bean u Americi, s razlikom što je on to radio kada je pozdravljao, a ja stalno. : )) Stavit ću si malo leda na zglob. Valjda će bit dobro.

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2004., petak

:::Kada ne bih znao:::

Prije neki dan sam naletio na ovu lijepu pjesmu u knjižici koju odavno nisam držao u rukama. Poklonio mi ju je prijatelj prije odlaska u vojsku. Lijepo je imati takve prijatelje. Petak je ujutro nešto prije osam sati. ustao sam se, vani je kišno, tmurno,ali mirno jesenje jutro. Na stolu me čeka šnita kukuruznog kruha s maslacem i topli čaj. Moram ići da se ne ohladi. Bog! :)) Kad ne bih znao da ima ljubavi, ne bih ništa razumio. Ni brdo, ni more, cvijet, ni rijeku duboku, ni sunce, ni svijetli mjesec, ni zvjezdani svijet u mom oku. Ne bih shvatio ustrpljivost Tvoju dok gledaš, kako vrijeme koje si poklonio, ljudi ovako trate. Ne bih shvatio to Tvoje uporno čekanje da se vrate. Ne, ne bih ništa razumio, kada ne bih znao, da ima ljubavi. IVO LENDIĆ, «Angelusi»

- 07:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.09.2004., četvrtak

- 10:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.09.2004., srijeda

Jesenji dan

Ovih dana jako puno radim i grozno sam već napet i umoran, a dani prolaze kao u hipu. U pauzi svratim malo do bloga. Prvi dan jeseni i odmah i promjena klime. Podsjeća me već na onaj drugi dio Rilkeove pjesme Herbsttag. Kada pronađem Cesarićev prijevod priložit ću i njega. Herbsttag Herr: es ist Zeit. Der Sommer war sehr groß. Leg deinen Schatten auf die Sonnenuhren, und auf den Fluren laß die Winde los. Befiehl den letzten Früchten voll zu sein; gieb ihnen noch zwei südlichere Tage, dränge sie zur Vollendung hin und jage die letzte Süße in den schweren Wein. Wer jetzt kein Haus hat, baut sich keines mehr. Wer jetzt allein ist, wird es lange bleiben, wird wachen, lesen, lange Briefe schreiben und wird in den Alleen hin und her unruhig wandern, wenn die Blätter treiben.

- 11:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Amatriciana

Za one koji jednako kao i ja osjećaju žal za danima sunca i topline, a koji vole dobru i nevegetarijansku hranu jedan krasan, pikantan i slasan izvorni recept za Paštu Amatricianu. Ova je pašta tipično jelo iz Lacija, rimske kolijevke. Mjere tu nisu toliko bitne koliko omjer i namirnice koje idu unutra. Za nju vam je potrebno: malo maslinovog ulja, panceta izrezana na kockice, malo kapule (crvenog luka), malo chillija (pepperoncino), oguljenje rajčice (pelat- može se kupiti već gotov, a možete i svježe rajčice pofuriti u vrućoj vodi i narezati) i malo bijelog vina. Što se tiče mjera za jednu osobu stavim: oko 100 g pancete, pola kapule, malo chillija, 3-4 oguljene rajčice i možda pola deci bijelog vina. Na tavi na ulju prepržite pancetu i kapulu s chillijem, u to dodate rajčice i vino i pustite da se reducira. Sol i papar se ne dodaje jer panceta i chilli već naprave svoje, ali tko voli nek izvoli. Što se tiče tijesta: skuha ga se u puno vode, nakon što voda provri ubaci se u nju soli, pusti da provri i onda tek stavi pašta. Kuha se da bude al dente ni sirova ni prekuhana, nećete pogriješiti ako za talijanske pašte mjerite vrijeme koje piše na kutiji ili vrećici od trenutka kada ste ubacili paštu u vodu. Paštu procijedite i pomiješate s umakom, dodate parmezana. I buon appetito!

- 11:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.09.2004., utorak

San II

Plovim na bijelom brodiću po intenzivno plavom moru. Usred pučine pojavljuje se manji otok na kojem je zidinama opasani bijeli grad. Otok je okružen bijelim balvanima zabijenim u more koji služe za vezivanje čamaca, a tu je i pontonski put do ulaza u grad. Ulazim u grad i osjećam mokrinu pijeska pod mojim nogama. Nakon što sam prošao gradska vrata vidim stube koje vode lijevo gore, no u kutu na desno u dnu vidim indijsku lađicu i osjećam intenzivan miris algi i mora. Uspinjem se stubama i dolazim u mjesto otkud je moj otac, prepoznajem to mjesto, raspored i veličine kuća su isti, no ono je preobraženo i izgleda poput grčkog sela, bijeli zidovi i plavi otvori na fasadama.

