Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
potvrda
došla je potvrda mog identiteta i moji dokumenti s njom, ah i ne mogu reći da sam se poželjela te osobnosti
maleni bi pod pomeo s kosom da je ima koliko se duboko klanjao
incident sa ribarom je zaboravljen, on je proglašen silovateljem a ja pronađenom
obavijestili su me da mi je suprug preminuo, u slučaju da to ne znam
kako ne bi znala, znam i točnu minutu jer mi se odmah pojavio pred nosom da vidi kako se snalazim na splavi, bilo mu je žao kad je shvatio da ne ridam i nisam mrtva, seronja mrtvi
nisam pokazala nikakvu reakciju na vijest, valjda su to pripisali šoku, kao što su šoku pripisali moje smireno zurenje kroz prozor, od bogatašice se očekuje da glasno prosvjeduje, samo što ja nisam bogatašica, ali kako bi to oni znali
suprug je sve ostavio neimenovanoj organizaciji, a meni je ostavio splav bez pogona, tende i ležaljke i prije smrti me je stavio na nju, točnije njegovi snagatori jesu, jer on sam to ne bi mogao, bio je slab od bolesti
zadnji put sam ga vidjela kroz njegovu masku za disanje njegove vodenaste oči su me gledale preko plastike izražavajući zluradu radost što se domislio dostojne osvete za svoju bosonogu suprugu kako me je uvijek zvao zbog moje neimaštine
seronja
ironično da mi je kao jedinu odjeću za splav dao večernju haljinu i zlatne sandale, to je bila vrhunska ironija jer sam to nosila na noć kad smo se upoznali, noć prije našeg vjenčanja
bila sam mlada i glupa, a on star i pohotan
ja sam još uvijek mlada i glupa, ali on je mrtav i pohotan
nasmijala sam se glasno na tu pomisao
čovječuljak me je zabrinuto pogledao vjerojatno razmišljajući o nedostatku psihijatra na ovom otoku
smjestili su me u hotelsku sobicu, drvena prostorija sa jednim drvenim krevetom i tankim madracem, te prozori bez stakala presvučeni mrežicom za komarce
sjela sam na krevet i razmišljala
rekli su pozvati moje najbliže, time misle na muževo preostalo kućanstvo koje se još nije raspalo, jer nikog drugog ni nemam, a oni me i neće dočekati raširenih ruku, možda imaju i upute za slučaj da se opet pojavim
ali imam vremena prije nego do njih i stigne vijest da sam tu, mogu nešto smisliti i pobjeći
kopala sam po dokumentima koje je hotel u kojem smo bili prije mog porinuća na splav i smrti seronje, i među njima našla svoju kreditnu karticu iz prošlog života
da li ju je ukinuo? sumnjam da se toliko potrudio, nije vjerovao da ću preživjeti dan na splavi usred oceana, a kamoli se dočepati obale
to otvara mogućnosti, ha ha ha možda i nije bila posve loša epizoda sa valkirom, još ima nade
pogledala sam prema mom koferu kojeg su mi također poslali
ljubazna je posluga u tom hotelu, naručito prema bogatim klijentima