Težak, prelomni dan je iza mene. Da je moj pokojni djed još uvijek živ, danas bi mu bio rođendan.
Danas je završio jedan važan dio poslijediplomskog studija, te sam predao molbu za nastavak do doktorske titule bez izrade i obrane magisterija. Napetost je trajala jako dugo, gotovo dva mjeseca, a pogotovo zadnjih mjesec dana.
K tome zahvaljujem jednoj dragoj osobi što mi je pomogla doći do spoznaje kako dalje u osobnim stvarima. Dala mi je ključ ideje da odluka o mome raspoloženju svakog dana ovisi o meni. A ja kao i svi ljudi odabirem radost i ono dobro. Objektivno bih se trebao osjećati dobro zbog situacije u kojoj se nalazim, pa sam odlučio tako se postaviti. Slijediti i srce, a ne samo svoju (pametnu!!!) glavu. Još jednom hvala! Čovjek je kovač svoje sreće. Homo faber, a bitna je odrednica mene da sam i Homo ludens, nepatvoreni društvenjak, veseljak i kreativac. Imam cilj, a i sredstva. A odluka leži u meni. Da se to dogodi neka mi sam Bog pomogne*.
*(Parafraza moga župnika koji svaku propovijed završava s "...da se to dogodi, neka nam sam Bog pomogne!")
Post je objavljen 29.09.2004. u 23:33 sati.