Astro Kate i Kike

subota, 12.06.2021.

Djelomična pomrčina Sunca 10. lipnja 2021.

Dragi čitatelji našeg skromnog bloga,

u ovom kratko postu iznijet ću izvještaj s promatranja djelomične pomrčine Sunca koja je bila prošli četvrtak, 10. lipnja 2021. godine.

Slika 1. Ilustracije pomrčine Sunca (preuzeto s Akademsko astronomsko društvo Rijeka)

Gornja ilustracija objašnjava kako dolazi do pomrčine Sunca pa se nećemo dugo zadržavati na tome. Ovaj put ćemo ispričati kako je nama bilo promatrajući taj događaj.

S obzirom da su životne situacije premjestile moj život u grad Pulu, imala sam sreću da je pulsko astronomsko društvo zakon! Tako da se s njima družim još od studenog 2018. godine. Možda će vam zvučati poznato, a to je zato jer su oni jedni od pokretača Hrvatske meteorske mreže (više na ovom linku). Tako smo ovu pomračinu promatrali Šegi, Adrijan i ja ispred Zvjezdarnice Astronomskog društva Istre Pula na lokaciji Monte Zaro. Pridružili su nam se i djelatnici obližnjeg dječjeg vrtića sa svojim zanimljivim pitanjima i ugodnim društvom.
Pomrčina je iz naših prostora bila vidljiva samo 5%. No, Sunčev disk je dovoljno velik da se i tih 5% lijepo vidi. Početak pomrčine bio je u 11.56, a vrhunac (pet posto zaklonjenog diska) u 12.28. Kraj pomrčine bio je "zakazan" oko 13 sati.
Početak pomrčine sam zabilježila fotografijom ispod. Sve fotografije koje ću danas pokazati rezultat su mog super mobitela, jer astrofoto opreme nemam.

Slika 2. Pomrčina Sunca fotografirana u 12.03. Vidi se "otkrhnuti" dio diska gore lijevo.

Sljedećih sat vremena fotografirala sam napredovanje Mjesečevog diska preko Sunčevog diska. Evo jedne fotografije uslikane u 12.19.

Slika 3. Pomrčina Sunca fotografirana u 12.19. Fleke na disku su ili oblaci ili prašina na okularu, tko zna. Gore lijevo od centra vidljive su četiri pjege.

Vrhunac pomrčine je za naše krajeve stigao vrlo brzo nakon početka, već u 12.28.

Slika 4. Vrhunac pomrčine Sunca fotografiran minutu kasnije, u 12.29. Na Mjesečevom disku vidljive su neravnine koje su zapravo Mjesečeve planine i krateri. Ovu fotografiju je obradio naš tajnik društva, Šegi.

Za kraj jedna umjetnička - da se vidi i fotograf i meta fotografiranja.

Slika 5. Na Sunčevom disku vidljivi su oblaci koji su nam prekrili kraj pomrčine.

That's all, folks! Do idućeg astronomskog događaja ili inspirativnog posta, želim vam obilje zdravlja i sreće!

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2021.

DVOJNI I VIŠESTRUKI ZVJEZDANI SUSTAVI

Kako to obično biva, ideju za novi post dobila sam kasno navečer kad sam čitala mailove koje redovito primam od raznih svemirskih stranica. U jednom od takvih mailova podsjetili su me na jednu moju posebnu astronomsku ljubav. Naime, jedna od najdražih stvari za promatranje teleskopom i dvogledom uvijek su mi bili dvojni i višestruki zvjezdani sustavi. Uvijek su me fascinirali, pogotovo Albireo, glava Labuda, o kojem će kasnije biti više riječi. Prvo tehnikalije.

Više od polovice zvijezda u našoj galaksiji članice su dvojnih ili višestrukih sustava. Po tom pitanju, naše Sunce zapravo odskače. S time da moramo biti oprezni kod dvojnih sustava – postoje fizički dvojni sustavi, kod kojih se dvije zvijezde gibaju oko zajedničkog centra mase, te optički dvojni sustavi kod kojih se dvije zvijezde samo nalaze na istom pravcu gledanja. Za prije spomenuti Albireo još se ne zna je li fizički ili optički zvjezdani sustav iako novija istraživanja ukazuju na to da je ipak riječ o optičkom dvojnom sustavu zvijezda.

Slika 1. Više puta spomenuti dvojni sustav zvijezda u glavi Labuda (Cygnus) - Albireo. © Tom Wildoner

Dvojni i višestruki zvjezdani sustavi mogu biti vizualno vrlo divni jer se boja zvijezda može uvelike razlikovati. Pa tako može biti da kad bacite pogled kroz vašu optičku igračku, jedna zvijezda bude narančaste, a druga plave boje, kao što je to slučaj s Albireom.

Slika 2. Ljetni pogled na istok i zviježđa koja je najlakše prepoznati - Labud (Cygnus), Orao (Aquila) i Lira (Lyra). © Stellarium.

Drugi vrlo poznati višestruki zvjezdani sustav naziva se Double Double ili "dvojna dvojna" zvijezda, i nalazi se u zviježđu Lire (slika gore). Taj je naziv dobio jer je riječ o četverostrukom zvjezdanom sustavu gdje komponente koje čine dvojnu zvijezdu također imaju pratioca. Službeni naziv mu je Epsilon Lyrae.

Slika 3. Četiri točkice za četiri zvjezdice. Jedna lijepa noć promatranja, 18. kolovoza 2018.

Osim Epsilona Lyrae, još jedna zvijezda u zviježđu Lire ima pratioca - Beta Lyrae, drugog naziva Sheliak, koju smo također promatrali 18. kolovoza 2018. Osim toga, tu večer nam je u planu bilo pokušati razabrati pratioca naše zvijezde Sjevernjače. Evo naših dojmova.

Slika 4. Na tapeti Lira i Sjevernjača.

Jedan od najpoznatijih dvojnih sustava zvijezda uopće je onaj u Velikom medvjedu ili Velikim kolima. Kao druga zvijezda u "ručki" Velikih kola, Mizar i Alkor mogu se razabrati čak i bez bilo kakvih optičkih pomagala. Naravno, sve ovisi o vašem vidu. Postoji zgodna priča da su se upravo ove dvije zvijezde koristile kao test vida za streličare u jednom od drevnih društava.

U blizini Velikih kola nalazi se još jedan dvojni sustav, zgodno nazvan Karlovo srce (Cor Caroli) u zviježđu Lovačkih pasa (Canes Venatici). Dvojni sustav je najsjajnija komponenta zviježđa, stoga se službeno zove Alpha Canum Venaticorum. Naziv Karlovo srce ovaj dvojni sustav navodno je dobio po engleskom kraju Karlu I ili pak njegovom sinu Karlu II u 17. stoljeću.

Slika 5. Velika kola (Ursa major) i Berenikina kosa (Coma Berenices). Sjajna zvijezda ispod ručke Velikih kola je Cor Caroli, ili Karlovo srce. © A. Fujii

Osim toga, u ljetnim mjesecima može se promatrati i zviježđe Kefeja (Cepheus). Delta Cepheus četverostruki je zvjezdani sustav zvijezda, no vidljive su samo dvije članice žuto-narančaste i plave boje. Žuta članica ovog sustava pulsirajuća je zvijezda vrste cefeida - njen se sjaj i veličina mjenjaju u pravilnim vremenskim razmacima.

Slika 6. Položaj zviježđa Kefej (Cepheus) na sjeveroistoku i zvijezde delta Cepheus (zaokruženo). © Stellarium

Ono što me nagnalo da krenem pisati o višestrukim zvjezdanim sustavima je bio letak časopisa Sky & Telescope o zvijezdi Kastor (Alpha Geminorum) u zviježđu Blizanaca (Gemini). Naime, ovdje je riječ o čak šesterostrukom zvjezdanom sustavu! Ako teleskopom bacite pogled na ovu zvijezdu, vidjet ćete dvije članice fizičkog dvojnog sustava zvijezda Kastor Aa i Kastor Ba. Tek je spektroskopom otkriveno da svaka od dvije članice ovog sustava ima pratioca - Kastor Ab i Kastor Bb. U dugoj eliptičnoj orbiti oko primarnog sustava zvijezda Kastor A i Kastor B nalaze se crveni patuljci nazvani Ca i Cb. Dakle, ovaj sustav sadrži šest članova! Fascinantno!

