nedjelja, 24.11.2019.

Gospodar prstenova - Saturn!

Današnja tema je možda i najljepši planet u našem sustavu - Saturn! Naravno, svatko od nas ima svojeg favorita (khm, Mars, khm!), ali fascinaciju pri pogledu na Saturn ne treba sporiti!

Slika 1. Saturn fotografiran s Lastova ove godine. Autor fotografije: Saša Nuić.

Saturn je drugi najveći planet Sunčeva sustava i od Sunca je deset puta udaljeniji nego Zemlja! Zanimljivo je da je Galileo u svoje vrijeme mislio da je Saturn "planet s ušima" zbog svojeg veličanstvenog sustava prstenova. Prvotno je nagađao da planet ima s obje strane mjesece koji su veličine jedne trećine samog planeta, ali kada su oni "iščezli" 1612. godine, bio je vrlo zbunjen. Ponovo su se "pojavili" 1613. godine, ali zagonetka Saturnovih prstenova je riješena tek 1655. godine kada je nizozemski znanstvenik Christian Huygens izradio teleskop s većim povećanjem i uperio ga u Saturn. Naime, Saturnovi prstenovi mijenjaju svoju orijentaciju pa se mogu pokazati s obje strane planeta kao "uši" koje je Galileo vidio, ili pak mogu nestati u potpunosti kada ih gledamo s bočne strane; kako Saturn obilazi oko Sunca, sa Zemlje ih promatramo iz različitih kuteva.

Saturnov sustav prstenova sastoji se od tri glavna: prstenovi A i B (gledano izvana prema planetu) su sjajniji, dok je prsten C (najbliži planetu) nešto slabijeg sjaja. "Pukotina" koja razdvaja prstenove A i B (a koja se lijepo vidi na fotografiji iznad) naziva se Cassinijeva pukotina. Ne radi se zapravo o pukotini; ona je ispunjena prstenčićima širokim oko 500 kilometara. Usku pukotinu u prstenu A nazivamo pak Enckeovom pukotinom. No, najnovije vijesti govore da Saturnovi prstenovi polako nestaju!

Možda najfascinantniji podatak o Saturnu je oluja koja bijesni na njegovom sjevernom polu - oblika je šesterokuta!

Slika 2. Saturnov polarni šesterokut (izvor: astronomy.com).

Krenimo polako s dojmovima s naših promatranja. Saturn sam prvi puta sa svojim teleskopom promatrala na novogodišnji dan 2013. godine; 1. siječnja. Nakon proslave ulaska u novu godinu, otpravila sam prijatelje doma i izvadila van Gusta - svoj refraktor 120/1000:

"Oko 3.15 izašla sam van s dalekozorom u namjeri da pronađem Saturn s obzirom da je danas izlazio u 2.30. Pronašla sam ga pomoću zvijezda Arcturus u Volaru (Böotes) i Spica u Djevici (Virgo)."

S obzirom da sam teleskop kupila tek 8 dana ranije, smatrala sam to odličnim ulovom, a zaključila sam i da je to "vrlo dobar početak nove 2013. godine." :)

Slika 3. Skica Volara i Djevice te pozicije Saturna s obzirom na navedena zviježđa.

Saturn kao plinoviti div ima najmanje 62 satelita, najpoznatiji od kojih je Titan. Jupiterov Ganimed i Saturnov Titan dva su najveća satelita u Sunčevom sustavu i oba su veća od planeta Merkura. Zemljin Mjesec tek je peti najveći satelit u sustavu. Nedavno je objavljena i prva geološka karta Titana. Ovaj je satelit znanstvenicima zanimljiv jer predstavlja odličnu metu za istraživanje najranije prošlosti Zemlje. Također sadrži kompleksne organske molekule koje predstavljaju osnovnu građu života, a jedino je tijelo vanjskog Sunčevog sustava na koje je sletjela sonda (sonda Huygens). Zanimljiv je i iz još jednog razloga - jedino je tijelo Sunčevog sustava na kojemu se, uz Zemlju, nalaze jezera. Iako je riječ o jezerima tekućeg metana, sličnost sa Zemljom je zanimljiva.
Ja sam ga s refraktorom iz osvjetljenog grada uspjevala vidjeti kad su uvjeti bili pogodni; tako bi skice izgledale poput ove nacrtane 07. travnja 2014. godine:

Slika 4. Skica Saturna s Titanom i, pretpostavka, satelitom Rejom. Dana 07. travnja 2014.

