Oznake činova generala vojske CSA – Američke konfederativne države
Ustroj vojske Konfederativnih država temeljio se na ustroju vojske Federativnih država što je i bila tradicija Američke kontinentalne vojske iz vremena rata za oslobođenje od Engleske.
Tako je Ratni odjel CSA (Konfederacije) 21. veljače 1861. donio odluku da će se Konfederacijska vojska sastojati se od tri dijela: Vojska Konfederativnih država Amerike (ACSA, regularna vojska), Privremena vojska Konfederativnih država (PACS ili 'dragovoljna' vojska, koja će se raspustiti nakon neprijateljstava) i Milicije južnih država.
Tadašnji Jug (Konfederacija) svoje je časnike školovao u sjevernjačkim vojnim akademijama (West Point), a nemali broj časnika podrijetlom s Juga već se borio u Američko-Meksičkom ratu.
Ti časnici diplomanti sjevernjačkih vojnih akademija i veterani američko-meksičkog rata bili su idealni za visoke časnike i generale jer to su bili profesionalni vojnici.
No, profesionalnih vojnika, bez obzira na njihov broj, je nedostajalo, pa su pored profesionalnih vojnika u činove promovirani i 'politički' časnici-generali.
Tako u početku vojska konfederacije ima samo brigadne generale, ali ubrzo se pokazala potreba za još tri kategorije generala: general-bojnik, general pukovnik i general.
Odluka Južnjačkog Kongresa to je potvrdila, ali su oznake za sve četiri kategorije generala ostale iste.
Takva odluka Kongresa (o istoj oznaci insignije čina za sve četiri kategorije generala) je malo čudna i nevjerojatna, ali se kao takva morala provoditi. Svi su generali bez obzira na kategoriju ranga nosili iste oznake.
No, general Robert E. Lee, glavni zapovjednik vojske CSA, ipak je nosio malo drugačiju oznaku čina koja će kasnije zbunjivati povjesničare, likovne umjetnike i razne filmske redatelje, pa će generala Lee prikazivati s oznakom čina brigadira.
Naime rijetki su znali, a znaju i danas, da središnja zvijezda na suvratniku generala Lee mora biti veća od lijeve i desne. Dakle Lee nosi insigniju čina bojnika i brigadira, ali u nešto promijenjenom izgledu (prikazano na slici).
Oznake činova visokih časnika vojske CSA – Američke konfederativne države
Konfederativni visoki časnici su na odori, prema propisima, nosili kombinaciju nekoliko pokazatelja ranga. Primarna oznaka bila je zvijezda koja se nosila na suvratniku kaputa ili tunike.
Dakle, bojnik ima veću zvijezdu od zvijezdi koje nose pukovnik i brigadir. Zvijezde su našivene zlatnim koncem (za razliku od USA zvijezdi koje su našivene srebrenim koncem).
Sekundarne oznake činova bili su austrijski (husarski) čvorovi , složeni uzorci našiveni na podlaktici rukava s točnim brojem traka koje označavaju rang.
Godine 1862. sekundarne oznake čina nestaju s ratne odore, ali ostaju na svečanim odorama. Na kapama ostaje sličan uzorak s podlaktice rukava, ali na šeširima ga nema.
Gumbi, njihov raspored na odori dodatno kazuju (nadopunjavaju) rang određenog časnika, ali o tome drugi put.
Oznake činova (ranga) časnika CSA – Američke konfederativne države
Vojska konfederacije željela se razlikovati od svojih protivnika Vojske federacije (unije), pa su tako morale biti uvedene i promjene u oznakama činova časnika, a sve u cilju kako bi se razlikovalo 'sivo' od 'plavog'.
Iako su se činovi temeljili na sustavu oznaka Unije ipak je bilo promjena koje su bile vidljive. Tako niži časnici (poručnik, natporučnik i satnik) imaju grede kao insigniju za oznaku čina.
Viši časnici (bojnik, pukovnik i brigadir) imaju zvijezde i to bojnik veću, a pukovnik i brigadir nešto manje (pukovnik dvije, a brigadir tri).
Interesantno je da su svi generali (brigadni-general, general-bojnik i general-pukovnik) nosili istu oznaku čina (tri zvijezde u vijencu hrastova lišća s tim da je srednja zvijezda bila najveća, a ostale dvije nešto manje).