Slika 7. Poluks i Kastor kao dva brata blizanca na zimskom nebu. © Daniel Johnson

Slika 8. Šesterostruki zvjezdani sustav Kastor u usporedbi s našim Suncem. © NASA/JPL

Očito je da naš Svemir sadrži mnoštvo ljepota, čudesa i misterija. Jedna od mojih obaveznih stanica prilikom ljetnih promatranja upravo je čudesan Albireo. Često ga pokazujem nećacima, susjedima, bratu, šogorici, tati... Shvatili ste, oduševljena sam tim zvjezdanih sustavom, bio on fizički ili optički. Cor Caroli također, što zbog zgodnog imena, što zbog jednostavnog nalaženja na noćnom nebu. A u blizini su i Mizar i Alkor. Poslije planeta, dvojni i višestruki zvjezdani sustavi predstavljaju mi najdraže objekte za promatranje. Sljedeći put svakako okrećem pogled prema nebeskim blizancima Kastoru i Poluksu!

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:
SKY&TELESCOPE članak o Kastoru
Albireo

- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.09.2020.

Naš najbliži susjed planet Venera i njezin prijatelj Merkur

Dragi pratitelji našeg astrobloga,

danas bih vam htjela pisati o našoj zvijezdi Danici ili zvijezdi Večernjači - planetu Veneri!

Venera je bliža Suncu od Zemlje, stoga je i toplija. Na površini temperatura iznosi oko 470 stupnjeva C, što se djelomično može objasniti njenom gustom atmosferom bogatom ugljikovim dioksidom. Takav debeli omotač zadržava toplinu Sunca nad površinom planeta stvarajući jak efekt staklenika.

Slika 1. Fotografija Venerine debele atmosfere koju je okinula NASA-ina sonda Mariner 10 (© NASA/JPL-Caltech).

Venerin ekvatorijalni promjer tek je oko 600 kilometara manji od Zemljina, a Suncu je bliža od Zemlje tek 42 milijuna kilometara. Jedan dan na Veneri traje 243 zemaljska dana, dok joj za obilazak oko Sunca treba 225 dana - što znači da jedna godina na Veneri traje kraće od jednog dana! No to nije jedina zanimljivost ovog planeta; Venera se oko svoje osi okreće retrogradno, što znači da joj Sunce izlazi na zapadu, a zalazi na istoku! Znanstvenici smatraju da je uzrok tome davni sudar Venere i velikog asteroida ili kometa.

Venera je planet koji je najlaše uočiti na noćnom nebu. Sa svojim blještavim bijelim svjetlom, koje je slabije samo od sjaja Sunca i Mjeseca, vidljiva je netom prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Stoga je poznata kao zvijezda Danica ili Večernjača.

Slika 2. Konjukcija Mjeseca i Venere 26. travnja 2020. godine (autor fotografije: Saša Nuić).

Zanimljivo je promatrati i tzv. tranzit, odnosno prijelaz Venere preko Sunčeva diska. Zadnja dva takva tranzita Venere dogodila su se 2004. i 2012. godine, a ako ste to propustili, za sljedeći trebate čekati samo nešto više od 120 godina. :(

Slika 3. Tranzit Venere 6. lipnja 2012. godine (autor fotografije: Boris Štromar).

Venera je bila među prvim objektima koje sam promatrala golim okom, ali i uz pomoć svog teleskopa (refraktor 120/1000).

Slika 4. Jedna od mojih ranijih i jednostavnijih skica s promatranja Venere. Kao i uvijek, *ZS označava da je skica, odnosno slika koju vidim kroz svoj refraktor zrcalna.