- 21:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

San I

Gledam ispred sebe i vidim crninu neba i mora. More je tako gusto i tamno, po njemu je nafta koja gori. Iznad plamenova crni, gusti dim suklja prema nebu na kojem je crno sunce s vatrenom koronom. Stojim na obali i promatram. Bijeli žal ispred mene, a na njemu djevojka crne guste kose i blijede puti. Okrenuta je prema meni leđima i ulazi plivati u more.

- 21:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Metamorfoza

Mijenjam se, jača želja odbaciti ono što me okiva. Želim nazad svoja krila.

- 11:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.09.2004., ponedjeljak

Kada bih bio...

Kada bih bio ŽIVOTINJA bio bih DELFIN. Kada bih bio PTICA bio bih ORAO. Kada bih bio BROJ bio bih 6. Kada bih bio BOJA bio bih ZELENA. Kada bih bio SPORT bio bih PLIVANJE. Kada bih bio ŠKOLSKI PREDMET bio bih SEKSUALNI ODGOJ. Kada bih bio ZANIMANJE bio bih SLOBODNI UMJETNIK. Kada bih bio MJESTO bio bih MORE. Kada bih bio POVIJESNI PERIOD bio bih 1500-1550. Kada bih bio VRSTA GLAZBE bio bih RANA GLAZBA. Kada bih bio FILM bio bih FILM S OBRATOM NA KRAJU. Kada bih bio CRTIĆ bio bih «VITEZOVI ORIJENTA». Kada bih bio PISMO bio bih POZIVNICA ZA VJENČANJE. Kada bih bio PREDMET bio bih KADIONICA. Kada bih bio DAN U TJEDNU bio bih SUBOTA. Kada bih bio MJESEC U GODINI bio bih RUJAN. Kada bih bio ODJEVNI PREDMET bio bih DUGI CRNI KAPUT. Kada bih bio OBUĆA bio bih SANDALA. Kada bih bio KAMEN bio bih SMARAGD. Kada bih bio KNJIGA bio bih ENCIKLOPEDIJA. Kada bih bio PJESMA bio bih «JUGO». Kada bih bio JELO bio bih PAŠTICADA S NJOKIMA. Kada bih bio PIĆE bio bih DOBRO VINO. Kada bih bio MUZIČKI INSTRUMENT bio bih VIOLONČELO. Kada bih bio MIRIS bio bih OBSESSION. Kada bih bio VOĆE bio bih SOČNA DOMAĆA JABUKA. Kada bih bio SLADOLED bio bih VANILIJA. Kada bih bio BONBON bio bih GRIOTTE. Kada bih bio BLAGDAN bio bih BOŽIĆ. Kada bih bio NACIJA bio bih HRVAT, ipak; ili možda ARAPIN. Kada bih bio JEZIK bio bih PORTUGALSKI. Kada bih bio CVIJET bio bih PERUNIKA. Kada bih bio GLAVNI GRAD bio bih RIM. Kada bih bio SPOMENIK KULTURE bio bih DUBROVAČKI LJETNIKOVAC. Kada bih bio UMJETNIK bio bih FIRENTINSKI MANIRIST. Kada bih bio NAKIT bio bih PRSTEN. Kada bih bio LIK IZ BAJKE bio bih DOBRI DIV: REGOČ, VELI JOŽE... Kada bih bio DISNEYEV LIK bio bih BUGS BUNNY. Kada bih bio jedan od SEDAM PATULJAKA bio bih NAJMANJI. Kada bih bio VRIJEDNOST bio bih PRIJATELJSTVO. Kada bih bio POLITIČAR bio bih GHANDI. Kada bih bio POZITIVNI OSJEĆAJ bio bih LJUBAV-CARITAS.

