Zastave oslobodilačkih pokreta Angole
MPLA je utemeljena 1956. kao marksistička stranka s jakim sljedbenicima u glavnom gradu Angole, Luandi, a prve oružane (vojne) operacije protiv Portugalaca MPLA je započela 1963.
Zastava je podijeljena vodoravno, crveno preko crne, sa žutom zvijezdom u sredini. (ova zastava podsjeća na zastavu Viet Conga u Vijetnamu, čija boje su bile crvena preko plave s istom žutom zvijezdom).
Zastava MPLA snažno je utjecala na zastavu onoga što je nakon neovisnosti postala Narodna Republika Angola. MPLA ostaje vladajuća stranka u Angoli i nakon što se službeno odrekla jednostranačke vladavine i marksizma početkom 1990-ih.
Zastava FNLA imala je crvenu prugu koja se proteže od grboslovno donjeg desnog do gornjeg lijevog kuta. U središtu je bila bijela zvijezda.
Gornji trokut bio je bijeli, a donji žuti. Simbolika ove zastave je nejasna i nerazjašnjena, ali postoji sličnost sa zastavom Konga (Zair) i Cabinde, s obzirom na etničke i političke veze između FNLA-e i južnog Zaira, moglo biti više nego slučajno.
UNITA je utemeljena 1966., a isticala je etnička i ruralna prava za razliku od urbaniziranog marksizma vladajuće MPLA. UNITA je također bila 'maoistička' (ne u smislu da je slijedila kineski komunizam, već po usvojenoj taktici gerilskog rata.
Zastava UNITA je crveno-zeleno-crvena trobojna greda s crvenim suncem u središtu, ali postoji i inačica gdje je to crveno sunce pomaknuto grboslovno lijevo i dodan je crni pijetao.
Simbolika pijetla ostala je nerazjašnjena, a neki izvori tvrde da je pijetao simbolizirao vođu pokreta.
Dva puta je Angola pokušala promijeniti svoju zastavu, 1996. kao panafričku trobojnicu vodoravnih greda (crvena-zelena-crna) i 2003. kao crvenu gredu u čijem je središtu sunce (špiljska slika pronađene u špilji Tchitundo-Hulu) i koju porubljuju bijelo plava traka prema gore i prema dolje.
No, oba prijedloga glatko su odbijena u parlamentu Republike Angola iako su oba prijedloga zapravo i došla iz parlamenta.
Zastava 'Portugalske Angole'
Portugalska Angola je bila teritorij pod portugalskom vlašću u jugozapadnoj Africi, a u nekim izvorima bila je poznata do 1951. kao portugalska Zapadna Afrika (službeno Država Zapadna Afrika ).
U početku, vladajući samo uz obalu i upuštajući se u vojne sukobe s Kraljevinom Kongo, Portugal je u 18. stoljeću postupno uspio kolonizirati unutrašnjost Angole.
Međutim, potpun nadzor nad cijelim teritorijem postignut je tek početkom 20. stoljeća, kada su napokon utvrđene unutarnje granice kolonije.
Godine 1975. portugalska Angola postala je neovisna Narodna Republika Angola za koju su se borile tri angolske oslobodilačke organizacije (MPLA, UNITA i FNLA) protiv Portugala, ali i međusobno.
Kolonijalna zastava Portugalske Angole bila je zastava Portugala s kolonijalnim grbom Angole u donjem dijelu crvenog polja zastave.
Kolonijalni grb Angole bio je tradicionalni portugalski kolonijalni grba s dva podštita pri čemu je grboslovno lijevi purpurne boje sa zlatnim slonom i zlatno-crnom zebrom.
Državna službena zastava Angole sastoji se od dvije boje u vodoravnoj podijeli. Gornja podijela (boja) je svijetlocrvena, a donja crna.
U središtu zastave nalazi se kompozicija koju čini segment zupčanog kotača (poluzupčanika), koji simbolizira radnike i industrijsku proizvodnju i mačeta koja simbolizira seljake, poljoprivrednu proizvodnju i oružanu borbu.
Zvijezda zlatne (žute) boje nalazi se između zupčanika i mačete te simbolizira međunarodnu solidarnost i napredak.
Boje zastave simboliziraju slijedeće: crvena - krv koju su prolili Angolanci tijekom kolonijalnog ugnjetavanja, nacionalno-oslobodilačke borbe i obrane zemlje.
Crna boja – simbolizira afrički kontinent.