Pretpostavljam da sam u tom trenutku ulovila i satelit Reju. Program Stellarium prikazuje položaje svih većih satelita planeta pa prema tome i izvlačim zaključke o viđenome, kao na ovoj skici izrađenoj dva mjeseca kasnije:

Slika 5. Skica Saturna sa satelitima Titanom, Tetis, Dionom, Enkeladom i Rejom, 10. lipnja 2014. Naravno, nezaobilazna je oznaka *ZS koja označava da je riječ o zrcalnoj slici.

Saturn mi, uz Mjesec, predstavlja najveće poteškoće kod skiciranja. Ponekad se trudim pa to ispadne kao na sljedećoj skici:

Slika 6. Jupiter i Saturn skicirani 06. kolovoza 2018. Vide se svi Jupiterovi sateliti; Kalisto, Europa, Io i Ganimed, te Saturn i njegovi sateliti Titan i Rea.

Ali većinom samo stavim oznaku < > za prstenove i pokušavam se koncentrirati na što točnije skiciranje položaja njegovih satelita kako bi ih kasnije pomoću Stellariuma identificirala.

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.08.2019.

Promatranje Mjeseca

Mjesec je naš satelit - najbliže nam je nebesko tijelo i stoga je kroz povijest najviše promatran i istraživan. Još ga je Galileo promatrao u svoje vrijeme koristeći svoj refraktor i tako radio pomne skice.

Slika 1. Galilejeva skica Mjeseca (izvor: www.skyandtelescope.com)

Mjesec mi predstavlja najdraže nebesko tijelo za promatranje. Već vam Galilejeva skica može dati uvid u ljepote planina i "mora" koja se nalaze na njegovoj površini. Prvim pogledom kroz teleskop često od promatrača čujem razne uzvike oduševljenja i čiste nevjerice. I meni je teško odvojiti oči od okulara kada ga promatram. Stoga sam, uz Jupiter, najčešće u svoj dnevnik pokušala skicirati Mjesec.
Bitan pojam za promatranje Mjeseca je terminator. Terminator je linija koja razdvaja dan i noć na Mjesecu. Uzduž nje se krateri najbolje vide jer svjetlost pada pod kutem i ističe ih. U početku, prije nego sam kupila prvi teleskop 2012. godine, skice Mjeseca su većinom bile vrlo jednostavne. Mjesec sam tad promatrala običnim dalekozorom.

Slika 2. Ranije skice Mjeseca.

Kad sam kupila prvi teleskop, promatranje i skiciranje je išlo lakše. Za promatranje se uvijek koristim najmanjim povećanjem jer je tada cijeli Mjesec u okularu i sve je dobro vidljivo. Skice su išle od običnih, s par karakteristika koje se ističu (skica 3a), do nešto kompleksnijih skica gdje sam pokušala uloviti sve važnije kratere i mora koji se tu noć mogu primjetiti (skica 3b). Takve skice, uz svojevrsno kazalo često izgledaju prenatrpano i nepregledno pa u zadnje vrijeme naginjem jednostavnijim (skica 3c). I na ovim skicama mogu se primjetiti oznake *ZS i *DS koje obavezno koristim radi pravilnog pozicioniranja.

Slika 3. Skice Mjeseca.

Krateri koje najčešće primjetim i skiciram su Aristotel, Herkul, Posejdon i Teofil. Oni se nalaze na strani prve četvrti Mjeseca.

Slika 4. Skice Mjeseca s ucrtanim kraterima. Najčešća imena su Aristotel, Herkul, Posejdon i Teofil.