Vojska konfederacije nije razvila epolete već su se činovi nosili na suvratniku (kolar) i podlaktici rukava opet na način da su niži časnici imali manje složen splet pletenica od viših časnika i generala.
Epolete Carske vojske Njemačke – brojevi (kraljevsko barokni stil)
Brojčane (one s brojevima postrojbe) epolete Carske Njemačke vojske prate pruski način, pa svaka epoleta ima naramenicu u boji njemačkog vojvodstva (kraljevstva).
No, sve je veća nazočnost ramenih ploča koje zamjenjuju epolete na ramenim oznakama časnika, a i te ramene ploče prate pruski stil pletenica koje opet prate boje vojvodstva (kraljevstva).
Brojke na tim oznakama su baroknog (kraljevskog) stila i karakteristične su za njemačke epolete (ramene ploče).
No, lako je uočiti da su te rane epolete (ramene ploče) u stilu tadašnjih vojski, pa niži časnici (poručnici, natporučnici i satnici) imaju zlatnu insigniju dok viši časnici (pukovnik i brigadir) imaju srebrenu oznaku insignije čina.
Isto tako bojnik (kao viši časnik) nema oznaku insignije čina, ali ima carsku krunu u zlatnoj boji kao insigniju, a to pak zapravo kazuje da je kod bojnika prisutna zlatna boja nižih časnika, ali su istodobno rese dokaz da on ipak pripada među više časnike.
Kod carskih generala opet se vrača zlatna boja insignije čina, ali mogu se pojaviti i srebrene maršalske palice kao oznaka insignije čina generala.
Epolete Carske vojske Njemačke - slova, brojevi i monogrami
Identifikacija postrojbe prema epoleti koju nosi časnik ne bi trebala biti problem, ako se prepozna boja i insignija čina i roda (struke).
No, kako raspoznati u konjaništvu specijalnost (dragune, ulane, lancere, husare …), ili pak u pješaštvu (lovce, linijske pješake, grenadire …) …
Opet treba prepoznati insigniju epolete, odnosno, slova, brojeve i monograme. No, kod monograma treba biti doista pozoran, a posebice kod njemačkih carskih i kraljevskih obitelji.
Naime, Fridricha ima 'kao u priči', pa nije isto da li je to Friedrich I., II. ili III., a opet nije isti ni Friedrich Pruski ili Wurtenburški, pa onda Friedrich Wiliam …
Dakle, monogrami lako (ako se ne raspoznaju i kombiniraju s bojom) dovode do pogrješne identifikacije postrojbe.
Na slici sam pokušao prikazati te 'sitne', ali ključne razlike kod monograma Friedricha III. (Fredericus Rex) 'FR III'. Nadalje, dodao sam i monogram kraljice Olge (Königin Olga Nikolajewna von Wurttemberg) 'O'.
Vrlo je lako zamijeniti i oznake 'K' jer one označavaju vozače (kraftfahrer), ali i 'Kaiser von Osterreich und Konig von Ungarn', pa je zapravo razlika samo dodatku krune.
Epolete Carske vojske Njemačke
U ranim 1800-ima u Carskoj vojsci Njemačke epolete su dio odore, ali ih već 1866. polako (istiskuju) zamjenjuju ramene ploče i naramenice, a već 1910. epolete su ostale samo na svečanim odorama časnika.
Dakle, na njemačkim epoletama toga doba nalaze se slova i brojevi za identifikaciju postrojbe, a insignija čina zorno pokazuje rang časnika.
Do 1915. godine, pješačke, konjaničke i topničke postrojbe na epoletama imaju podlogu u boji (Waffenfarbe). Boje su: bijela, crvena, žuta, plava i zelena.
Godine 1915. redefinirane su temeljne boje kako bi se identificirale postrojbe na sljedeći način: bijela - pješaštvo, nebesko plavo - draguni, crveno - lanceri (ulani), zemaljsko topništvo zlatno žuta, crna – inženjerija (saperi schatzgraberi) i svijetloplave opskrbne postrojbe.
No, kod njemačkih epoleta iz tih kasnih godina 19. stoljeća i ranih godina 20. Stoljeća treba obratiti pozornost i na naramenicu epolete gdje boja govori o tomu iz koje je (provincije, vojvodstva, države) časnik nositelj epolete.
Dakle, boja ploče i kičme epolete prikazuje boju roda ili struke, a boja podstave i naramenice zapravo prikazuju nešto sasvim drugo (provinciju).
