Ateizam

Bog i crkva

Mnogo se na ovom mjestu polemiziralo o tome kako ovaj blog nije ateistički, već «antikatolički», što je u jednu ruku i istina. Nema ništa loše da čovjek idealizira karakter i nazove ga Bogom. Čovjek je po prirodi emotivno biće i boli ga nepravda koju gleda svaki dan. Iz tog razloga ljudi su skloni vjerovati u neku silu koja sve vidi i koja će jednom pravedno suditi. Iz tog razloga su najreligioznije nacije diljem svijeta najčešće one najzlostavljanije i najsiromašnije. Kršćanstvo je vjera koja je nastala u krugu siromašnih i zlostavljanih, a među siromasima i danas ima najviše vjernika. U samoj ideji kršćanstva je dijeljenje materijalnih dobara sa siromašnijima od sebe. U Kristovoj poruci nema poruke "uzmi", već "podijeli". Iz tog razloga svi koji se osjećaju zakinutima pozivaju se na Kristove riječi. Ipak, isti ljudi s druge strane, dakle oni bogatiji, ne doživljavaju vjeru na isti način. Oni svoje bogatstvo vide kao "Božji dar". U tome im uvelike pomaže crkva. Većina svjetskih religija izokrenula je ideju svojih vjera i zalažu se za klasna društva. Glavni instrument manipulacije u tom smislu je "život vječni". Jadnome puku se objasni da će biti bolje kad umru i svi "zadovoljni". Razlozi za takvu propagandu su različiti, ali pokušao bih izdvojiti glavni, a to je volja za moć. Da bi pojedinac ili organizacija bili moćni, oni trebaju jakog saveznika. U realnom svijetu, crkva želi moć, a to joj omogućava svjetovna vlada. Crkva sa svojim utjecajiom na siromašan puk održava klasna društva, a za uzvrat dobiva novac što je čini bogatom, dakle moćnom. U novom broju Glasa Koncila čak piše da je opasno mišljenje kako crkvi ne treba novac, jer ona s tim novcem osigurava političku neovisnost. Kada bi se crkva zalagala za svijet jednakih, tada ne bi mogla imati bogatih i moćnih saveznika, pa stoga niti sama ne bi mogla biti bogata i moćna. Ta opcija nije niti iz daleka primamljiva, pa je i logična grčevita borba svih crkava protiv komunizma, socijalizma, pa i borba Vatikana protiv "Teologije oslobođenja". Stoga, iako crkva propagira skroman i pravedan život, očito je da prakticira i podržava upravo suprotno. Eto, to je razlog zašto ovdje više razglabamo o crkvi, naročito Katoličkoj, a manje o Bogu. Manje je bitno postoji li Bog ili ne, bitnije je dajemo li pravo svim ljudima na svijetu da budu djeca "našeg Boga", za koga tvrdimo da je jedini!