Slika 5. Krateri: 1. Aristotel, 2. Herkul, 3. Posejdon, 4. Teofil, 5. Tycho, 6. Sinus Iridum (Zaljev duga) (slika preuzeta s Virtual Moon Atlas).

Na posljednjoj četvrti Mjeseca srcu draga karakteristika mi je takozvani Zaljev duga (Sinus Iridum) kojeg također često skiciram (skica 3a, karakteristika pod brojem 1). Simpatično mi je ime, a i također izgleda fantastično. Riječ je o udarnom krateru čije rubove je prekrila lava koja pripada Moru kiša.
Najuočljiviji krater od svih na Mjesecu je Tycho, nazvan po danskom astronomu Tychu Braheu. On se karakterističnim linijama širi skoro po cijeloj južnoj polovici Mjeseca. Riječ je o krateru s najvećim i najistaknutijim sustavom prašine izbačene tijekom udara. Skiciran je i na slici 2.

Slika 6. Skicirani Mjesec s kraterom Tycho koji se zrakasto širi.

U svakom slučaju, Mjesec mi je najdraži objekt za promatranje. Imamo sreće što nam je blizu pa možemo uživati u njegovim čarima već s malim povećanjem. Svake večeri vidljivi su drugi krateri s obzirom da se terminator pomiče, pa tako prilike za skiciranje imam svake večeri. Skiciranje mi nikad nije ležalo, ne mogu uvijek pogoditi proporcije, ali trudim se upravo kako bi mi skice Mjeseca bile što bolje. Repetitio est mater studiorum.


- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.06.2019.

Promatranje Jupitera

Pozdrav dragim čitateljima!

Danas bih vam htjela pokazati na koji način sam ja vršila promatranja plinovitog diva Jupitera kroz zadnjih par godina. Točnije, na koji način sam skicirala planet i njegove satelite.
Prvo malo kratkih činjenica o samom planetu. Kao što smo već spomenuli, Jupiter je plinoviti planet. Na putanji oko Sunca nalazi se iza Marsa i asteroidnog pojasa. Na planetu uočavamo svijetle i tamne pruge koje se zovu zone (svijetle) i pojasevi (tamne pruge). Ti su oblici dugovječni; ostaju na istim zemljopisnim širinama barem jedno stoljeće. Uzrokuju ih jaki vjetrovi koji pušu u različitim smjerovima. Upravo je te zone i pojaseve pravi gušt gledati kroz teleskop, kao i Veliku crvenu pjegu - oluja koji ljudi promatraju sa Zemlje barem zadnja tri stoljeća, počevši s Galileom (Burnham 2003*).

izvor: www.nasa.gov/

Kad iznesem teleskop van, uzimam sa sobom i svoj astronomski dnevnik. Zapišem datum, dan u tjednu i u koliko sati sam počela promatranje, a pri kraju promatranja kada je ono i završeno. Jupiter mi je često meta promatranja jer je njegov sustav toliko dinamičan! Uvijek mi je gušt skicirati njega i položaje njegova četiri najveća satelita jer se mjenjaju vrlo brzo.



Promatranje 04. travnja 2015.

Ponekad nisam zapisivala o kojim je satelitima riječ, iako se može lako saznati preko nekoliko astronomskih aplikacija ili programa za kompjutere. Na ovim skicama možete vidjeti kako se satelit s Jupitereve lijeve strane u 40 minuta dovoljno pomaknuo kako bi se lakše uočio promatranjem.
Nadalje imamo skicu s promatranja 10. lipnja 2018. gdje sam zapisala imena satelita kraj njihovih položaja.

Promatranje 10. lipnja 2018.

Vrlo bitan detalj na ovim skicama je *ZS. Na taj način zabilježim da je slika zrcalna - promatranja vršim refraktorom koji sliku okreće upravo zrcalno. Tako mi je lakše skicirati nego da se mučim s okretanjem slike - skiciram ono što vidim i dajem do znanja da vidim zrcalno.

Skica s promatranja 18. lipnja, samo par dana kasnije, pokazuje pomrčinu Sunca na Jupiteru! Tada sam na mobitelu koristila aplikaciju Star Walk pomoću koje sam zaključila da pomrčinu na Jupiteru proizvodi Ganimed!

Promatranje 18. lipnja 2018.

Zanimljiv detalj Jupiterove atmosfere je dakako Velika crvena pjega. U dobrim uvjetima promatranja, bez naoblake, magle, svjetlosnog onečišćenja i slično, Jupiter se iz mog dvorišta u Varaždinu vidio dosta dobro kad ga se promatralo refraktorom.

Promatranje 24. lipnja 2018.

Promatranje 06. kolovoza 2018.

Početkom 2019. godine nabavila sam Dobson teleskop. Prvu stvar koju sam zamjetila prilikom promatranja Jupitera su zrake koje se prividno šire od Jupitera na četiri strane. Navodno je to karakteristika ove vrste teleskopa prilikom promatranja jako sjajnih objekata.

Promatranje 01. lipnja 2019.

Unatoč tome, Dobson je "jači" teleskop od refraktora pa se tako i Jupiter puno bolje vidi. Iako promatram iz grozno svjetlosno onečišćene Pule, Velika crvena pjega se u nešto boljim uvjetima može jako lijepo vidjeti. Bitna karakteristika Dobsona je da on sliku izokreće gore-dolje i lijevo-desno, odnosno zrcalno. Pa tako na svim skicama u dnevniku stavljam oznaku *DS - Dobson slika, da znam pravilno okrenuti kada bude potrebno.



Promatranje 18. lipnja 2018, također Dobsonom. Pula.

Moje skice nisu skroz pravilne ili ispravne, ali kako se kaže: Repetitio est mater studiorum.
Zaključno, Jupiter je jedan od zanimljivijih objekata za promatranje. Upravo ovih dana izlazi na istoku-jugoistoku, sve ranije pa ga se lako može prepoznati kao najsjajniju "zvijezdu" na nebu koja se prva pojavljuje poslije zalaska Sunca.


*ASTRONOMIJA - Vodič po noćnom nebu, Dušević i Kršovnik, 2003.

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.06.2019.

Post dobrodošlice!

Dragi naši čitatelji,

dobrodošli na naš blog. Mi smo Astro Kate i Astro Kike, dvije zaljubljenice u astronomiju iz Varaždina.

Ja sam Kate, stručni arheolog i amaterski astronom. Živim u Puli od prošle godine, a tu sam pribavila i novi teleskop (Franjo) kojim pokušavam prodrijeti kroz svjetlosno onečišćenje Pule, dok stari refraktor (Gusto) uživa u nešto boljem noćnom nebu Varaždina s Astro Kike. Tu i tam me iznenadi lijepo i vedro nebo (kao na primjer jučer) pa uživam u čarima našeg Mjeseca ili pak predivnih planeta koji nam svako malo krase večernje nebo. Vrijeme Marsa je prošlo, sad nam dolaze plinoviti divovi Jupiter i Saturn!

Ja sam Kike, i druga polovica ovog amaterskog astro-tima, uz Kate, koja se ovime bavi puno duže od mene. Kao novak, mogu podijeliti s vama sve novo o astronomiji što mi zapne za oko, dok će Kate objavljivati svoja promatranja i astronomske skice iz dnevnika. Možda joj se i ja prirdružim u tome sa svoje strane Hrvatske! Kate je stručnjak u astrognoziji i zna prepoznati zviježđa i planete i zvijezde, dok sam ja stručnjak u ometanju s filozofiranjem o radioastronomiji.

Ideja ovog bloga je da vam iznosimo naše bilješke i subjektivne komentare s promatranja ili pak donosimo novosti iz područja astronomije (apsolutno objektivne). Nadamo se da ćete uživati kao i mi. :)

Dobro došli!



Naši teleskopi - bijeli Dobson, popularno zvan Franjo, i tamni refraktor, popularno zvan Gusto. S njima smo promatrale većinu ljepota i misterija noćnog neba.

Franjo.


- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.