Još je nešto zanimljivo kod tih ranih njemačkih oznaka činova, a to je da bojnik nema insigniju oznake čina (prazna ploča epolete), ali tu se može pojaviti nekakva druga insignija.
Oznake čina – gdje se nose i kada
Dakle, prve i najstarije oznake ranga (čina) nalazile su se na epoletama. Dakako, radi se o činovima časnika i generala, dok su vojnički i dočasnički činovi prikazani prišivkama na rukavima.
Kako je riječ epoleta (fra. Epaulette) zapravo oznaka za 'malo rame' tako se i vojničke epolete nalaze upravo na ramenima.
No, epolete su mnoge časnike i generale stajale glave, pa se vrlo rano taj problem pokušalo riješiti oznakama (navlakama) ramena, te premještanjem činova s ramena na prsa.
Bilo kako da bilo, danas mnogi miješaju i mijenjaju epolete s oznakama ramena, pa će upravo ta razlika (između te dvije oznake ranga, čina časnika) biti predmet mojih promišljanja i pisanja.
Tako svaka epoleta mora imati i slijedeće dijelove: podstavu, gumb, kičmu ploče, naramenicu, insigniju čina, insigniju roda (struke), polje ploče, broj (postrojbe), okvir (vrat) i rese.
Slova, brojevi, imena, slike, oznake – na tenkovima Velikog rata (Engleski II)
Dakle, 'Marko V' ima rezervirane serijske brojeve od 9001 do 9450, odnosno za 'muške' tenkove od 9001 do 9200, a za 'ženske' tenkove od 9251 do 9450. U toj seriji tenk serijskog broja 9425 postao je eksperimentalni tenk za fleksibilnu stazu.
Kod serije tenkova 'Marko V' pojavljuju se još dvije inačice tih tenkova. To su 'Marko V Zvijezda' i 'Marko V Dvije zvijezde'. Za tu seriju (jedna zvijezda) određeni su serijski brojevi od 9501 do 9900 i to za 'muške' tenkove od 9501 do 9700, a za 'ženske' tenkove od 9750 do 9900. Serija 'Marko V dvije zvijezde' ima brojeve od 10000 do 10250.
Svi serijski brojevi ispisani su bijelom ili žutom bojom na stražnjoj strani tenka dok su na prednjoj strani tenka tri pruge (bijela-crvena-bijela) te prefiks (slovo koje označava bojnu i broj tenka u toj bojni).
Oznake satnija nalaze se također u ovom dijelu prikazane kao slike. Tu se nalaze još i nazivi tenkova koja počinju sa slovom koje odgovara slovu bojne. Na primjer, 'Hilda' je tenk u 'H' tenkovskoj bojni, a 'Charlie' je tenk u 'C' bojni.
Tu su dakle i identifikacijski brojevi tenka koji slijede istu konvenciju kao i nazivi tenkova. Tako identifikacijski broj 'J10' zapravo kazuje da je tenk naziva 'Jericho' deseti tenk u bojni 'J'.
Tenkovi za obuku i potporu nemaju slovo nego troznamenkasti broj. Jedan od takvih tenkova bio je i tenk naziva 'Nelson' iz 'N' tenkovske bojne koji ima broj 130, a služio je za prikupljanje novčane pomoći tijekom rata.
Kada su njemački inženjerci proširili protutenkovske rovove na Hindenburgovoj (Siegfriedovoj) utvrđenoj crti Englezi su pokušali to nadomjestiti produženjem tenka dodatnim 'repom' koji se nazivao 'rep punoglavca'.
Također su se pojavili pokušaji raznih kamuflaža na otvorima za promatranje iz tenka s ciljem smanjenja učinka djelovanja snajperske vatre.
Jedan od tih tenkova je i tenk C23 Crusty, ili pak tenk H45 Hyacinth iz H bojne, 24. satnija ('zumbul' po Athumanunhu) koji crvenim slovom 'Z' kamuflira motrilački otvor na tenku.
Slova, brojevi, imena, slike, oznake – na tenkovima Velikog rata (Engleski I)
Engleski tenkovi (Ujedinjeno Kraljevstvo) također imaju zorno istaknute boje, slova, brojeve, imena, slike … baš poput njemačkih tenkova, ali kod engleskih je identifikacija puno lakša i brža zbog serijskog broja.
