Prije neki dan sam naletio na ovu lijepu pjesmu u knjižici koju odavno nisam držao u rukama. Poklonio mi ju je prijatelj prije odlaska u vojsku. Lijepo je imati takve prijatelje. Petak je ujutro nešto prije osam sati. ustao sam se, vani je kišno, tmurno,ali mirno jesenje jutro. Na stolu me čeka šnita kukuruznog kruha s maslacem i topli čaj. Moram ići da se ne ohladi. Bog! :))
Kad ne bih znao da ima ljubavi,
ne bih ništa razumio.
Ni brdo, ni more, cvijet,
ni rijeku duboku,
ni sunce, ni svijetli mjesec,
ni zvjezdani svijet u mom oku.
Ne bih shvatio ustrpljivost Tvoju
dok gledaš, kako vrijeme koje si poklonio,
ljudi ovako trate.
Ne bih shvatio to Tvoje uporno
čekanje da se vrate.
Ne, ne bih ništa razumio,
kada ne bih znao, da ima ljubavi.
IVO LENDIĆ, «Angelusi»
Post je objavljen 24.09.2004. u 07:47 sati.