astrosailor

ponedjeljak, 27.05.2013.

Pescadores

Čak i kad živite na tropskom otoku ponekad je dobro odmoriti od njega... naravno, ne treba biti preveliki mazohist, treba odmoriti na obližnjem još tropskijem otoku ;) Svakogodišnja konferencija Tajvanske astronomije je ove godine organizirana na Penghu, ili na Portugalskom, Pescadores, arhipelagu 64 otoka i otočića između Kine i Tajvana. Do sada nisam bio na njima, jedino sam ih nadlijetao na letovima prema Kontinentu. Izgledaju vrlo zanimljivo, i rado sam končno otišao provjeriti jesu li i iz bliza toliko lijepi kako izgledaju iz zraka. Definitvno zanimljivo iskustvo, čovjek osjeća da je negdje van Tajvana, zgrade su drugačije, ljudi spori kao na Jugu Tajvana, ali nekako aktivnije, ne zombificirano. Na nebu navečer se vidi zvijezde, a more je dio grada. Miris mora, povjetarac, lepe cure naokolo... jupiii, što ćeš više, di je moj koktel?! Ali omo po redu. Izađeš s posla, prošećeš do obližnje podzemne željeznice i gija na aerodrom usred Taipeija. Ušećeš u avion i izađeš bez mosta ili autobusa, stvarno ležerno... Mali i ponešto prljav aviončić-netko me je ugodno obavijestio da je dotična kompanija imala u zadnje vrijeme puno incidenata ali ih nisu prijavili, pa sam ozbiljno razmišljao o dodatnom osiguranju prije leta, ipak treba brinuti o svojoj djeci... Sat vremena leta s punim Mjesecom u prozoru, a nakon slijetanja izlazak gotovo direktno u Taxi- zgrada aerodroma je gotovo nepostojeća (makar sam siguran da im je promet višestruki onom Zagrebačkog aerodroma, Penghu je popularna destinacija). Otok ima podosta vojnih instalacija, u vidu radara i slično, ali se neupadljivo uklapaju u krajolik...potpomognute maskirnim bojama. Na aerodromu je napisano "ne slikati" jer je aerodrom ujedno i vojna baza. Gradić je narasao oko luke i prema aerodromu. Mnogo ljudi s Tajvana dolazi ovamo provesti ljepši dio godine - zimi navodno neprijatno puše s mora, pošto nema nekog značajnijeg brda. Pogled sa 9-og kata hotela na zaljev i luku glavnog grada na otočju, Magonga, koji sam najavio u nekom od prethodnih postova, kad je hotel dao ove rezervoare kao reklamu: Malo u ljepšu stranu: Brod-nešto kao ribarska zadruga. S visine sam mislio da je stvarno riječ o brodu zacementiranom u obalu, ali pogled izbliza otkriva da Penghu-arhitekti imaju mašte...ajde, ovo bar ima nekog smisla. Ulice grada su poprilično drugačije od onog što se vidi na Jugu Tajvana (gdje otočje pripada), kao da je utjecaj Kineske sveopće prljavštine oko kuća manji. Turistički dio grada je još malo uređeniji, ima gotovo mediteranski štih: Stari zdenac, negdje iz 15-tog stoljeća, to je ujedno i najstariji dio grada: Pješački most koji su postavili da bude atrakcija u noći: Vatromet je bio 15-minutna orgija, da malo poguraju raniji turizam, organiziraju svašta, a Kinezima daj vatromet i dođu odma masovno-jedva sam našao mjesto na letovima simo i natrag: Vatromet je bio u subotu, a u nedjelju je bila modernizirana procesija lokalnih bogova iz svih hramova na otočju: Tri sata procesije kroz grad, također poprilično vatreno: Naravno, ja sam tokom dana uglavnom bio na predavanjima i znanstvenom programu: Našlo se vrijeme i za dnevno promatranje zvijezda: Arhitekti su isto došli na plažu: Malo seoce na obali, idilična slikica: Nebo prema Kini, koja je ovdje debelo na Zapadu, velim ja da sam ovdje dalje i od Kine...: Po prvi puta sam vidio zanimljivost velike plime. Ideja je došetati do ovog otočića suhih nogu: Djeluje nemoguće? U jednom momentu, valovi počinju čudnu igru: Grupa je krenula za Mojsijem... Polako se nazire što će se tu dogoditi: Ali nisam očekivao baš ovakvu promjenu u svega dvadesetak minuta! Jedna od napuštenih kuća usput: Hram u obnovi, ne znam što će im ovakva rupetina ispred: Poznata turistička destinacija je kitova spilja, a radije rupa u bazaltnim stijenama koje stvarno imaju izložbu uzduž obale: Turisti sami su isto izložba za sebe: Ovo je primjerak lokalne brodice, postavljen u campusu Sveučilišta: Uobičajeno prevozno sredstvo malih dućandžija: Mural ispred hrama Matsu: Ovaj jednostavan hram mi se najviše svidio, na obali u Magongu, Guanyin je kao naša Majka Božja: To je jedan od starijih na Tajvanu, oko 300 godina Svidjela mi se njegova jednostavnost: Najvažniji element u njemu je ovo zvono, iz 1696: S druge strane, na nasuprotnom zidu je bubanj: Usred hrama je...sef, u koji ubacujete lovu! Lijepo mjesto za spaljivanje mirisnih štapića: Kad ljudi više ne mogu brinuti za domaće bogove, donesu ih u hram...ovo su ljudi stoljećima imali u kući i svakodnevno molili pred njima: Tajvan je pedesetak kilometara istočno, ovdje je Mjesec kako izlazi iznad Tajvanskih planina: A evo i jutarnje predstave: A s druge strane Mjesec ide prema Kini... Na kraju dana sam sjeo u avion, prešao na podzemnu željeznicu i na posao, tako da sam još odgledao svoj uobičajeni zalazak dva Sunca u Taipeiju: Ako idete na Tajvan, ne zaboravite da je naokolo mnogo otočića kao ovi, i te kako vrijednih pažnje.

- 13:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #