Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
tmina se spušta
tmina se na mene spušta
ostala sam poslije mraka izvan boxsa, okružena utvarama i slušala njihove glasove
nisam ih tjerala ni ignorirala ovaj put
samo sam ih slušala
slušala i zapala u dubok san u kojem sam sanjala crno središte što gađa nebo crvenim laserom i drži nas uz sebe kao svoje taoce protiv neba svoju sigurnost
čudovišta koja su stražarila nad nama bila su napravljena od paukova i srebrenih zrcala u kojima smo mogli gledati svoja lica koja toliko volimo da ih navlačimo za druge
tmina se spušta sve dublja dok mjesec nestaje, a ja se bojim zaspati
bojim se zaspati sama pod zvijezdama
sama pod zvijezdama bez ikog svog
bez ikog svog samo sa utvarama
sa utvarama što bez mesa uokolo lutaju
što bez kostiju lutaju
što traže dom i ne odustaju
ne odustaju od okova mesa
već ga traže uvijek i iznova izbjegavajući stvarnost
koja im govori da će morati postati netko drugi
netko nov
mala beba
bez sjećanja
bez strahovanja
bez nade
sasvim nova
sasvim čista
to je prestrašno
mogu i bez te spoznaje
zaspat ću još malo
pustolovka se nalazi na splavi usred oceana te odbijajući se vratiti nekom suvislom životu kontemplira i susreće razne likove žive i nežive