Ateizam

četvrtak, 29.06.2006.

Baba Brajša nije Baba Roga!

Jelena Brajša oslobođena je svih optužbi vezanih za seksualno zlostavljanje štićenika Caritasova doma u Brezovici. Kuhar Penić nepravomoćno je osuđen tek na jednu i pol godinu zatvora zbog seksualnog iskorištavanja mentalno retardiranog štićenika istog doma. Zvuči pomalo nevjerojatno da su se sve optužbe protiv Brajše odbacile, jer koliko mi je poznato kod nje u stanu je pronađen dnevnik osuđennog, u kojem je potanko bilo opisano sve što je radio ili želio raditi. O dvostrukom moralu Jelene Brajše ne treba niti govoriti, jer u vrijeme dok upravlja domom za nezbrinutu djecu, predpostavila svoj odnos sa zlostavljačom ispred pravde, i što je još bitnije ispred zdravlja i života nevine djece. Ono što je jezovito jest odgovor pravosudnog sustava na takav splet okolnosti. Očito je da se Brajši nije sudilo za djelo u kojem je sudjelovala, ako ništa na način da ga nije spriječila, već da se prosuđivao utjecaj na javnost u slučaju osude. Mogli bismo reći da je ovaj rasplet kompromis između sudske vlasti (koju tek formalno ne bira politika) i crkve. Nije se sudilo osobi za djelo, već se prosuđivalo da li se ta osoba treba osuditi – bila kriva ili ne. Očito je da se nismo makli mnogo dalje od vremena kada je partija birala suce na rok od osam godina, a još je očitije da je Hrvatska stoljećima daleko od istinske laičke države. Naravno, crkva će vam ponuditi utjehu, jer "pred Bogom smo svi isti!"

- 22:46 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.06.2006.

Bog i crkva

Mnogo se na ovom mjestu polemiziralo o tome kako ovaj blog nije ateistički, već «antikatolički», što je u jednu ruku i istina. Nema ništa loše da čovjek idealizira karakter i nazove ga Bogom. Čovjek je po prirodi emotivno biće i boli ga nepravda koju gleda svaki dan. Iz tog razloga ljudi su skloni vjerovati u neku silu koja sve vidi i koja će jednom pravedno suditi. Iz tog razloga su najreligioznije nacije diljem svijeta najčešće one najzlostavljanije i najsiromašnije. Kršćanstvo je vjera koja je nastala u krugu siromašnih i zlostavljanih, a među siromasima i danas ima najviše vjernika. U samoj ideji kršćanstva je dijeljenje materijalnih dobara sa siromašnijima od sebe. U Kristovoj poruci nema poruke "uzmi", već "podijeli". Iz tog razloga svi koji se osjećaju zakinutima pozivaju se na Kristove riječi. Ipak, isti ljudi s druge strane, dakle oni bogatiji, ne doživljavaju vjeru na isti način. Oni svoje bogatstvo vide kao "Božji dar". U tome im uvelike pomaže crkva. Većina svjetskih religija izokrenula je ideju svojih vjera i zalažu se za klasna društva. Glavni instrument manipulacije u tom smislu je "život vječni". Jadnome puku se objasni da će biti bolje kad umru i svi "zadovoljni". Razlozi za takvu propagandu su različiti, ali pokušao bih izdvojiti glavni, a to je volja za moć. Da bi pojedinac ili organizacija bili moćni, oni trebaju jakog saveznika. U realnom svijetu, crkva želi moć, a to joj omogućava svjetovna vlada. Crkva sa svojim utjecajiom na siromašan puk održava klasna društva, a za uzvrat dobiva novac što je čini bogatom, dakle moćnom. U novom broju Glasa Koncila čak piše da je opasno mišljenje kako crkvi ne treba novac, jer ona s tim novcem osigurava političku neovisnost. Kada bi se crkva zalagala za svijet jednakih, tada ne bi mogla imati bogatih i moćnih saveznika, pa stoga niti sama ne bi mogla biti bogata i moćna. Ta opcija nije niti iz daleka primamljiva, pa je i logična grčevita borba svih crkava protiv komunizma, socijalizma, pa i borba Vatikana protiv "Teologije oslobođenja". Stoga, iako crkva propagira skroman i pravedan život, očito je da prakticira i podržava upravo suprotno. Eto, to je razlog zašto ovdje više razglabamo o crkvi, naročito Katoličkoj, a manje o Bogu. Manje je bitno postoji li Bog ili ne, bitnije je dajemo li pravo svim ljudima na svijetu da budu djeca "našeg Boga", za koga tvrdimo da je jedini!

- 23:48 - Komentari (48) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2006.

Blog-inicijacije

U ovih nakoliko mjeseci pisanja bloga "Ateizam" načitao sam se svakakvih komentara. Odmah sam po otvaranju bloga zabranio anonimne komentare, jer sam smatrao da bi svatko tko se osjeća pozvanim da ostavi komentar, trebao dozvoliti uvid u svoje umotvorine.
Neki su blogovi otvoreni baš s namjerom da autori istih ovdje mogu ostavljati komentare, pa ću ovoga puta njima pokloniti post. Ovo će biti samo uži izbor onih koji su ovdje našli poticaj da otvore vlastiti blog, a bilo bi bolje da su svoju glupost sačuvali za sebe.