Vrlo je primjetna kad se pojavi na večernjem nebu pa privlači pozornost; zna se vidjeti vrlo brzo nakon zalaska Sunca, kad je nebo još svijetlo plave boje. Često me ljudi pitaju: "Što je to na nebu?" ili "Koja je to zvijezda?". Sjaj joj se može usporediti sa sjajem Jupitera pa ih ja često znam zamijeniti prilikom promatranja. Ali to su neke osobne crtice s promatranja. Nažalost, gusta atmosfera ne pokazuje previše detalja, no sam disk planeta može se lijepo vidjeti.

Često imamo sreće pa se nebeska mehanika tako posloži da imamo čak tri planeta za promatranje na noćnom nebu. U tom slučaju volim skicirati sva tri, kao što je to bio slučaj sa skicom dolje. Sličnu situaciju imamo i sada, no bez Venere. Naime, na večernjem, a kasnije i noćnom nebu vidljivi su Jupiter, Saturn i nešto kasnije Mars!

Slika 5. Skica Jupitera, Venere i Saturna izrađena jedne lijepe večeri.

Ove godine Veneru je bilo zanimljivo promatrati jer joj se osvijetljeni dio diska postupno smanjivao kroz nekoliko mjeseci. Bila je blizu donje konjukcije, odnosno u položaju između Sunca i Zemlje pa smo iz tog razloga mogli vidjeti samo tanak srp. Društvo joj je u svibnju pravio i Merkur kojeg sam ove godine prvi puta promatrala teleskopom! (Ako ne računamo tranzit Merkura u svibnju 2016. godine). Merkur je inače teško uočiti jer se giba toliko blizu Sunca da je vidljiv samo kratko vrijeme prije izlaska ili poslije zalaska Sunca.

Slika 6. Venera skicirana jedno subotnje predvečerje na još svijetlo plavom nebu.

Slika 7. Venera skicirane iduće večeri. Koristila sam plavi filter #80A i učinilo mi se da sam vidjela neke detalje u atmosferi. Ova skica pokazuje i koliko još moram poraditi na samom skiciranju. Dosta je "kruta".

Slika 8. Venera je početkom svibnja naizgled bila u obliku srpa. Ovdje je promatrana refraktorom iz Varaždina.

Slika 9. Krajem svibnja odlučio joj se pridružiti i Merkur pa sam njihove međusobne položaje odlučila skicirati. Ovo promatranje održali smo na obali Fažane, a imali smo i nekoliko zainteresiranih prolaznika.

Slika 10. Odlučila sam skicirati i bojama, da prikažem kako su mi planeti izgledali prilikom promatranja.

Toliko od mene o zvijezdi Danici, našoj Veneri. Oduvijek je privlačila pažnju mnogih sanjara, znanstvenika i mislilaca, a tako ostaje i danas.
Za kraj jedna predivna fotografija mog prijatelja i kolege astronoma amatera Saše Nuića.

Slika 11. Venera fotografirana 07. svibnja 2020. (autor fotografije: Saša Nuić).

Literatura:
Burnham, R., Dyer, A. i Kanipe, J. 2003. Astronomija - vodič po noćnom nebu. Dušević & Kršovnik, Zagreb.
Chown, M. 2016. Sunčev sustav. Školska knjiga, Zagreb.

- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.11.2019.

Gospodar prstenova - Saturn!

Današnja tema je možda i najljepši planet u našem sustavu - Saturn! Naravno, svatko od nas ima svojeg favorita (khm, Mars, khm!), ali fascinaciju pri pogledu na Saturn ne treba sporiti!

Slika 1. Saturn fotografiran s Lastova ove godine. Autor fotografije: Saša Nuić.

