-nastavak-
Podmornica koja bi održavala optički kontakt s konvojem, daleko ispod obzora, nije nikako smjela napadati. Podmornice određene za napad danju bi podilazile ciljevima i tražile najpogodnije pozicije za napad. Podmornice su težile da zauzmu položaj u pramčanom sektoru konvoja, odakle bi onda noću izvele površinski torpedni napad kod kojeg bi probijale osiguranje konvoja. Padom mraka najveću poteškoću podmornice su imale u zauzimanju pozicije za napad iz položaja čopora koji je bio ispod crte obzora, jer prelazak dana u noć traje izuzetno kratko. Upravo u tim kratkim trenucima podmornice su trebale neopažene prići konvojima na udaljenosti koje omogućuju noćno motrenje. Ako se čopor danju nalazio u povoljnoj poziciji, podmornice su čekale pod vodom, a u sumrak ili noću izronile bi usred konvoja ili po krmi osiguranja razarača i započele napad. Najčešće podmornice bi napale u bok konvoja i gađale snopom 2 do 3 torpeda. Pogodak torpeda izazvao bi poremećaj u bojnom složaju razarača iz osiguranja konvoja, jer bi razarači napali podmornicu koja bi ih odvukla iz konvoja, a to bi onda vješto iskoristile druge podmornice iz čopora. Napadi bi se opetovali nekoliko noći, a za uspjeh je najvažnije bilo da podmornice pronađu konvoj koji bi tada danju neprimjetno pratile, a noću napadale. Napadi čopora podmornica polučili su najveće rezultate tijekom prosinca 1941. do prosinca 1942. jer u to vrijeme Saveznici nisu imali dovoljan broj brodova i naprava za suprotstavljanje podmornicama. Međutim, postupno Saveznici uvode sve veći broj snaga i sredstava u osiguranje konvoja (proširene su zone djelovanja zračne zaštite, uvode se radari na brodove i zrakoplove, unaprijeđena je radiodetekcija, a uvode se i zaštitne skupine – Support Groups – za pratnju konvoja itd.), pa dotadašnji način napada podmornica na konvoje nailazi na sve veće probleme i do ljeta 1943. konačno je kao takav napušten. Tijekom mjeseca rujna 1943. njemačke podmornice prelaze na podvodne napade u kojima uz pojedinačni napad primjenjuju i skupni napad podmornica. U skupnom napadu (8 do 10 podmornica) napad se provodi istodobno sa svih podmornica, ili pak uzastopce, jedna za drugom podmornica u kratkom vremenskom intervalu provodi napad. Tijekom dana podmornice su pod vodom na svojim ophodnim crtama, zbijenog složaja i gotovo nepokretne čekaju noć. Danju bi napale samo ako bi konvoj naletio na njih. Napadom skupine podmornica zapovijeda zapovjednik podmornice koja je prva zamijetila konvoj i to dojavila ostalima. Podmornice međusobno održavaju vezu i strogo nadziru položaje susjednih im podmornica, a svakoj su podmornici strogo određeni rajoni (područja) gdje može provesti napad. Ako se napad provodi jedan za drugim, onda se to radi u trenutku kada konvoj napušta određeno područje podmornice i prelazi u područje odgovornosti druge podmornice. U to doba njemačke podmornice dobile su u naoružanje električni torpedo s uređajem za samonavođenje, pa je povećana efikasnost ciljanja, a osobito prema brodovima površinske zaštite konvoja. Nakon uvođenja šnorkla, podmornice opetovano prelaze u podvodni napad uz obale u vrijeme od svibnja 1944. do svibnja 1945. godine.
< | veljača, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!