Neki od tih bisera odmah su odustali, jer su učinili neoprostivu grešku u prvom koraku. Npr.
Pomogni ateisti, koji ne zna da se kaže pomozi, a ne pomogni, no ne sumljam da se ista osoba vratila pravopisno ispravnijem obliku.
Bilo je onih koji su pokušali nešto pisati, jer im je bilo ipak neugodno samo srati:
Slava Bogu,
Crnokošuljaš
Bartolomeo graja

Najgluplji i najprimitivniji, te jedan od najnepismenijih od svih je ovaj. Većina onog o čemu pričam materijalizirano je u tom liku. Pisati išta o njemu bilo bi suvišno, jer on u hrani, nogometu i položaju zvijezda vidi Boga i Hrvate! Ovaj je lik za mene pravo otkriće!

Dakle, ovom su se blogu pojavili takvi primitivci koji su svojim komentarima najčešće primjerom potvrđivali ono o čemu pišem cijelo vrijeme. Najžešći vjernici pokazali su se kao najmilitantnije osobe, koje riječ "tolerancija" jedva da znaju i pročitati. Oni i danas pokazuju potrebu spaljivanja na lomači, jer im je lakše onemogućiti napredak nego priznati vlastitu glupost. Komentari takvih ljudi bolji su pokazatelj pravog stanja od svakog posta, jer oni nisu fikcija - oni su tužna stvarnost. Oni nisu niti pesimizam niti optimizam autora, oni su realnost zatucanog katoličkog svijeta u kojem živimo!

- 10:51 - Komentari (35) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.06.2006.

Tijelovo

Tijelovo je blagdan u kojem se kršćani prisjećaju Kristove posljednje večere, tj "famozne" pretvorbe kruha u meso Kristovo, a vina u njegovu krv. Bilo kako bilo, taj događaj zbio se prije oko dva tisućljeća na drvenom stolu i uz drvene čaše. Kruh se lomio, jer "škvadra" koja je blagovala nije imala niti beštek. Danas gledam ispred crkve stoje Mercedesi, u crkvi se pije iz zlatnih čaša, a hostija (imitacija pra-kruha) se vadi iz zlatnih posudica. Kao i svaki drugi blagdan, i ovaj se pretvorio u paradu licemjerja i snobizma. Zapravo, ovaj je blagdan to bio od samog svog začetka, jer radi se o Katoličkom blagdanu koji je uveden u 13. stoljeću, dakle u doba procvata moralnog nihilizma pod vodstvom Katoličke crkve. I tako i danas,umjesto da se u znak sjećanja na "palog heroja" učini dobro djelo, pune se debele guzice i duboki džepovi lokalnih župnika.
Dodao bih još jednu anegdotu koja ide mnogog komentatora koji će se ovdije naći i braniti nešto za što niti ne zna definiciju. Prije točno dvije godine provedena je TV anketa u Hrvatskom Saboru, gdje je novinar HTV-a pitao redom desne zastupnike što se slavi za blagdan Tijelova? Od desetak zastupnika, među kojima su bili i Đapić i Šeks, jedino je Tadić znao što predstavlja taj blagdan. Bitno je samo da se svi znaju stati u obranu tradicije koju niti ne poznaju, pa mi je teško za vjerovati da im išta i znači - osim povoda za svađu!

- 23:16 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 06.06.2006.

Crkva tradicionalno zagovara diskriminaciju!

Često na ovom blogu dobivam komentare kako pljujem po tradiciji ovoga naroda. Komentatori se često pozivaju na to kako je upravo crkva čuvala identitet naroda i tradicijske vrijednosti, te običaje i navike naših starih. U kontekstu tih komentara o tradicionalnim se vrijednostima priča u superlativima, i zapravo se crkva stavlja u poziciju organizacije koja je odgodila kataklizmu svekolikog društva, čuvajući provjerene recepte moralnog življenja naših predaka. Komentatori takvog tipa samo potvrđuju ono što i ja govorim, a to je da je crkva oduvijek sputavala promjene. Ono što ostaje diskutabilno je pitanje znače li te promjene napredak ili nazadovanje. Sasvim je sigurno kako u smislu tehnologije nema dvojbi, ali što je sa moralom? Možemo se prisjetiti kako je izgledalo prije stotinjak godina, naravno putem knjiga i filmova. Prije stotinjak godina gotovo su se svi držali principa koje je narod njegovao, a crkva podržavala. Svijet je bio globalna imperija nekoliko moćnih zemalja, a samo su pojedinci (neobojeni) imali svjetovnu slobodu, dok onu duhovnu nije imao gotovo nitko. Što se tiče našeg susjedstva, stvari su bile različite od današnjih. Žene nisu imale pravo glasa, baš kao što ga niti danas nemaju unutar Katoličke crkve (Papu biraju kardinali, koji su redom muškarci). Unutar obitelji, žena je prije stotinjak godina bila nerijetko svakodnevno zlostavljana, a da nije imala nikakvu mogućnost samozaštite. U slučaju kada bi ogorčena žena pobjegla od muža zlostavljača, uslijedila bi osuda zajednice, na čelu sa "velečasnim". U takvim su obiteljima rasla djeca, koja su uz odgoj u patrijarhalnoj zajednici apsorbirala moralna načela na osnovu kojih bi ustrojili i svoju obitelj, blagoslovljenu od istog velečasnog koji je zataškavao maltretiranje njihove majke. Treba tome dodati da je batina iz raja izašla, pa je tako kandžija bila odgojni element i u kući i u školi, i u crkvi. Eto, to su tradicionalne vrijednosti za koje je čuvala crkva i koje se polako gube – hvala Bogu! I još da odgovorim svima onima koji tvrde kako nigdje u Bibliji ne stoji kako je Bog muško. Prva molitva kršćanstva je Oče naš, a ne Majko naša.