E, a sad nešto o grbu, koji možda nije grb, više je amblem (oznaka) jer pripada modernom grboslovlju. Dakle, radi se o segmentima zupčanika i snopova kukuruza, kave i pamuka, koji predstavljaju radnike i industrijsku proizvodnju, seljake i poljoprivrednu proizvodnju.
U podnožju dizajna otvorena knjiga predstavlja obrazovanje i kulturu, a izlazeće sunce predstavlja novu zemlju. U sredini je mačeta i motika koji simboliziraju rad i početak oružane borbe.
Na vrhu je zvijezda koja simbolizira međunarodnu solidarnost i napredak, dok se u donjem dijelu amblema nalazi zlatna traka s natpisom 'Republika Angola' (od 1990).
Na prijašnjem amblemu (do 1990.) na dnu piše Republica Popular de Angola (Narodna Republika Angola), a zupčanik je zlatne boje. Na amblemu od 1990. pak piše Republica de Angola (Republika Angola) , a zupčanik je srebrene boje.
Zastava 'Portugalski Mozambik'
Portugalske kolonije smatrane su sastavnim dijelom Portugala i nisu imale vlastite zastave.
Iako je postojao projekt u kojem bi se kolonijama dodijelile prepoznatljive zastave on nikada nije proveden, ali ipak u kolonijama su se vijorile nešto drugačije zastave od nacionalne portugalske.
Mozambik je od 1498. do 1975. bio kolonija Portugala, a zastava Portugalskog Mozambika bila je slična zastavi Portugala, ali s dodatkom grba portugalske istočne Afrike u donjem lijevom kutu.
Štitovi kolonija sastojali su se od dva podštita, grboslovno desni koji je predstavljao Portugal i grboslovno lijevi koji je predstavljao koloniju, a između je bio stilizirani (zeleni) ocean (portugalsko tradicionalno grboslovno more).
Portugalska kraljevska tvrtka (por. Companhia de Mocambique) upravljala je Mozambikom te je i ona imala svoj prepoznatljiv grb.
Prva zastava Mozambika (koja nije bila kolonijalna) je zastava oslobodilačkog pokreta Mozambika 'FRELIMO' (Fronta oslobođenja Mozambika). Ta zastava bila je temelj za buduću zastavu Mozambika.
Izgled zastave je slijedeći: crveni trokut u grboslovno desnoj strani iz kojeg izviru tri grede i dvije trake (zelena, crna, žuta i dvije bijele trake).
Simbolika boja je slijedeća: crveni trokut krv osloboditelja od kolonista, zelena predstavlja zemlju, crna Afriku kao kontinent, bijele trake oko crne grede simboliziraju mir za cijeli kontinent, a žuta predstavlja bogatstvo prirodnih resursa zemlje.
Od 1975. do 1983. borbu za oslobođenje Mozambika vodila fronta FRELIMO koja se sve više okretala marksizmu i komunizmu, pa je zastava izgledala nešto drugačije s novim dodatcima: crni zupčanik u kojem su ukrižene puška (AK-47) i motika iznad knjige (komunistički manifest) s dodatkom crvene zvijezde pet krakova.
Godine 1983. zastava se vraća u stari izgled, ali s dodatkom zupčanika u crveni trokut.
Današnja zastava Mozambika sliči toj zastavi iz 1983., ali je nestao zupčanik kojeg je sada zamijenila velika žuta zvijezda pet krakova preko koje su, a iznad knjige, ostali ukrižene puška i motika koje simboliziraju obranu i rad za Mozambik.
Grb Mozambika usvojen je 1990. i sadrži još više marksističkih simbola, a simbolika je slijedeća: zupčanik predstavlja industriju, ukrižena motika i AK-47 u središtu predstavlja poljoprivredu i obranu zemlje.
Knjiga i izlazeće sunce iza predstavljaju obrazovanje i novi život. Stabljike kukuruza i šećerna trska s obje strane predstavljaju jaku poljoprivredu, a crvena zvijezda iznad predstavlja socijalizam.
Ispod grba je vrpca s nazivom zemlje (Narodna Republika Mozambik).
Njemačka Tanganjika zastava – (Njemačka Istočna Afrika GEA)
Prostor (područje) oko afričkih Velikih jezera (Malawy, Tanganyika, Kiwi, Victoria, Edward i Albert) geografsko je područje današnje Tanzanije, Ruande i Burundija.
To je u prošlosti bila Njemačka Istočna Afrika (GEA), njemačka kolonija kojom je pod protektoratom upravljala Njemačka istočno afrička tvrtka (Deutsch-Ostafrikanische Gesellschaft ) DOAG.
Kasnih 1880. Njemačka carska vojska zauzela je to područje i proglasila ga kolonijom Tanganyika.
Tijekom Prvog svjetskog rata, njemačka carska vojska poražena je na tlu Afrike, pa je Tanganyika došla pod okupaciju Britanske vojske, a mali dio nazvan Kionga trokut (nje. Kionga-Dreieck, por. Triangulo de Quionga) okupirala je portugalska vojska iz Mozambika.
Prva zastava Tanganyike bila je zastava 'Južni križ', zastava s crnim teutonskim križem gdje je gornje grboslovno desno polje crveno s pet bijelih zvijezdica u konstalaciji Južnog križa.
Njemačka kolonijalna zastava bila je trobojnica (crno-bijelo-crveno) u čijem središtu se nalazi crveni štit na kojem je srebrena glava lava.
Današnja zastava Tanzanije usvojena je 30. lipnja 1964., a sastoji se od kose crne trake obrubljene žutom bojom koja dijeli zastavu na trokute zeleni i plavi.
Zelena boja predstavlja vegetaciju, žuta rudna bogatstva, crna domorodački Svahili narod, a plava jezera, rijeke i Indijski ocean.
Zastava Njemački Togo - Togoland
Nadnevka 5. srpnja 1884. Togoland je postao njemački protektorat. U početku je to bilo samo obalno područje, ali se s vremenom proširilo i na unutrašnjost.
Nadnevka 1. siječnja 1905. Togo postaje njemačka kolonija.
Tijekom Prvog svjetskog rata 26. kolovoza 1914. britanske i francuske snage zajedno su zauzele i okupirale Togoland, a 31. kolovoza 1914. njemačka uprava se predala.
Nadnevka 27. prosinca 1916. okupirani Togoland je podijeljen na britansku i francusku zonu, a nadnevka 20. srpnja 1922. kolonija je postala mandat Lige naroda, administrativno podijeljena na britanski Togoland i francuski Togoland.
Danas je Togoland podijeljen na neovisnu naciju Togo i dio neovisne nacije Gane.
Zastava Togo Ima pet jednakih vodoravnih zelenih i žutih traka koje se izmjenjuju.
Na crvenom kvadratu u gornjem grboslovno desnom kutu nalazi se bijela zvijezda s pet krakova.
Zastava Toga također slijedi panafričke boje, ali dizajn podsjeća na zastavu Liberije i obije podsjećaju na zastavu Sjedinjenih Američkih Država.
Zastava ima četiri boje: zelena, crvena, bijela i žuta koje su panafričke boje.
Simbolika boja je slijedeća: crvena predstavlja krv koju je prolivena za stjecanje neovisnosti. Bijela zvijezda predstavlja nadu.
Zelena predstavlja šume, poljoprivredu, prirodu i cjelokupnu nadu u budućnost, a žuta predstavlja prirodna bogatstva zemlje.
Zastava samoproglašene Ambazonije – Amba Land (Južni Kamerun)
Ambazonia, službeno Savezna Republika Ambazonia, (Amba Land) je samoproglašena država u zapadnoj Africi.
To je područje sjeverozapadne i jugozapadne zemljopisne regije u Kamerunu, dio zemlje povijesno poznat kao Južni Kamerun.
Do danas nijedna zemlja nije službeno priznala neovisnost Ambazonije, a trenutno je u tijeku oružani sukob između ambazonskih separatista i kamerunske vojske poznat kao Anglofonska kriza.
Do 1961. to je bila britanska kolonija, Južni Kamerun, dok je ostatak Kameruna bio francuska kolonija, Francuski Kamerun.
Nakon proglašenja neovisnosti proveden je referendum na kojem su birači u Južnom Kamerunu odlučili pridružiti se Kamerunu kao konstitutivna država savezne (federalne) republike.
No, s vremenom se moć središnje (federalne) vlade, kojom su dominirali frankofoni, proširila na račun autonomije Ambazonije.
Stanovnici Ambazonije identificiraju se kao Anglofoni i zamjeraju kamerunskoj vladi eliminaciju anglofonske (autonomne) pravne, administrativne, obrazovne i kulturne institucije.
Nacionalna zastava Ambazonije je zastava dizajnirana i usvojena od strane Nacionalnog vijeća Južnog Kameruna 1999., a od tada su je univerzalno prihvatili ambazonski separatistički pokreti.
Boje u zastavi Ambazonije su: plava, bijela, zelena i žuta (zlatna), a simbolički let bijelog goluba predstavlja slobodu.
Plava boja simbolizira demokraciju i vladavinu prava, ali i rast i razvoj te vjeru u Boga.
