Duden tu riječ objašnjava kao bol koji prožima temeljno duševno raspoloženje, tugu, patnju zbog svijeta i njegove nedostatnosti s obzirom na želje i očekivanja. Koliko je star svijet, star je i taj osjećaj. Ljudi su ga osjećali od progona iz zemaljskog raja. Nadvladati bezizlaznost, bespomoćnost, strah, tjeskobu, prolaznost, obilježenost, samoću, grižnju savjesti, malodušnost i nesigurnost i utažiti potrebe za čudom, svjetlom, toplinom, mirom, uravnoteženošću, harmonijom, tišinom, radošću, nutarnjom slobodom i mirom, ljubavlju, utjehom, prihvaćanjem. Vječna ljudska i umjetnička tema vrijedna pažnje kao što je i svaki čovjek.
Post je objavljen 27.09.2004. u 11:45 sati.