Saturn je drugi najveći planet Sunčeva sustava i od Sunca je deset puta udaljeniji nego Zemlja! Zanimljivo je da je Galileo u svoje vrijeme mislio da je Saturn "planet s ušima" zbog svojeg veličanstvenog sustava prstenova. Prvotno je nagađao da planet ima s obje strane mjesece koji su veličine jedne trećine samog planeta, ali kada su oni "iščezli" 1612. godine, bio je vrlo zbunjen. Ponovo su se "pojavili" 1613. godine, ali zagonetka Saturnovih prstenova je riješena tek 1655. godine kada je nizozemski znanstvenik Christian Huygens izradio teleskop s većim povećanjem i uperio ga u Saturn. Naime, Saturnovi prstenovi mijenjaju svoju orijentaciju pa se mogu pokazati s obje strane planeta kao "uši" koje je Galileo vidio, ili pak mogu nestati u potpunosti kada ih gledamo s bočne strane; kako Saturn obilazi oko Sunca, sa Zemlje ih promatramo iz različitih kuteva.

Saturnov sustav prstenova sastoji se od tri glavna: prstenovi A i B (gledano izvana prema planetu) su sjajniji, dok je prsten C (najbliži planetu) nešto slabijeg sjaja. "Pukotina" koja razdvaja prstenove A i B (a koja se lijepo vidi na fotografiji iznad) naziva se Cassinijeva pukotina. Ne radi se zapravo o pukotini; ona je ispunjena prstenčićima širokim oko 500 kilometara. Usku pukotinu u prstenu A nazivamo pak Enckeovom pukotinom. No, najnovije vijesti govore da Saturnovi prstenovi polako nestaju!

Možda najfascinantniji podatak o Saturnu je oluja koja bijesni na njegovom sjevernom polu - oblika je šesterokuta!

Slika 2. Saturnov polarni šesterokut (izvor: astronomy.com).

Krenimo polako s dojmovima s naših promatranja. Saturn sam prvi puta sa svojim teleskopom promatrala na novogodišnji dan 2013. godine; 1. siječnja. Nakon proslave ulaska u novu godinu, otpravila sam prijatelje doma i izvadila van Gusta - svoj refraktor 120/1000:

"Oko 3.15 izašla sam van s dalekozorom u namjeri da pronađem Saturn s obzirom da je danas izlazio u 2.30. Pronašla sam ga pomoću zvijezda Arcturus u Volaru (Böotes) i Spica u Djevici (Virgo)."

S obzirom da sam teleskop kupila tek 8 dana ranije, smatrala sam to odličnim ulovom, a zaključila sam i da je to "vrlo dobar početak nove 2013. godine." :)

Slika 3. Skica Volara i Djevice te pozicije Saturna s obzirom na navedena zviježđa.

Saturn kao plinoviti div ima najmanje 62 satelita, najpoznatiji od kojih je Titan. Jupiterov Ganimed i Saturnov Titan dva su najveća satelita u Sunčevom sustavu i oba su veća od planeta Merkura. Zemljin Mjesec tek je peti najveći satelit u sustavu. Nedavno je objavljena i prva geološka karta Titana. Ovaj je satelit znanstvenicima zanimljiv jer predstavlja odličnu metu za istraživanje najranije prošlosti Zemlje. Također sadrži kompleksne organske molekule koje predstavljaju osnovnu građu života, a jedino je tijelo vanjskog Sunčevog sustava na koje je sletjela sonda (sonda Huygens). Zanimljiv je i iz još jednog razloga - jedino je tijelo Sunčevog sustava na kojemu se, uz Zemlju, nalaze jezera. Iako je riječ o jezerima tekućeg metana, sličnost sa Zemljom je zanimljiva.
Ja sam ga s refraktorom iz osvjetljenog grada uspjevala vidjeti kad su uvjeti bili pogodni; tako bi skice izgledale poput ove nacrtane 07. travnja 2014. godine:

Slika 4. Skica Saturna s Titanom i, pretpostavka, satelitom Rejom. Dana 07. travnja 2014.

Pretpostavljam da sam u tom trenutku ulovila i satelit Reju. Program Stellarium prikazuje položaje svih većih satelita planeta pa prema tome i izvlačim zaključke o viđenome, kao na ovoj skici izrađenoj dva mjeseca kasnije:

Slika 5. Skica Saturna sa satelitima Titanom, Tetis, Dionom, Enkeladom i Rejom, 10. lipnja 2014. Naravno, nezaobilazna je oznaka *ZS koja označava da je riječ o zrcalnoj slici.