Naime, Englezi kod proizvodnje tenkova prate serijske brojeve redom. Tako su prvi 'nosači topova' dobili serijske brojeve od 100 do 150, a ako još ispred tog troznamenkastog broja stoje slova GC (Gun Carrier) možete biti sasvim sigurni da je to inačica 'Marko I' odnosno 'Mk I' (Marko ga ja nazivam od milja).
Nadalje, tenkovi inačice 'Whippet' imaju ser.br od 200 do 339, a gotovo sigurno ispred se može naći i slovo A. Inačica tenka 'Marko I' ('Mk I') već bi vas lako mogla zbuniti i mogli bi je pomiješati s nosačem topa Marko I.
No, ako obratite pozornost sigurno ćete primijetiti veliko tiskano slovo T ispred troznamenkastog broja koji se kreće u rasponu od 501 do 575 (za 'ženke') i 701 do 775 (za 'mužjake').
Dakle, kod ovog serijskog broja lako prepoznate i razlikujete 'ženku' (strojnice) od 'mužjaka' (topovi).
Kod 'Marka II' ti brojevi kreću se u rasponu od 576 do 600 ('ženke) i 776 do 800 ('mužjaci'). Taj niz ostaje i kod 'Marka III' u rasponu od 601 do 625 ('ženke') i 801 do 825 ('mužjaci').
Kod 'Marka IV' mora se biti malo pozoran jer se pojavljuje i inačica 'opskrba' (supply), a serijski brojevi se kreću u rasponu parnih brojeva tisućica (2, 4, 6, 8.) odnosno od 2001 do 2899 i to za 'mužjake' od 2001 do 2099, a od broja 2300 do 2400 pojavljuje se 'muški' tenk sa strojnicom (no, ovo još nije 'hermafrodit' koji ima jedan turet topova, a drugi turet strojnice).
Ovdje ja turet još uvijek ne nazivam kupola jer kupola će se pojaviti tek kod kasnijih tenkova. Turet 'strši' sa strane tenka, a kupola je iznad tenka – po Athumanunhu.
Nadalje, od serijskog broja 2500 do 2899 kod 'Marka IV' rezervirano je za 'ženske' tenkove koji se razlikuju od 'ženki' po tomu što uz strojnice imaju i top (no to još uvijek nisu klasični 'hermafroditi').
Tako to ide redom po parnim tisućicama sve do 8001 pa do 8200 koji su isključivo opskrbni tenkovi. Još ovdje treba skrenuti pozornost da su serijski brojevi od 2064 do 2066 rezervirani za 'tenkove za izvlačenje' s vitlom i od 2739 do 2792 za 'tenkove za izvlačenje' s dizalicom.
Dobro sad ću stati, a za drugi put nastavim s 'Markom V' i njegovim inačicama poput 'tenka nosača mosta', 'tenka čistača mina' … i još ponešto.
Slova, brojevi, imena, slike, oznake – na tenkovima Velikog rata
Pojavom tenkova u Velikom ratu (1. svjetski rat) pojavile su se i specifične oznake (svaka država za sebe) na tim tenkovima.
Dakle, te specifične oznake dolaze u obličju raznih slova, brojeva, imena, slika, oznaka … i nalaze se na točno određenom mjestu tenka, a sve s ciljem lakšeg raspoznavanja i smanjenja 'prijateljske vatre' tijekom bitke.
Njemački tenk kodne oznake A7V (Allgemeines Kriegsdepartement, 7 Abteilung, Verkehrswesen – u prijevodu 'Njemačko ministarstvo rata, odjel 7, transport') nosio je svoje specifične oznake: križ (njih nekoliko), sliku maskote ili oznaku postrojbe, ime i taktički broj (rimski broj od I do V).
Broj križeva je mogao varirati, ali su se uvijek križevi nalazili na prednjoj, stražnjoj i bočnim stranama. Zbog identifikacije iz zraka križ je bio naslikan i na gornjoj strani tenka.
Dakle, broj križeva na bočnoj strani vozila varira od jednog do dva, a sve to zavisi od postrojbe ili vremenskog okvira u kojem je tenk u primjeni (ratna godina).
Taktički brojevi (broj tenka u postrojbi) dolazi u obliku rimskog broja i to uvijek u rasponu od I do V, a nalazi se na bočnim stranama ili na prednjoj strani.
Nijemci imanuju svaki tenk, a tenkovsko ime nalazi se u gornjem desnom kutu na prednjoj strani trupa i gornjem lijevom kutu na stražnjoj strani trupa.