- 18:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Reiner Maria Rilke: Einsamkeit-Samoća

Evo danas jedna lijepa i potresna Rilkeova pjesma. Ispod je prevod smisla na hrvatski. Nisam se trudio prevoditi rime jer izgleda nemoguće. Rainer Maria Rilke, 21.9.1902, Paris EINSAMKEIT Die Einsamkeit ist wie ein Regen. Sie steigt vom Meer den Abenden entgegen; von Ebenen, die fern sind und entlegen, geht sie zum Himmel, der sie immer hat. Und erst vom Himmel fällt sie auf die Stadt. Regnet hernieder in den Zwitterstunden, wenn sich nach Morgen wenden alle Gassen und wenn die Leiber, welche nichts gefunden, enttäuscht und traurig von einander lassen; und wenn die Menschen, die einander hassen, in einem Bett zusammen schlafen müssen: dann geht die Einsamkeit mit den Flüssen... SAMOĆA Samoća je poput kiše. Diže se s mora večerima ususret; s dalekih i još daljih ravni, ide k nebu gdje uvijek je ima. I tek s neba pada na grad. Kiši u jutarnjim satima, kad se uličice okreću jutru, i kad se tijela, što ništa našla nisu, razočarana i tužna puštaju; i kada ljudi koji se mrze u istoj postelji spavati moraju: tad samoća teče rijekama…

- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.09.2004., subota

Strano Il Mio Destino

Danas mi je čitavi dan u glavi jedna krasna pjesma talijanske Whitney Houston, Giorgie. Čudna je moja sudbina... Strano Il Mio Destino Strano il mio destino che mi porta qui A un passo dal tuo cuore senza arrivare mai Chiusa nel silenzio sono andata via Via dagli occhi, dalle mani, da te Che donna saro' Se non sei con me e se ti amero' Ancora e di piu' strano il mio destino Mi sorprende qui Qui ferma a non capire Dove voglio andare Se tutto quell'amore Io l'ho soffiato via Ma fa male non pensare a te Che donna saro' se non sei con me E se ti amero' Ancora e di piu' io non ti perdero' Oltre il tempo e le distanze andro' Piu' vicino a te volando al cuore gli parlero' di me e restero' Per non lasciarti piu', per non lasciarti piu' E' chiaro il mio destino Mi riporta qui a un passo dal tuo amore Io ti raggiungero' Provero' a gridare e forse sentirai La mia voce che ti chiama se vuoi Che donna saro' se non sei con me E se ti amero' ancora e di piu' Io non ti perdero' Oltre il tempo e le distanze andro' Piu' vicino a te volando al cuore Gli parlero' di me e restero' Per non lasciarti piu', per non lasciarti piu' P.S. Ne volim kada blog ne prepozna talijansku tipkovnicu...:(

- 21:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.09.2004., petak

Questa piccola grande paura...

Što mi bi da tako rano pišem blog? Mislim da je jedan od prvih u ovo doba. Danas je poseban dan, prvi put ću se susresti s «kolegama» koji su prije toga mene oslovljavali s «kolega» na ispitima. Svaku važnu stvar prati i određen strah ili trema. No stvari će biti drukčije za koji sat. Toliko od mene za sada.

- 07:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2004., ponedjeljak

Eitelberger

Imao sam strku ovih dana, riknulo mi je napajanje na kompu pa sam se bojao da je možda još nešto izgorilo, no hvala Bogu, nije. Evo me nazad nakratko i na blog. Za one koje zanima što se to poslijediplomira jedan odlomak iz seminarskog rada iz predmeta "Zaštita pokretne baštine"... Asta la vista, Babe! Zanimanje za pokretnu kulturnu baštinu može se pratiti već od samih početaka izdavačke djelatnosti. Uvodnu riječ prvom broju Mittheilunga Središnjeg povjerenstva za istraživanje i očuvanje starinskih građevina napisao je Rudolf Eitelberger von Edelberg (1817-1885), jedna od osoba koje su bili pokretači i potpora radu Središnjeg povjerenstva te preteča Bečke škole povijesti umjetnosti. Budući da je upravo Eitelberger bio osnivač Muzeja za primijenjenu umjetnost, razumljivo je da je Središnje povjerenstvo od početka usprkos svome imenu posvećivalo pažnju i pokretnoj baštini. Upravo je to i dovelo do kasnije promjene naziva Povjerenstva.

- 11:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.09.2004., subota

Vratija se Šimur'na

Vratio sam se već ima desetak dana, ali sam u takvoj gužvi, frci i panici s poslom da nisam ni pomišljao na blog. Pišem seminarske radove za poslijediplomski, čitam literaturu za ispite. Rok je do 30. 9., jako veselo, ha? Stisnut zube i radit!!! U sjećanju još imam ljeto, modrinu mora ispod sebe i smaragd borove šume pri zalasku sunca nad mojom Stomaricom, plemeniti slani miris zraka u nosnicama... Vraćam se poslu, do skora!!

- 10:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #