astrosailor
ponedjeljak, 01.08.2011.
Autotransportno ne-Poduzeće Požega
|
Obično čitamo u novinama o našim ne baš najljubaznijim konobarima ili trgovcima, o dogodovštinama turista koji preko interneta uplate apartman s pogledom na more a dobiju nedovršenu garažu s pogledom na apartman u postanku. Ili o cijeni koktela u noćnom klubu pomnoženoj sa deset. Ali ne sjećam se da bi netko komentirao naše autoprijevoznike, obično su poduzetni i trude se zaraditi svoj novac. Osobno imam samo najbolja iskustva s njima, jer su mi stajali uvijek i svuda, kad god je trebalo na mojim putešestvijama s otoka u brda i doline Lijepe Njihove. Nikad mi se nije dogodilo da me ostave na cjedilu. Do pred par dana. Vozači Autotransportnog ne-Poduzeća Požega, s autobusom registarskih oznaka ZD 742-GK, na liniji Zagreb-Novalja-Zadar, 21-vog srpnja 2011 godine, u 4:30 ujutro na trajektnom pristaništu Prizna za Pag, su me uspjeli iznenaditi. Čini se da su dotični u noći sa srijede na četvrtak doživjeli europsko prosvjetljenje i odlučili se slijepo držati onog što si oni zamišljaju Europom. Prešao sam s 15-godišnjim sinom preko Kamniških i Savinjskih Alpi i nakon silaska do Ljubljane sjeo na šibenski autobus do Rijeke i dalje prema jugu. Kad smo došli do pristaništa u Prizni oko 1h u noći, vidjeli smo da je idući trajekt u 4:30 ujutro. Izvukli smo vreće za spavanje i pričekali u praznom pristaništu na klupici. Ujutro kupujem karte za trajekt, silazim natrag prema pristaništu i pored mene prolazi autobus. Veselo prilazim do vozača koji su pripalili cigarete, i pitam da li imaju dva mjesta do Kolana. Oni bezbrižno odgovaraju da imaju (autobus je poluprazan) i odlazim reći sinu da spakira stvari za u autobus. Za dvije minute smo pri ulazu u autobus, kad ono, vozači odmahuju glavom i ozbiljno kažu “ne možemo vas uzeti, provjerili smo, nemamo cjenik”. Rano je jutro i ja sporo shvaćam, pa ih gledam: “molim?” Ponavljaju istu nevjerojatnu rečenicu. Ja mislim da nemaju na listi Kolan, koji je malo mjesto, pa velim “pa upišite Pag, svejedno mi je” ali oni ne, da nas ne mogu uzeti jer nemaju Priznu na popisu. Ja velim neka upišu Jablanac ili Senj, ali oni odmahuju i ozbiljno mi kažu da im je prethodna stanica Zagreb. Gledam, slušam, i ne vjerujem svojim ušima, vozači ulaze u autobus, trajekt je spreman za ukrcaj. Odlazimo sa sinom do obližnjih auta, njih desetak, mahom turisti i dva kombija. Pitam vozače kombija, ne mogu nas uzeti. Počinje ukrcaj. Prelazimo na trajekt, iza nas staje autobus, ignoriramo se s vozačima. Još sam lagano u šoku od tolike gluposti u rano jutro, ali sam dovoljno priseban da izvadim mobitel i stanem ispred autobusa, zapisujući broj. Mlađi vozač izlazi i u stilu “nemoj se ti ljutiti” pita “vidio sam da ste zapisali broj tablice?”. Ja odgovaram, mirno, “Da, zapisao sam”. Na što mi on krene objašnjavati da “što da im uđe kontrola” (koja sigurno čeka u Novalji na njih u 5 sati ujutro, već ih vidim), i da “moraju čuvati posao”. Na što mu ja odgovaram da se vozim cijeli život lokalnim i nelokalnim linijama, i da mi se još nije dogodilo da me ostave u ranu zoru s djetetom na cjedilu, ovako kako su oni to napravili. Da razumijem da oni rade svoj posao, ali da je negdje očito greška. Trajekt vozi kratko, a i ne da mi se u ranu zoru učiti nekoga zdravom razumu, pa odlazim sa sinom do slovenca koji sjedi sam u praznom Peugeotu, ali očito je i njemu prerano jutro za dobru volju. Silazimo pješice s trajekta i onako, reda radi, podignemo palčeve. Naravno, svi, uključno s autobusom, prolaze uredno ispred nas bez zastajkivanja. Uputim se prema kućici gdje prodaju karte i pitam čovjeka unutra za ideju kako doći do Kolana. On mi ukazuje na broj taxija nalijepljen izvana, vadim mobitel i zovem, za 15-ak minuta dolazi taxi (cijena-prava sitnica, skoro kao karta za autobus od Zagreba, ali bar je bio ljubazan i radio svoj posao). Čovjek isto ne vjeruje kad mu pričam naš doživljaj s autobusom. Kao ni itko kome sam ovu priču, na žalost glupo istinitu, ispričao. Upravo zbog te nevjerice, kao i vlastitog čuđenja što se to dogodilo vozačima, pišem ovaj tekst. I dalje se iskreno i pomalo zabrinuto nadam, da je negdje došlo do greške u prijevodu reda i poretka ili čega god. Netko je tu imao problem, i to nisam bio ja sa svojim sinom, nego Autotransportno ne-Poduzeće Požega koje zaslužuje da propadne ako će tako tretirati putnike, ili dvojica ne-vozača za koje mislim da ne zaslužuju biti nazvani vozačima, zadovoljilo to “kontrolore” ili ne. S iskrenim pozdravom svim pravim Vozačima, Astrosailor |
- 00:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||