Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
pravim se
pravim se kao da nisam ni slušala utvare, kao da se djevojčica nije ni pojavila, ali ne idem mi baš dobro ta uloga, nimalo
15.09.2006., 12:44 / Tuđih mišljenja: 0 / # / ^djevojčica
prišla mi je djevojčica tvrdeći da je moja abortirana kćer, pobjegla sam pod plastiku, toliko mira ipak nisam stekla, za suočavanje sa takvim duhom
10.09.2006., 12:29 / Tuđih mišljenja: 0 / # / ^glasovi
provela sam dane okružena utvarama, slušajući njihove glasove
ne bojim ih se više
sad shvaćam da mi neće nauditi, samo će mi pričati ono što ne znaju pustiti, što ih priječi da idu dalje
žao mi je sad još više zbog valkire, nisam je smjela pustiti u sebe, jer napravila je pukotinu u meni, tako da ne čujem više samo glasove utvara već ulaze u mene i slike, i oni sami bi ušli i zaposjeli me jer previše još žude za živim mesom koje bi ih štitilo od sjećanja
živ čovjek se ne mora sjećati, bar ne uvijek, njegovo meso mu daje dovoljno materijala za odvlačenje pažnje
tmina se spušta
tmina se na mene spušta
ostala sam poslije mraka izvan boxsa, okružena utvarama i slušala njihove glasove
nisam ih tjerala ni ignorirala ovaj put
samo sam ih slušala
slušala i zapala u dubok san u kojem sam sanjala crno središte što gađa nebo crvenim laserom i drži nas uz sebe kao svoje taoce protiv neba svoju sigurnost
čudovišta koja su stražarila nad nama bila su napravljena od paukova i srebrenih zrcala u kojima smo mogli gledati svoja lica koja toliko volimo da ih navlačimo za druge
tmina se spušta sve dublja dok mjesec nestaje, a ja se bojim zaspati
bojim se zaspati sama pod zvijezdama
sama pod zvijezdama bez ikog svog
bez ikog svog samo sa utvarama
sa utvarama što bez mesa uokolo lutaju
što bez kostiju lutaju
što traže dom i ne odustaju
ne odustaju od okova mesa
već ga traže uvijek i iznova izbjegavajući stvarnost
koja im govori da će morati postati netko drugi
netko nov
mala beba
bez sjećanja
bez strahovanja
bez nade
sasvim nova
sasvim čista
to je prestrašno
mogu i bez te spoznaje
zaspat ću još malo
obitelj
danas sam lutala davno izgubljenom obitelji od koje je ostalo samo sjećanje na to vrijeme prije ulice, na mog debelog malog brata što je uvijek gutao sladolede između obroka i njegovih psovki koje je upućivao pticama koje su uvijek na njega srale dok smo se igrali na ulici koja je tad bila samo asfalt za crtanje školice meni
tih vremena se dugo nisam sjetila, kao ni plavo bijele ograde preko koje sam se penjala u vrt susjeda rugajući se uvijek uspuhanom bratu što me nije znao slijediti
pitam se što mu se dogodilo, vjerojatno ništa loše kao meni ipak su ptice na njega srale
pustolovka se nalazi na splavi usred oceana te odbijajući se vratiti nekom suvislom životu kontemplira i susreće razne likove žive i nežive