Saturn mi, uz Mjesec, predstavlja najveće poteškoće kod skiciranja. Ponekad se trudim pa to ispadne kao na sljedećoj skici:

Slika 6. Jupiter i Saturn skicirani 06. kolovoza 2018. Vide se svi Jupiterovi sateliti; Kalisto, Europa, Io i Ganimed, te Saturn i njegovi sateliti Titan i Rea.

Ali većinom samo stavim oznaku < > za prstenove i pokušavam se koncentrirati na što točnije skiciranje položaja njegovih satelita kako bi ih kasnije pomoću Stellariuma identificirala.

Slika 7. Saturn skiciran sa satelitima 16. rujna 2018. Crne točkice na skici predstavljaju možda neidentificirane satelite, a možda samo zvijezde koje se nalaze u pozadini Saturna, a koje nisam mogla identificirati.

Ne mogu reći da nije motivirajuće! Kao i Mjesec, i Saturn me stalno tjera da poboljšam svoje crtačke sposobnosti. Za kraj ću vas ostaviti sa fotografijom Saturna jako loše kvalitete koju sam uspjela slavodobitno okinuti prilikom jednog od mojih promatranja. Malom zanesenjaku u meni puno je značila. :)

Slika 8. Fotografija Saturna.

Do čitanja, astronomski ljubitelji!

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.08.2019.

Promatranje Mjeseca

Mjesec je naš satelit - najbliže nam je nebesko tijelo i stoga je kroz povijest najviše promatran i istraživan. Još ga je Galileo promatrao u svoje vrijeme koristeći svoj refraktor i tako radio pomne skice.

Slika 1. Galilejeva skica Mjeseca (izvor: www.skyandtelescope.com)

Mjesec mi predstavlja najdraže nebesko tijelo za promatranje. Već vam Galilejeva skica može dati uvid u ljepote planina i "mora" koja se nalaze na njegovoj površini. Prvim pogledom kroz teleskop često od promatrača čujem razne uzvike oduševljenja i čiste nevjerice. I meni je teško odvojiti oči od okulara kada ga promatram. Stoga sam, uz Jupiter, najčešće u svoj dnevnik pokušala skicirati Mjesec.
Bitan pojam za promatranje Mjeseca je terminator. Terminator je linija koja razdvaja dan i noć na Mjesecu. Uzduž nje se krateri najbolje vide jer svjetlost pada pod kutem i ističe ih. U početku, prije nego sam kupila prvi teleskop 2012. godine, skice Mjeseca su većinom bile vrlo jednostavne. Mjesec sam tad promatrala običnim dalekozorom.

Slika 2. Ranije skice Mjeseca.

Kad sam kupila prvi teleskop, promatranje i skiciranje je išlo lakše. Za promatranje se uvijek koristim najmanjim povećanjem jer je tada cijeli Mjesec u okularu i sve je dobro vidljivo. Skice su išle od običnih, s par karakteristika koje se ističu (skica 3a), do nešto kompleksnijih skica gdje sam pokušala uloviti sve važnije kratere i mora koji se tu noć mogu primjetiti (skica 3b). Takve skice, uz svojevrsno kazalo često izgledaju prenatrpano i nepregledno pa u zadnje vrijeme naginjem jednostavnijim (skica 3c). I na ovim skicama mogu se primjetiti oznake *ZS i *DS koje obavezno koristim radi pravilnog pozicioniranja.

Slika 3. Skice Mjeseca.

Krateri koje najčešće primjetim i skiciram su Aristotel, Herkul, Posejdon i Teofil. Oni se nalaze na strani prve četvrti Mjeseca.

Slika 4. Skice Mjeseca s ucrtanim kraterima. Najčešća imena su Aristotel, Herkul, Posejdon i Teofil.