Neke od njemačkih tenkovskih postrojbi slikaju na svoje tenkove jedinstvene oznake (crveni vrag, bijela lubanja s prekriženim kostima …). Te oznake također se nalaze na specifičnim mjestima (pored, iznad ili ispod topovske kupole).
Svi njemački 'beutepanzeri' (trofejni ili zarobljeni) prefarbani su u njemačku shemu boja s temeljnim slojem poljske sive boje s mrljama zelene, oker i smeđe boje. U prednjem dijelu vidljiv je crveni krug u kojem se nalazi taktički broj tenka (ali ovaj put, za razliku od A7V taj je broj arapski).
Zanimljivo je da su Nijemci podudarali spol imena za zarobljene tenkove Mk IV (muški ili ženski) s odgovarajućim imenom, odnosno muškim imenom za muški tenk i obrnuto za žensku inačicu.
Maskirne boje tenkova
Kada su se prvi put pojavili na opustošenim bojnim poljima 1. svjetskog rata tenkovi (bili su to ratni strojevi koji su visoki 2,5 i dugački 8 metara) nisu ostali neprimijećeni.
Pojava tih ratnih grdosija odmah je privlačila svu pozornost protivničke strane, a sustav paljbe i vatre odmah se usmjeravao na njih.
Zračno izviđanje (izvidnički zrakoplovi) čim je uočilo koncentraciju tenkova lako je steklo dojam kamo i gdje su se uputili, a to je značilo i da će se tu dogoditi napad.
Dakle, pojavio se problem kako tenkove učiniti teže uočljivim, a posebice prije nego uopće krenu u napad.
Naravno, kada bi jednom krenuli teško ih je bilo sakriti, ali kada bi se koncentrirali iza prvih crta, kada bi zastali ili pak se regrupirali trebalo ih je barem malo učiniti teže uočljivim.
Tako su posade tenkova (tenkisti) kad god bi se zaustavili, znatnije koristili maskirne mreže i pokrivače, kao i značajkama lokalnog terena poput šume ili uništenih zgrada, a posebice bi se jako potrudili sakriti ili uništiti karakteristične staze koje su ostavili njihovi tragovi.
Tenkovska kamuflaža razvila se vrlo brzo, ali je još brže shvaćeno da je gotovo besmislena i uzaludna na blatnjavom bojnom polju.
Naime, gusjenice tih prvih tenkova prelazile su preko cijelog tijela tenka, a blato koje su pokupile slijevalo se po tijelu tenka i jednostavno prikrivalo kamuflažu boje.
Tako zapravo ti prvi tenkovi dobivaju maskirni uzorak naziva 'neutralno prljavo', odnosno smeđu boju koju dodatno prlja i maskira blato.
Krajem 1917. Nijemci su zarobili oko 170 engleskih tenkova i odmah ih poslali u bitku protiv bivših vlasnika, ali morali su se ipak po nečemu razlikovati kako bi izbjegli 'prijateljsku vatru'.
Tako se zapravo kamuflažni uzorak tenka opet vraća, konkretno, Nijemci su zarobljene tenkove prebojili u tri boje: u glineno žutu, zelenu i crveno-smeđu boju, pa opet imamo njemački maskirni uzorak nazvan 'Buntfarben-Anstrich'.
Zrakoplovna kamuflaža – kamuflaža romba
Njemačka carska Luftstreitkräfte, ali i ostala ratna zrakoplovstva Središnjih sila, tijekom posljednje dvije godine Velikog rata (Prvi svjetski rat) rabila je kamuflažnu shemu (maskirni uzorak) naziva 'pastila' ('lozange' ili romb).
Bili su to oblici poligona koji su se opetovali u nekom nizu. Ti oblici kreću se od onih nalik pčelinjim sačama ili pak pravilnog romba (dijamanta) s dva oštra i dva tupa kuta gdje je oštri kut 45 stupnjeva.
Nijemci su to nazvali 'Buntfarbenaufdruck' (višebojni ispis), ali ovaj naziv uključuje i kasnije maskirne uzorke poput Splittermustera i Leibermustera, ali ne uključuje ručno oslikane kamuflaže.
Kamuflaža s pastilom bila je zapravo vojna kamuflažna shema u obliku tkanine s uzorkom ili oslikanih dizajna.
Kamuflažni uzorci razlikovali su se na gornjem i donjem krilu (trupu) zrakoplova, a postojali su dnevne i noćne inačice.
