Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 12.02.2006.

Taktika podmornica

-nastavak-

Podmornica koja bi održavala optički kontakt s konvojem, daleko ispod obzora, nije nikako smjela napadati. Podmornice određene za napad danju bi podilazile ciljevima i tražile najpogodnije pozicije za napad. Podmornice su težile da zauzmu položaj u pramčanom sektoru konvoja, odakle bi onda noću izvele površinski torpedni napad kod kojeg bi probijale osiguranje konvoja. Padom mraka najveću poteškoću podmornice su imale u zauzimanju pozicije za napad iz položaja čopora koji je bio ispod crte obzora, jer prelazak dana u noć traje izuzetno kratko. Upravo u tim kratkim trenucima podmornice su trebale neopažene prići konvojima na udaljenosti koje omogućuju noćno motrenje. Ako se čopor danju nalazio u povoljnoj poziciji, podmornice su čekale pod vodom, a u sumrak ili noću izronile bi usred konvoja ili po krmi osiguranja razarača i započele napad. Najčešće podmornice bi napale u bok konvoja i gađale snopom 2 do 3 torpeda. Pogodak torpeda izazvao bi poremećaj u bojnom složaju razarača iz osiguranja konvoja, jer bi razarači napali podmornicu koja bi ih odvukla iz konvoja, a to bi onda vješto iskoristile druge podmornice iz čopora. Napadi bi se opetovali nekoliko noći, a za uspjeh je najvažnije bilo da podmornice pronađu konvoj koji bi tada danju neprimjetno pratile, a noću napadale. Napadi čopora podmornica polučili su najveće rezultate tijekom prosinca 1941. do prosinca 1942. jer u to vrijeme Saveznici nisu imali dovoljan broj brodova i naprava za suprotstavljanje podmornicama. Međutim, postupno Saveznici uvode sve veći broj snaga i sredstava u osiguranje konvoja (proširene su zone djelovanja zračne zaštite, uvode se radari na brodove i zrakoplove, unaprijeđena je radiodetekcija, a uvode se i zaštitne skupine – Support Groups – za pratnju konvoja itd.), pa dotadašnji način napada podmornica na konvoje nailazi na sve veće probleme i do ljeta 1943. konačno je kao takav napušten. Tijekom mjeseca rujna 1943. njemačke podmornice prelaze na podvodne napade u kojima uz pojedinačni napad primjenjuju i skupni napad podmornica. U skupnom napadu (8 do 10 podmornica) napad se provodi istodobno sa svih podmornica, ili pak uzastopce, jedna za drugom podmornica u kratkom vremenskom intervalu provodi napad. Tijekom dana podmornice su pod vodom na svojim ophodnim crtama, zbijenog složaja i gotovo nepokretne čekaju noć. Danju bi napale samo ako bi konvoj naletio na njih. Napadom skupine podmornica zapovijeda zapovjednik podmornice koja je prva zamijetila konvoj i to dojavila ostalima. Podmornice međusobno održavaju vezu i strogo nadziru položaje susjednih im podmornica, a svakoj su podmornici strogo određeni rajoni (područja) gdje može provesti napad. Ako se napad provodi jedan za drugim, onda se to radi u trenutku kada konvoj napušta određeno područje podmornice i prelazi u područje odgovornosti druge podmornice. U to doba njemačke podmornice dobile su u naoružanje električni torpedo s uređajem za samonavođenje, pa je povećana efikasnost ciljanja, a osobito prema brodovima površinske zaštite konvoja. Nakon uvođenja šnorkla, podmornice opetovano prelaze u podvodni napad uz obale u vrijeme od svibnja 1944. do svibnja 1945. godine.

