Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
prvi dan na podvodnom otoku
Dan je bio neopisivo dug, ali čim bi mi se počelo spavati vila bi mi podmetnula nekakav napitak u ruke i razbudila bih se. Valkira nije dobivala sličnu uslugu, štoviše činilo se da ju nitko ne primjećuje, kao da nije tu. U skladu s tim posatajala je sve tanja i tanja, koža joj se isušivala kao da nismo okružene kilometrima vode, opkoljene. Malo me je vrpca na mom gležnju počela zatezati ritmično, na površini se dignuo vjetar i splav je plesala na valovima gore, dolje, kao u divljem valceru. Pitam se što će sve otpasti s nje u ovom divljem valceru. Sad mi je drago što nisam gore na divljim valovima i vjetru, bojeći se smrti. Ovdje smrt izgleda tako daleko ili je to osjećaj kao da sam već iza smrti, prošla sam ju ne primjetivši njezin dolazak.
- Zašto ne odvežeš tu neugodnu špagu - pitala me je Vila koja mi i dalje nije rekla svoje ime, nitko od mrtvih ne voli odavati svoja imena - ja nisam mrtva - odvratila je uvrijeđeno i u glas joj se uvukao čelik mnogih bitaka koje je potaknula i održavala - nisam rođena da bih umrla, ja sam izmišljena, uzvišeno stvorena strahom.
Čelik u njezinom glasu me je omeo i nisam joj odgovorila, nisam posegnula i odvezala svoju splav, jer sam na trenutak vidjela sve te krvave muškarce kojima je čučala na ramenu vodeći ih u smrt i pijući njihovu krv, kad su ih neprijatelji sasjekli, kupujući još malo života za svoje nerođeno tijelo.
Uvrijedila ju je moja šutnja pa se udaljila.
- I bolje - šapnula mi je Valkira - ona je najgora od svih, čak su i muškarci bolji od nje.
Iz Valkirinih usta to djeluje zastrašujuće, kako takva ljepota može kriti takvu opasnost.
pustolovka se nalazi na splavi usred oceana te odbijajući se vratiti nekom suvislom životu kontemplira i susreće razne likove žive i nežive