Bijela boja simbolizira čistoću, transparentnost, odgovornost u životu i upravljanju, te netoleranciju na prosječnost i korupciju.
Golub je zapravo načelo Boga, mira i spokoja, a zeleno lišće u njegovom kljunu pak simbolizira istinu i pravdu, obećanje mira, prosperiteta, produktivnosti i uspjeha.
Žute (13 zvjezdica) zvjezdice predstavljaju 13 županija (okruga) Ambazonije (zapravo žuta boja simbolizira ravnomjeran razvoj, jednakost i ravnopravnost među županijama).
Zastava današnjeg Kameruna
Kamerun je druga afrička država (nakon Gane) koja je za svoju službenu zastavu usvojila i utemeljila panafričke boje.
Današnja Zastava Kameruna je okomita trobojnica zelene, crvene i žute boje, sa žutom zvijezdom pet krakova u sredini crvenog stupa.
Kada se britanski Južni Kamerun pridružio federaciji, na zastavi su postojale dvije zvijezde s pet krakova u gornjem dijelu okomitog zelenog stupa.
Godine 1972. Kamerun je postao unitarna država, a tri godine kasnije dvije su zvjezdice zamijenjene samo jednom. Nova službena zastava istaknuta je 20. svibnja 1975.
Dakle, crvena, žuta i zelena su panafričke boje, a izgled (uzorak) zastave podsjeća na francusku zastavu.
Zelena boja označava nadu i južne šume (bogatu vegetaciju južne regije), crvena je simbol neovisnosti i jedinstva (zvijezda je također zvijezda jedinstva zemlje), a žuta sunce (izvor ljudske sreće) ili blagostanje, kao i sjeverne savane.
Zastava njemačke zapadno-afričke tvrtke (DWAG zastava)
Prvu njemačku trgovačku postaju na području Njemačkog Kameruna utemeljilo je hamburško prijevozno poduzeće Woermann.
Protektorat je uspostavio poznati njemački istraživač Gustav Nachtigal za vrijeme 'utrke za Afriku'.
'Utrka za Afriku' zapravo je proces kolonijalne ekspanzije kojim su u drugoj polovici 19. stoljeća zapadnoeuropske sile utemeljile svoju kolonijalnu vlast nad gotovo cjelokupnim afričkim kontinentom.
Isto tako, 'utrka za Afriku', točnije nezadovoljstvo rezultatima iste, temeljni su uzroci oba svjetska rata.
Naime, Njemačka, Italija i Belgija 'prekasno' su se ujedinile u nacionalne države, a strah Engleske i Francuske da bi 'burski rat' mogao promijeniti njihov utjecaj jednostavno ih je natjerao na djelovanje (strah da bi afrički Buri mogli stati na stranu Njemačke).
Njemačka tvrtka (nje. Deutsch-Westafrikanische Gesellschaft, eng. West African Company), utemeljena 1885., bila je od njemačke ovlaštena tvrtka za iskorištavanje bogatstva (prirodnih resursa) u njemačkim kolonijama zapadne Afrike (Togo i Kamerun).
Zastava te tvrtke bila je i prva zastava koja se vijorila u Kamerunu, a u današnjim izvorima pojavljuju se dvije inačice te zastave. Inačica DWAG originalna je i ispravna (inačica DWAC samo je engleski prijevod DWAG).
Zastava njemačke kolonije Kamerun – 'Njemački Kamerun'
Njemački Kamerun je bio kolonija Njemačkog Carstva u Africi u razdoblju od 1884. do 1916. godine.
Prostor kolonije Njemački Kamerun povećan je 1911. ustupanjem Novog Kameruna Njemačkoj od strane Francuske za vrijeme druge marokanske krize.
Godine 1916., tijekom prvog svjetskog rata, njemačku koloniju (Njemački Kamerun), zauzele (osvojile) su udružene britanske i francuske vojne snage.
Nakon poraza Njemačke u ratu, Liga naroda je podijelila teritorij (Njemačkog Kameruna) kolonije na dva dijela, te upravu nad njima dala Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Nekadašnji Francuski Kamerun i dio Britanskog Kameruna ujedinili su se 1961. u današnju Republiku Kamerun.
Zastave 'stare' Jugozapadne Afrike – Namaland (Namaqualand)
Namaland je bio Jugozapadni Bantustan u jugozapadnoj Africi (današnja Namibija) koji je nekadašnja vlada aparthejda rezervirala kao domovinu za narod Nama.
U današnjoj Namibiji geografska regija Namaqualand odgovara području koje je nekada obuhvaćao Namaland.
