Jelena Brajša oslobođena je svih optužbi vezanih za seksualno zlostavljanje štićenika Caritasova doma u Brezovici. Kuhar Penić nepravomoćno je osuđen tek na jednu i pol godinu zatvora zbog seksualnog iskorištavanja mentalno retardiranog štićenika istog doma. Zvuči pomalo nevjerojatno da su se sve optužbe protiv Brajše odbacile, jer koliko mi je poznato kod nje u stanu je pronađen dnevnik osuđennog, u kojem je potanko bilo opisano sve što je radio ili želio raditi. O dvostrukom moralu Jelene Brajše ne treba niti govoriti, jer u vrijeme dok upravlja domom za nezbrinutu djecu, predpostavila svoj odnos sa zlostavljačom ispred pravde, i što je još bitnije ispred zdravlja i života nevine djece. Ono što je jezovito jest odgovor pravosudnog sustava na takav splet okolnosti. Očito je da se Brajši nije sudilo za djelo u kojem je sudjelovala, ako ništa na način da ga nije spriječila, već da se prosuđivao utjecaj na javnost u slučaju osude. Mogli bismo reći da je ovaj rasplet kompromis između sudske vlasti (koju tek formalno ne bira politika) i crkve. Nije se sudilo osobi za djelo, već se prosuđivalo da li se ta osoba treba osuditi – bila kriva ili ne. Očito je da se nismo makli mnogo dalje od vremena kada je partija birala suce na rok od osam godina, a još je očitije da je Hrvatska stoljećima daleko od istinske laičke države. Naravno, crkva će vam ponuditi utjehu, jer "pred Bogom smo svi isti!"
Post je objavljen 29.06.2006. u 22:46 sati.