Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
Želje srca
Vrijeme se usporilo dok nas je silina tog svjetla zasljepila. Više nisam vidjela našu razlivenu okolinu, hodala sam umjesto toga po padini planine, po zelenom sedlu na kojem bi divovi mogli jahati. Bio je divan dan i koža mi se naježila uslijed promjene temperature i suhoće laganog, toplog povjetarca. Obgrlila sam se poželjevši da je to moja uspomena, da sam to stvarno doživjela, tako veličanstven dan obojan suncem i bojama i još k tome da sam ga imala s nekim podjeliti.
Ta slika je brzo nestala i obrela sam se na pustopoljini, goloj i prašnjavoj sa svega par osušenih stabljika što ih je iskrivio vjetar. Bila je noć i vjetar što je puhao je bio oštar i hladan, ali zvijezde su sjale kristalno bistro obasjavajući mi lice svojim vječnim mirom. Učinilo mi se da bih mogla pasti naglavce u nebo i ne zaustaviti se nikada.
Poslije nje sam se obrela na obali jezera, njegova voda mi je oplakivala vrhove stopala i kroz kožu sam mogla osjetiti da nije slano, u nosnicama mi je nastao blažen osjećaj vlage, bez primjese peckanja soli. Kako dugo nisam osjetila takvo što, kako dugo već lutam usamljena, suha i slana. Uspjela sam samo na kratko obuhvatiti pogledom zelene krošnje mekanog drveća i već sam otišla dalje.
Dalje, nazad na podvodni otok ispred tipa sa trozubim vilama koji me je zamišljeno motrio.
- Nisi ono što obično dobijemo - rekao je - ljudi sanjaju čudne snove, velike kuće, gomile zlata, rubine i smaragde. Još nisam obasjao osobu da je sanjala zvijezde, neslanu vodu i travu.
Udaljio se duboko zamišljen. Tek kad se odmaknuo od nas shvatila sam da Valkira drhti kao prut.
pustolovka se nalazi na splavi usred oceana te odbijajući se vratiti nekom suvislom životu kontemplira i susreće razne likove žive i nežive