Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
prvi dan na podvodnom otoku
Dan je bio neopisivo dug, ali čim bi mi se počelo spavati vila bi mi podmetnula nekakav napitak u ruke i razbudila bih se. Valkira nije dobivala sličnu uslugu, štoviše činilo se da ju nitko ne primjećuje, kao da nije tu. U skladu s tim posatajala je sve tanja i tanja, koža joj se isušivala kao da nismo okružene kilometrima vode, opkoljene. Malo me je vrpca na mom gležnju počela zatezati ritmično, na površini se dignuo vjetar i splav je plesala na valovima gore, dolje, kao u divljem valceru. Pitam se što će sve otpasti s nje u ovom divljem valceru. Sad mi je drago što nisam gore na divljim valovima i vjetru, bojeći se smrti. Ovdje smrt izgleda tako daleko ili je to osjećaj kao da sam već iza smrti, prošla sam ju ne primjetivši njezin dolazak.
- Zašto ne odvežeš tu neugodnu špagu - pitala me je Vila koja mi i dalje nije rekla svoje ime, nitko od mrtvih ne voli odavati svoja imena - ja nisam mrtva - odvratila je uvrijeđeno i u glas joj se uvukao čelik mnogih bitaka koje je potaknula i održavala - nisam rođena da bih umrla, ja sam izmišljena, uzvišeno stvorena strahom.
Čelik u njezinom glasu me je omeo i nisam joj odgovorila, nisam posegnula i odvezala svoju splav, jer sam na trenutak vidjela sve te krvave muškarce kojima je čučala na ramenu vodeći ih u smrt i pijući njihovu krv, kad su ih neprijatelji sasjekli, kupujući još malo života za svoje nerođeno tijelo.
Uvrijedila ju je moja šutnja pa se udaljila.
- I bolje - šapnula mi je Valkira - ona je najgora od svih, čak su i muškarci bolji od nje.
Iz Valkirinih usta to djeluje zastrašujuće, kako takva ljepota može kriti takvu opasnost.
otok pod morem
Našla sam otok pod morem, onaj otok na kojem se zelena trava vijori na strujama, a kose izgubljenih bogova se presijavaju neuhvatljivim sjajem nezemaljskih boja.
Naravno da sam zaronila, ali ne prije nego sam si vezala nogu za splav užetom koje mi je more naplavilo na obalu spruda.
Valkira me je slijedila i kako smo prilazile bliže postajala je sve vidljivija, sve čvršća, vraćala se doma. Čak je i rana posred njezinih grudiju postajala sve manja i manja, dok nije nestala kad smo dotaknule tlo podvodnog otoka. Mogla sam disati dolje premda je taj zrak bio samo malo rijeđi od vode, nije bilo pritiska dubine, već bezgranična sloboda.
Tu bih mogla ostati - pomislih.
- Ne - odvrati mi Valkira sad posve jasnim glasom - nemoj ostati dulje od tri dana jer četvrti dan se svi pretvore u čudovišta, a zrak postane voda, tad je kasno jer je vrijeme za ručak, a ručak si ti i tvoja duša.
Tad više nije imala vremena išta mi reći jer nam je prišla prekrasna žena, lijepša od ijedne koju sam ikada vidjela. Bila je visoka dva i po metra, ali nije izgledala preveliko, bila je to njezina veličina. Hodala je bosa, kosa joj se vijorila kao ljubičasta rijeka za njom, a koža joj je bila bijelja od najfinijeg porculana. Grimizne usne su se razdvojile i pokazale biserne zube. Oči su joj bile duboke tirkizne boje i pomislila sam kako se ničega nemam bojati, da sam savršeno sigurna.
- Dobro došla zemljanko, rijetko nas tvoj soj posjećuje otkad ste postali tako mali, dođi, bit ćeš moj gost - glas joj je zvonio poput tisuće mekih praporaca nad snježnim jutrom.
Valkira mi je prišla bliže podsjetivši me na sebe i svoje strahove.
- I moja suputnica - ubacih jedva se prisilivši da pokrenem usnice i izbacim svoj hrapav glas kroz njih.
Vila ili boginja se pomalo nestrpljivo i nanervirano okrenula na valkiru, taj izraz lica me je malo otrijeznio podsjetivši me da sam u stranoj zemlji i da još uvijek imam uže za nazad k samoći i pučini punoj duhova.
- Naravno - reče nevoljko - odmetnuta kćer će biti pod tvojom zaštitom dok se drži tebe.
Valkira me je uhvatila u panici za nadlakticu, zabolio me je njezin stisak, ali nisam je otresla u ovoj nepoznatoj zemlji ona je postala nešto poznato i pouzdano, uostalom dugovala mi je nešto, a podvodna vila ništa.
pustolovka se nalazi na splavi usred oceana te odbijajući se vratiti nekom suvislom životu kontemplira i susreće razne likove žive i nežive