Taktika podmornica

Wolfpack - taktika napada njemačkih podmornica

U vojnim izvorima, naziv za taktiku napada njemačkih podmornica tijekom II. Svjetskog rata, rabi se naziv 'Wolfpack Tactics' ili 'Rudel Taktik' koji je izvođen u početku malim brojem podmornica, da bi se kasnije za provedbu rabio veći broj podmornica. Tako se početkom II. Svjetskog rata taktika njemačkih podmornica sastoji od dnevnih pojedinačnih napada u blizini protivničke obale. Njemačke podmornice (U – boot, Unterseeboot) na svojim su ophodnim crtama dočekivale protivničke brodove. Površinski napadi su izbjegavani poradi izuzetno jake pratnje razarača i zrakoplovne zaštite, a podvodni pak napad otežava podvodni električni lokator. Poradi tih izuzetno teških uvjeta napada njemačke podmornice napuštaju obale i odlaze na otvoreno more gdje love spore konvoje površinskih brodova (brzine 7,5 do 9 čvorova). Prvo napadaju pojedinačno, a onda opetuju napad u skupini, prvenstveno su to noćni površinski torpedni napadi. U tim noćnim napadima podmornica bojno djeluje kao torpiljarka pri čemu iskorištava veću brzinu i pokretljivost. Cilj se traži danju i noću, a ako mu se danju ne može približiti, čeka se noć kada podmornica izroni i rabeći površinsku brzinu približi se cilju. Poradi niže platforme i male siluete omogućeno joj je da noću prva zamijeti cilj i utvrdi da li je napad moguć i izvediv. Prosudba elemenata za napad noću je teža jer su ciljevi poput mase nejasnih kontura. Ako se utvrdi da napad s pozicije na kojoj se nalazi nije moguć, podmornica se udaljava van granice optičke vidljivosti i traži povoljnu poziciju za napad. Podmornica će napasti ako se nađe na poziciji povoljnih kursnih kutova (60 do 90 stupnjeva) uz stalan nadzor smjera plovidbe da ne bi došlo do sudara s ciljem napada i to sa što manje udaljenosti poradi izbjegavanja grešaka tijekom zauzimanja elemenata za torpediranje. Nakon napada podmornica ostaje na površini poradi napada na druge ciljeve ili se udaljava od napadnutog cilja površinskom brzinom. Ako se mora izvlačiti, izvlači se prema krmi cilja, a ako je napadnuta od razarača, podmornica brzo zaroni i energično ide u dubinu. Nakon što su Nijemci zauzeli francusku obalu, u postroj (bojnu uporabu) uveli su veći broj podmornica. Tako na jesen 1940. njemačke podmornice prelaze u skupne napade na konvoje. Njemačke podmornice raspoređene su na otvorenom moru na mogućim rutama konvoja i nalaze se u poretku ophodne crte (rastojanje je oko 30 milja, a kasnije je smanjeno na 15 milja). Ispred ophodne crte izbačena je jedna ili dvije podmornice koje zajedno čine podmorničku prethodnicu. Zapovjednik napada nalazi se u početku na jednoj od podmornica, a kasnije je on u zapovjedništvu na obali (Befehlshaber der U-Boote). Podmornica koja bi prva otkrila cilj javlja svima na zajedničkom otvorenom radio-valu: poziciju, kurs, brzinu, vrstu cilja, jačinu i sastav osiguranja cilja i meteorološke podatke. Zapovjedništvo s kopna upućuje skupine podmornica koje su ustrojene u čopore, svaki čopor ima svoje ime, prema pozicijama za napad. Zapovjedi podmornice mogu primiti i pod vodom. Čopor se sastoji od 5 do 8 podmornica, a ponekad i od 20 do 25 podmornica. U zavisnosti od značaja i brojnosti površinskih brodova u konvoju napad provodi i više čopora podmornica, ponekad je to i do 50 podmornica. Tako su od 11. do 20. ožujka 1943 godine napadala tri čopora naziva 'Stürmer' (18 podmornica), 'Dränger' (10 podmornica) i 'Raubgräf' (10 podmornica). Napadi su provedeni na slijedeće konvoje Saveznika: SC – 122 i HX – 229, pri čemu je potopljeno 32 površinska broda (oko 186 000 BRT). Od 28. travnja do 6. svibnja 1943. jugoistočno od Grendlanda napadaju tri čopora naziva 'Star' (16 podmornica), 'Specht' (18 podmornica) i 'Amsel' (11 podmornica). Napadnuti su slijedeći saveznički konvoji: ONS – 5 i SC – 128 pri čemu je potopljeno od 43 površinska broda, 13 prijevoznih brodova, a izgubljeno je 6 podmornica.

subota, 04.02.2006.

Pomorske bitke u I. Svjetskom ratu

Admiral Scher odlučio se pod svaku cijenu probiti do njemačkih baza, pa makar se morao upustiti i u noćne bojeve, a admiral Jelikou pak je želio izbjeći baš noćne dvoboje i tijekom jutra napasti njemačke brodove u Helgolandskom zaljevu. Nakon ponoći njemačka flota svoj je smjer usmjerila prema Horns Revu i tako presjekla kurs britanske flote na 5 do 6 milja iza začelja glavnine. Tijekom noćnih dvoboja njemačka flota izgubila je BB Pommeran i 3 krstarice. Britanski admiral Jelikou i dalje od svojih podređenih dobiva netočna izvješća, pa je on i dalje uvjeren da njemačka flota plovi iza njega. Poradi toga admiral Jelikou izdaje zapovijed 1. lipnja u 0339 da njegovi brodovi okrenu kurs prema sjeveru, a tako je izgubljena i posljednja prilika da se presječe odstupnica njemačkoj floti. Britanski Admiralitet u 0515 izvijestio je admirala Jelikoua da je u 0330 cijela njemačka flota bila na samo 16 milja od rta Blaavand Huk i da sada plovi u jugoistočnom kursu brzinom od 16 čvorova. Admiral Scher je u 0500 uplovio sa svojim brodovima u Helgolandski zaljev, a britanski admiral okupio je svoje razbacane brodove i napustio bojište. Tako je završena najveća pomorska bitka u I. Svjetskom ratu i jedina bitka u kojoj su se sukobile glavnine protivničkih flota. Britanska flota pretrpjela je teže gubitke u ljudstvu i materijalu. Izgubila je (potopljena su) 3 bojna krstaša BC, 3 oklopljena krstaša AC, 4 lake krstarica CL, 5 razarača DD i 2551 mornara. Sva tri britanska BC potonula su s gotovo cjelokupnom posadom. Njemački brodovi pak su, zahvaljujući odličnoj konstrukciji (snažni oklop, a relativno slabo naoružanje) i boljoj uvježbanosti posada, pretrpjeli, ali i izdržali velika oštećenja. Na njemačkim BC bilo je uništeno devet topničkih kula, ali ni u jednoj od tih kula nije došlo do eksplozije uskladištenog topničkog streljiva. Britanski topnici baš se i ne bi mogli pohvaliti preciznošću. Od 344 britanska topa kalibra iznad 280 mm samo je 124 pogodaka, dok su njemački topnici s 244 topa postigli 120 pogodaka. Kod topničke vatre BB može se govoriti o nekakvoj sličnosti i efikasnosti i jednih i drugih, tako je 296 britanskih topova kalibra iznad 280 mm postiglo 110 pogodaka, a 200 njemačkih topova istog kalibra 80 pogodaka. U torpednim napadima njemački razarači lansirali su 100 torpeda i pogodili samo tri puta, a britanski pak su lansirali 75 torpeda i pogodili sedam puta. Na kraju kao zaključak o Jyllandskoj bitci još uvijek se stručnjaci ne mogu dogovoriti, pa je ona i dalje tema mnogim raspravama i glavni krivac za suprotstavljena mišljenja vojnih stručnjaka. No, Athumanunh će izreći svoje bez obzira na sve: - britanska flota unatoč svemu postigla je strategijsku pobjedu, jer njemačka flota sve do kraja rata nije izlazila na otvoreno more (osim 19. kolovoza 1916.). No, njemački brodovi i oprema pokazali su se nešto bolji od britanskih, a njemačke posade u nekim radnjama i postupcima pokazale su veću uvježbanost i višu stegu. Ipak, britanska flota ostala je i dalje 'gospodar otvorenog mora', a njemačka flota nije uspjela razbiti blokadu njemačke obale.

četvrtak, 02.02.2006.

Pomorske bitke u I. Svjetskom ratu

Britanska glavnina hitala je najbrže što je mogla prema mjestu sraza britanskih i njemačkih BC, ali poradi stalnih promjena kursa i čestih prijelaza iz bojne u krstareću brzinu admiral Biti nije mogao točno odrediti svoj položaj, pa nije ni mogao o tomu izvijestiti svog nadređenog admirala Jelikoua. U 1914 admiral Jelikou dobio je od admirala Bitia poziciju i obavijest u kojoj je naveo da se njemački brodovi nalaze u jugo-jugozapadnom smjeru, pa je britanska glavnina brodovlja tako i zauzela bojni složaj. Na drugoj strani njemački admiral Scher još nije znao točan razvoj britanske glavnine jer su je skrivale oblačnost, magla i gusti dim od topova koji se vukao po površini mora. Tako je u 1917 britanski BB Marlborough otvorio iznenadnu vatru na njemačke brodove, a koju minutu kasnije pridružili su mu se i ostali britanski BB. Britanski admiral Jelikou tako je dobio jedinstvenu i neponovljivu izuzetno povoljnu priliku jer je uspio presjeći kolonu njemačkih brodova i manevrom križanja T (Croosing the T) obuhvati čelo protivničke kolone. Direktne pogotke tako su primili slijedeći njemački BB König, Lützow, Derfflinger, Grosser, Kurfürst i Markgraf, a nisu postigli ni jedan na protivničkim brodovima. Međutim, eskadra admirala Hippera postigla pak je novi uspjeh: njemački BC Derfflinger potopio je u 1931 britanski BC Invincible. No, sada su već svi njemački BC pretrpjeli niz pogodaka i oštećenja, a bitku je mogao nastaviti samo njemački BC Moltke. To je bio najkritičniji trenutak za njemačku flotu, no, admiral Scher donosi vrlo smjelu odluku: zapovjeđeno je svim njemačkim brodovima da odmah okrenu za 180 stupnjeva i izbjegnu bojne kontakte s protivnikom. U 1935 njemački razarači ispustili su dimne zavjese, pa su svi njemački brodovi pod zaštitom dima u vremenu od samo četiri minute uspješno okrenuli svoje kurseve za izbjegavanje protivnika. Admiral Jelikou prvo je pomislio da je uzrok nestajanja njemačkih brodova zapravo smanjena vidljivost, pa je u 1940 zapovjedio da se okrene u jugoistočni kurs. Admiral Jelikou bojao se ploviti iza njemačkih brodova, poradi opasnosti od mina koje su njemački brodovi mogli polagati iza sebe. Admiral Scher nakon okreta prvo je zapovjedio kurs jugozapad, a onda je zapovjedio istočni kurs. Nikada neće postati jasno zašto je admiral Scher, umjesto da plovi sa svojim brodovima prema zapadu, te tako izbjegne dodir s protivnikom, u 1955 ponovno okrenuo svoje brodove direktno na smjer u kojem su plovili britanski brodovi. Tim nepromišljenim okretom opetovano će njemački brodovi uletjeti u obuhvat. Istodobno admiral Scher je dvjema flotilama razarača zapovjedio torpedni napad. Athumanunhu izgleda da je admiral Scher želio iznenaditi britanske brodove, ili je ipak presudno bilo to što je bojni krstaš Moltke izvijestio da se očigledno radi o manjim snagama protivnika, a da se britanska glavnina još nije ni pojavila. Kad je admiral Jelikou izvješten da su se njemački brodovi okrenuli natrag, on je zapovjedio smjer za približavanje protivniku. Tako je oko 2012 ponovno došlo do topničkog dvoboja, a britanski brodovi opetovano su njemačkim prišli u manevru T. Britanski topnici, s udaljenosti od 7000 – 13 000 metara, punih šest minuta tukli su njemačke teške brodove koji su zadobili teška oštećenja. Iako su svi njemački brodovi vračali vatru ona nije polučila značajnije rezultate. Tako se sada njemačko čelo s BC oko 2015 počelo savijati prema jugoistoku, a admiral Scher opetovano zapovijeda okret za 180 stupnjeva i sada definitivno izvlači njemačku flotu iz borbe. Taj manevar izvlačenja štitili su njemački razarači dimnom zavjesom i torpednim napadima. Britanske krstarice i razarači pokušali su zaustaviti njemačke razarače, ali se njih 20 probilo na samo 7200 metara i ispalilo je 31 torpedo. Od tih 31 njih 10 dosegnulo je crtu britanskih brodova. To je prisililo admirala Jelikoua da zapovjedi okret za 45 stupnjeva poradi izbjegavanja torpeda, ali taj manevar udaljit će britanske brodove od njemačkih još više. Netočno izvještavan admiral Jelikou nije mogao sve do 2100 uspostaviti bojni kontakt s njemačkim brodovima koji su sada odmakli već 15 milja, a britanski brodovi nisu mogli ploviti najvećom brzinom jer je među njima bio oštećeni brod Malborough. U 2110 britanski razarači uz potporu lakih krstarica napali su ipak njemačke bojne brodove torpedima, ali nisu polučili nikakav uspjeh. Petnaestak minuta kasnije britanski BC topnički su napali njemačke BC te su u tom dvoboju teže oštećeni njemački BC Derfflinger i Seydlitz.

srijeda, 01.02.2006.

