Mnogo se na ovom mjestu polemiziralo o tome kako ovaj blog nije ateistički, već «antikatolički», što je u jednu ruku i istina. Nema ništa loše da čovjek idealizira karakter i nazove ga Bogom. Čovjek je po prirodi emotivno biće i boli ga nepravda koju gleda svaki dan. Iz tog razloga ljudi su skloni vjerovati u neku silu koja sve vidi i koja će jednom pravedno suditi. Iz tog razloga su najreligioznije nacije diljem svijeta najčešće one najzlostavljanije i najsiromašnije. Kršćanstvo je vjera koja je nastala u krugu siromašnih i zlostavljanih, a među siromasima i danas ima najviše vjernika. U samoj ideji kršćanstva je dijeljenje materijalnih dobara sa siromašnijima od sebe. U Kristovoj poruci nema poruke "uzmi", već "podijeli". Iz tog razloga svi koji se osjećaju zakinutima pozivaju se na Kristove riječi. Ipak, isti ljudi s druge strane, dakle oni bogatiji, ne doživljavaju vjeru na isti način. Oni svoje bogatstvo vide kao "Božji dar". U tome im uvelike pomaže crkva. Većina svjetskih religija izokrenula je ideju svojih vjera i zalažu se za klasna društva. Glavni instrument manipulacije u tom smislu je "život vječni". Jadnome puku se objasni da će biti bolje kad umru i svi "zadovoljni". Razlozi za takvu propagandu su različiti, ali pokušao bih izdvojiti glavni, a to je volja za moć. Da bi pojedinac ili organizacija bili moćni, oni trebaju jakog saveznika. U realnom svijetu, crkva želi moć, a to joj omogućava svjetovna vlada. Crkva sa svojim utjecajiom na siromašan puk održava klasna društva, a za uzvrat dobiva novac što je čini bogatom, dakle moćnom. U novom broju Glasa Koncila čak piše da je opasno mišljenje kako crkvi ne treba novac, jer ona s tim novcem osigurava političku neovisnost. Kada bi se crkva zalagala za svijet jednakih, tada ne bi mogla imati bogatih i moćnih saveznika, pa stoga niti sama ne bi mogla biti bogata i moćna. Ta opcija nije niti iz daleka primamljiva, pa je i logična grčevita borba svih crkava protiv komunizma, socijalizma, pa i borba Vatikana protiv "Teologije oslobođenja". Stoga, iako crkva propagira skroman i pravedan život, očito je da prakticira i podržava upravo suprotno. Eto, to je razlog zašto ovdje više razglabamo o crkvi, naročito Katoličkoj, a manje o Bogu. Manje je bitno postoji li Bog ili ne, bitnije je dajemo li pravo svim ljudima na svijetu da budu djeca "našeg Boga", za koga tvrdimo da je jedini!
Post je objavljen 22.06.2006. u 23:48 sati.