Slika 5. Krateri: 1. Aristotel, 2. Herkul, 3. Posejdon, 4. Teofil, 5. Tycho, 6. Sinus Iridum (Zaljev duga) (slika preuzeta s Virtual Moon Atlas).

Na posljednjoj četvrti Mjeseca srcu draga karakteristika mi je takozvani Zaljev duga (Sinus Iridum) kojeg također često skiciram (skica 3a, karakteristika pod brojem 1). Simpatično mi je ime, a i također izgleda fantastično. Riječ je o udarnom krateru čije rubove je prekrila lava koja pripada Moru kiša.
Najuočljiviji krater od svih na Mjesecu je Tycho, nazvan po danskom astronomu Tychu Braheu. On se karakterističnim linijama širi skoro po cijeloj južnoj polovici Mjeseca. Riječ je o krateru s najvećim i najistaknutijim sustavom prašine izbačene tijekom udara. Skiciran je i na slici 2.

Slika 6. Skicirani Mjesec s kraterom Tycho koji se zrakasto širi.

U svakom slučaju, Mjesec mi je najdraži objekt za promatranje. Imamo sreće što nam je blizu pa možemo uživati u njegovim čarima već s malim povećanjem. Svake večeri vidljivi su drugi krateri s obzirom da se terminator pomiče, pa tako prilike za skiciranje imam svake večeri. Skiciranje mi nikad nije ležalo, ne mogu uvijek pogoditi proporcije, ali trudim se upravo kako bi mi skice Mjeseca bile što bolje. Repetitio est mater studiorum.

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.06.2019.

Promatranje Jupitera

Pozdrav dragim čitateljima!

Danas bih vam htjela pokazati na koji način sam ja vršila promatranja plinovitog diva Jupitera kroz zadnjih par godina. Točnije, na koji način sam skicirala planet i njegove satelite.
Prvo malo kratkih činjenica o samom planetu. Kao što smo već spomenuli, Jupiter je plinoviti planet. Na putanji oko Sunca nalazi se iza Marsa i asteroidnog pojasa. Na planetu uočavamo svijetle i tamne pruge koje se zovu zone (svijetle) i pojasevi (tamne pruge). Ti su oblici dugovječni; ostaju na istim zemljopisnim širinama barem jedno stoljeće. Uzrokuju ih jaki vjetrovi koji pušu u različitim smjerovima. Upravo je te zone i pojaseve pravi gušt gledati kroz teleskop, kao i Veliku crvenu pjegu - oluja koji ljudi promatraju sa Zemlje barem zadnja tri stoljeća, počevši s Galileom (Burnham 2003*).

izvor: www.nasa.gov/

Kad iznesem teleskop van, uzimam sa sobom i svoj astronomski dnevnik. Zapišem datum, dan u tjednu i u koliko sati sam počela promatranje, a pri kraju promatranja kada je ono i završeno. Jupiter mi je često meta promatranja jer je njegov sustav toliko dinamičan! Uvijek mi je gušt skicirati njega i položaje njegova četiri najveća satelita jer se mjenjaju vrlo brzo.

Promatranje 04. travnja 2015.

Ponekad nisam zapisivala o kojim je satelitima riječ, iako se može lako saznati preko nekoliko astronomskih aplikacija ili programa za kompjutere. Na ovim skicama možete vidjeti kako se satelit s Jupitereve lijeve strane u 40 minuta dovoljno pomaknuo kako bi se lakše uočio promatranjem.
Nadalje imamo skicu s promatranja 10. lipnja 2018. gdje sam zapisala imena satelita kraj njihovih položaja.

Promatranje 10. lipnja 2018.

Vrlo bitan detalj na ovim skicama je *ZS. Na taj način zabilježim da je slika zrcalna - promatranja vršim refraktorom koji sliku okreće upravo zrcalno. Tako mi je lakše skicirati nego da se mučim s okretanjem slike - skiciram ono što vidim i dajem do znanja da vidim zrcalno.