Pomorske bitke u I. Svjetskom ratu

Britanske izvidničke snage (Scouting Force) imale su 80 topova kalibra 305 do 381 mm, a njemačke Aufklärungsgruppe pak 44 topa kalibra 280 do 305 mm. Britanska flotna glavnina imala je 264 topa kalibra 305 do 381 mm, dok pak njemačka flotna glavnina ima samo 200 topova kalibra 280 do 305 mm. Osim toga, britansko brodovlje kao cjelina brže je od njemačkog za 2 do 3 čvora. Približno izjednačene snage samo su kod torpednog naoružanja. Njemačka flota ima 362 torpedne cijevi kalibra 500 mm i 107 torpednih cijevi kalibra 450 mm, a Britanska flota ima 382 torpedne cijevi kalibra 533 mm i 75 torpednih cijevi od 450 mm. U 1515 31051916 admiral Biti zapovjedio je svojoj floti da počne priprave za okretanje u sjeverni kurs. No, njegova laka krstarica Galatea izvijestila ga je da vidi nepoznati trgovački brod i zatražila je odobrenje da nastavi u jugoistočnom kursu. Gotovo u istom trenutku njemačka krstarica Elbing opazila je taj isti trgovački brod i zatražila od admirala Hippera da joj odobri presretanje broda. U 1430 mornari i jedne i druge krstarice ostali su zapanjeni. Protivnik na vidiku! Nastala je istodobna uzbuna, a zapovijed 'Na oružje!' izdana je opet istodobno. Bojni kontakt je ostvaren i bitka je mogla početi i počela je. Protivničke krstarice opet su gotovo istodobno otvorile paljbu po protivničkom brodu. Njemački plovni sastav admirala Hippera nalazio se tada oko 60 milja ispred svoje glavnine brodovlja. Britanski plovni sastav admirala Bitia već je okrenuo u sjeverni kurs, pa je sada opet izdana nova zapovijed da se natrag okrene u jugoistočni kurs, a pola sata kasnije i u istočni kurs. Međutim, britanska 5. eskadra bojnih brodova kojom zapovijeda admiral Hugh Evan-Thomas već je dobrano bila (oko 8 milja) udaljena u sjevernom kursu, pa uz nadljudske napore britanskih mornara više nikako neće stići na vrijeme okrenuti kurs i svojim topovima podržati bojne krstaše koji su ulazili u boj s njemačkim brodovima. To će dakako imati teške posljedice u daljnjem tijeku bitke. U 1620 britanski i njemački bojni krstaši međusobno su se našli u vidokrugu jedni drugima. Admiral Biti brzo je reagirao i okrenuo svoje bojne krstaše prema istoku u namjeri da tako odsječe njemačke bojne krstaše, no i njemački admiral Hipper izdao je zapovijed svojim bojnim krstašima za okret u 180 stupnjeva u namjeri da tako za sobom povuče britanske krstaše na svoju glavninu. U 1648 njemački topnici prvi su otvorili paljbu po britanskim brodovima, a britanski topnici odgovorili su minutu kasnije. Bojni krstaši tada su se nalazili na oko 15 000 m jedni od drugih. Prvom izmjenom paljbe njemački topnici polučili su više pogodaka, pa je tako potopljen britanski BC Indefategable. No, sada u 1726 stižu britanski BB iz sastava 5. eskadre i oni otvaraju strahovitu vatru po njemačkim BC. Bitka se vodi u gotovo paralelnim kursevima. U 1726 teško je pogođen britanski BC Queen Mary te je ubrzo i on potonuo. Razarači DD obiju strana silovito kreću u torpedni napad u namjeri da zaštite svaki svoje BC. U veličanstvenoj divoti bitke obije strane izgubile su po dva razarača. Međutim, dolaskom britanskih BB snaga topništva okrenula se u korist britanskog brodovlja, pa su se njemački BC našli u nezavidnom položaju i trpe silovitu paljbu britanskog topništva. Sada pak se u 1740 pojavljuje u vidokrugu i njemačka glavnina, pa britansko brodovlje okreće prema svojoj glavnini. Trenutak kada su britanski BC i BB okretali kurs postali su idealne i vrlo unosne mete za njemačke topnike, no, admiral Hipper to nije uočio, jer je bio zaokupljen izbjegavanjem napada britanskih razarača. Opet nevolje po britanske brodove. Naime, britanski BB iz 5. eskadre nisu primijetili signal za okret kursa, pa su nastavili boj s njemačkim BC. Njemački BC Seydlitz u tom boju je oštećen, ali je njegova posada odbila da se povuče i nastavila bitku. Na drugoj strani sada su pak teško oštećeni britanski BB Barham i BB Malaya koji je bio posljednji u koloni i trpio je paljbu punih dvadeset minuta. Tek u 1800 admiral Biti uspio je okrenuti BB, pa je do 1900 završen taj prvi topnički dvoboj.

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!