To je zapravo tradicionalno područje na kojem živi narod Namaqua (Nama) koji govore jezikom nama, a što je jedan od dijalekata khoekhoe jezika.
Sufiks 'qua' zapravo u prijevodu znači 'ljudi', većina plemena koja govore khoekhoe jezik u svom nazivu imaju ovaj sufiks 'qua'.
Boje zastave Namalanda doista su neočekivane, a sama zastava podsjeća na zastavu Velike Britanije. Crveni skandinavski križ u središtu je zastave, a u pozadini je bijela stilizirana zvijezda četiri kraka.
Zastave 'stare' Jugozapadne Afrike – Basterland (Rehoboth)
Basterland (Rehoboth) je bio Jugozapadni Bantustan u jugozapadnoj Africi (današnja Namibija) koji je nekadašnja vlada aparthejda rezervirala kao domovinu za narod 'Baster'.
Zapravo, Rehobotski bastardi su malena etnička zajednica podrijetlom od Nizozemaca (kolonija Cape) i afričkih starosjedilačkih žena, pa im naziv dolazi od riječi 'bastard' (mješanac) i imena namibijskog grada Rehobotha.
Basterland je utemeljen 1979., a ukinut je 29. srpnja 1989.
Južnoafrička republika, tijekom 'graničnog rata' nudila je Basterima 1979. poluatonomiju, 'Baster Gebiet' kod Rehobotha ako se budu borili na njihovoj strani protiv namibijske samostalnosti, što su oni glatko odbili i ostali neutralni.
Zastava Basterlanda, odnosno boje podsjećaju na boje njemačke carske (kolonijalne) zastave, osim što je redoslijed nešto izmijenjen, a boje su na zastavi raspoređene pravokutno crno-crveno-bijelo.
Zastave 'stare' Jugozapadne Afrike – Damaraland
Damaraland je bio Jugozapadni Bantustan u jugozapadnoj Africi (današnja Namibija) koji je nekadašnja vlada aparthejda rezervirala kao domovinu za narod Damara (Damaqua, Damakhwa).
Bantustan Damaraland utemeljen je 1970, a ukinut u svibnju 1989.
Zastava Damaralanda bila je bijelo smeđe boje, što je vrlo neobičan izbor jer tradicionalne boje Damara bile su zelena, plava i žuta.
Dakle kraljevska regalija s osam izbočina (osam plemena Damara naroda) nalazila se na grboslovno desnoj strani zastave također u bijelo-smeđoj boji, ali u suprotnosti s ispunama polja zastave.
Ta regalija tu se našla najvjerojatnije zbog kraljevskog grba Damara, iako je smeđa boja vrlo rijetka u grboslovlju, najvjerojatnije predstavlja isušeno tlo i simbolizira povezanost Damara s prirodom.
Zastave 'stare' Jugozapadne Afrike – Kaokoland (Kaokoveld)
Kaokoland je bio Jugozapadni Bantustan u jugozapadnoj Africi (današnja Namibija) koji je nekadašnja vlada aparthejda rezervirala kao domovinu za narod OvaHimba.
Kaokoland je utemeljen 1968., a ukinut 1989. i od tada naziv Kaokoland (Kunene) ostaje kao neformalni naziv za geografsko područje današnje Namibije.
Narod Himba dio je Herero naroda koji je ostao izoliran od ostatka Herera u 19. stoljeću. Narod Herero u njemačkoj kolonizaciji drastično je promijenio svoj način života kao i svoju nošnju, ali Himbe su ostali vjerni svojim tradicijama nomadskih i pastoralnih navika.
Posebno su lijepe žene i mala djeca ovog naroda, a ta neobična i upečatljiva ljepota ogleda se u koži (tenu) koja je boje crvenog okera, ali i u njihovim zamršenim frizurama i ručno izrađenim nakitom.
Kaokoland nije razvio posebnu zastavu, ali Himbe ponekad ističu (još i danas) žutu zastavu koja je u donjem dijelu podijeljena kosom bijelom i crnom prugom, a simbolika tih boja ostaje nerazjašnjena.
Naime, Himbe drugačije kategoriziraju boje od nas, pa tako kod njih postoji spektar od pet naziva za boje: serandu (crvena, smeđa, narančasta i žuta), dambu (zelena, crvena, bež i žuta), zuzu (tamne boje poput crne, tamnoplave, tamnocrvene, tamnoljubičaste …), vapa (kombinacije žute i bijele) i buru (kombinacija plave i zelene).
< | prosinac, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!