Skica s promatranja 18. lipnja, samo par dana kasnije, pokazuje pomrčinu Sunca na Jupiteru! Tada sam na mobitelu koristila aplikaciju Star Walk pomoću koje sam zaključila da pomrčinu na Jupiteru proizvodi Ganimed!

Promatranje 18. lipnja 2018.

Zanimljiv detalj Jupiterove atmosfere je dakako Velika crvena pjega. U dobrim uvjetima promatranja, bez naoblake, magle, svjetlosnog onečišćenja i slično, Jupiter se iz mog dvorišta u Varaždinu vidio dosta dobro kad ga se promatralo refraktorom.

Promatranje 24. lipnja 2018.

Promatranje 06. kolovoza 2018.

Početkom 2019. godine nabavila sam Dobson teleskop. Prvu stvar koju sam zamjetila prilikom promatranja Jupitera su zrake koje se prividno šire od Jupitera na četiri strane. Navodno je to karakteristika ove vrste teleskopa prilikom promatranja jako sjajnih objekata.

Promatranje 01. lipnja 2019.

Unatoč tome, Dobson je "jači" teleskop od refraktora pa se tako i Jupiter puno bolje vidi. Iako promatram iz grozno svjetlosno onečišćene Pule, Velika crvena pjega se u nešto boljim uvjetima može jako lijepo vidjeti. Bitna karakteristika Dobsona je da on sliku izokreće gore-dolje i lijevo-desno, odnosno zrcalno. Pa tako na svim skicama u dnevniku stavljam oznaku *DS - Dobson slika, da znam pravilno okrenuti kada bude potrebno.

Promatranje 18. lipnja 2018, također Dobsonom. Pula.

Moje skice nisu skroz pravilne ili ispravne, ali kako se kaže: Repetitio est mater studiorum.
Zaključno, Jupiter je jedan od zanimljivijih objekata za promatranje. Upravo ovih dana izlazi na istoku-jugoistoku, sve ranije pa ga se lako može prepoznati kao najsjajniju "zvijezdu" na nebu koja se prva pojavljuje poslije zalaska Sunca.

*ASTRONOMIJA - Vodič po noćnom nebu, Dušević i Kršovnik, 2003.

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.06.2019.

Post dobrodošlice!

Dragi naši čitatelji,

dobrodošli na naš blog. Mi smo Astro Kate i Astro Kike, dvije zaljubljenice u astronomiju iz Varaždina.

Ja sam Kate, stručni arheolog i amaterski astronom. Živim u Puli od prošle godine, a tu sam pribavila i novi teleskop (Franjo) kojim pokušavam prodrijeti kroz svjetlosno onečišćenje Pule, dok stari refraktor (Gusto) uživa u nešto boljem noćnom nebu Varaždina s Astro Kike. Tu i tam me iznenadi lijepo i vedro nebo (kao na primjer jučer) pa uživam u čarima našeg Mjeseca ili pak predivnih planeta koji nam svako malo krase večernje nebo. Vrijeme Marsa je prošlo, sad nam dolaze plinoviti divovi Jupiter i Saturn!

Ja sam Kike, i druga polovica ovog amaterskog astro-tima, uz Kate, koja se ovime bavi puno duže od mene. Kao novak, mogu podijeliti s vama sve novo o astronomiji što mi zapne za oko, dok će Kate objavljivati svoja promatranja i astronomske skice iz dnevnika. Možda joj se i ja prirdružim u tome sa svoje strane Hrvatske! Kate je stručnjak u astrognoziji i zna prepoznati zviježđa i planete i zvijezde, dok sam ja stručnjak u ometanju s filozofiranjem o radioastronomiji.

Ideja ovog bloga je da vam iznosimo naše bilješke i subjektivne komentare s promatranja ili pak donosimo novosti iz područja astronomije (apsolutno objektivne). Nadamo se da ćete uživati kao i mi. :)

Dobro došli!

Naši teleskopi - bijeli Dobson, popularno zvan Franjo, i tamni refraktor, popularno zvan Gusto. S njima smo promatrale većinu ljepota i misterija noćnog neba.