Pastilni maskirni uzorci sadržavali su načelno četiri boje, ali bilo je i iznimaka.
Austro-ugarsko zrakoplovstvo - Carske i kraljevske zračne snage
Carske i kraljevske zračne snage, (nje. Kaiserliche und Königliche Luftfahrtruppen) bile su zračna sastavnica u okviru oružanih snaga Austro-Ugarske, utemeljene i ustrojene su 1893. kao balonski korpus, a kasnije 1912. preustrojene su u zračne snage.
Iako je zrakoplovstvo Austro-Ugarske bilo tehnički inferiornije i slabije opremljeno od njemačkog ili britanskog, ipak je sudjelovalo u borbama na istočnom i talijanskom bojištu i postojano obavljalo svoje zadaće do kraja.
Na početku rata austrougarski zrakoplovi bili su jarko obojani u crveno-bijele trake duž cijelog trupa aviona. No, to je ubrzo odbačeno, ali crveno-bijelo (crvene trake) na vrhovima krila i repu ostale su.
Zrakoplovi isporučeni iz Njemačke uglavnom su stizali s poznatim crnim križnim oznakama, ali A-U križ ostajao je neokružen, a mornarički zrakoplovi pak su zadržali crveno-bijelo-crvene trake.
Serijski brojevi A-U zrakoplova slijedili su prepoznatljiv dvodijelni, decimalno odvojen format i bili su istaknuti na bočnim stranama trupa (karakteristično samo za zrakoplove A-U).
Poput Amerikanaca i Francuza, također i A-U carski piloti razvili su meni zanimljive insignije i oznake svojih zrakoplova.
Naime, velika tiskana slova (poput T) na crvenoj podlozi označavaju zrakoplovi kodnog naziva 'crveni T', a to zapravo označava zrakoplov kojim upravlja pilot feldwebel (dočasnički čin odgovara činu narednika) Karl Teichmann.
Dakle, veliko tiskano slovo 'T' odgovara prezimenu 'Teichmann'. Neki bi možda mogli zamijetiti da postoje i druga prezimena s početnim slovom T. Naravno, drugo prezime imalo je drugačiji font 'T'.
Tako npr. pilot feldwebel.Karoly Turek također ima na trupu zrakoplova veliko tiskano slovo 'T', ali je ono u drugačijem fontu (ima dodatke malih crtica), a kao što se vidi na slici.
Ako pak je bilo previše pilota s istim početnim slovom prezimena, to je jednostavno riješeno ispisivanjem cijelog prezimena poput pilota natporučnika Othmar Wolfanga Gretl (jednostavno piše '8 Gretel').
Ponekad eskadrile označavaju svoje zrakoplove poput 'J.41', a to ne treba pomiješati s osobnim slovima prezimena pilota, to je oznaka borbene eskadrile (bojno jato), odnosno, zrakoplov serijskog broja 41 'Jata J' (borbene eskadrile).
Na kraju, na slici se uočavaju zanimljive kamuflažne sheme zrakoplova, pa u slijedećem postu malo se raspišem i o tim kamuflažnim uzorcima 1. svjetskog rata.
Francuske zrakoplovne boje – 'pioniri ratnog zrakoplovstva'
Francuska je bila prva velika država koja je imala operativne eskadrile (već 1912.) pod zapovjedništvom vojske, iako se mora priznati da su to bili izvidnički zrakoplovi kratkog dometa (letjeli su najviše pola sata).
Ratnu 1914. godinu Francuska je dočekala s najvećim (najbrojnijim) ratnim zrakoplovstvom.
Te prve, ali gotovo i cijele 1915. u zraku se nalaze gotovo isključivo francuski i njemački zrakoplovi (na francuskim zrakoplovima lete Amerikanci, Englezi, Talijani, Belgijanci, Nizozemci, pa i Rusi …).
Francuski zrakoplov tipa SPAD u mnogočemu je bio odlučan tijekom preuzimanja njemačke zračne prevlasti nad nebom tadašnje Europe.
Francuski rondel (nacionalna oznaka) prati boje zastave plavo-bijelo-crveno, a repne oznake također su u bojama zastave.
Francuzi također dodatno ukrašavaju svoje zrakoplove bojama i oznakama kako bi bili lakše uočljivi i prepoznatljivi u zraku, ali i postrojbama na tlu.
< | svibanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!