Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
epitaf zlatnoj haljini
kad sam se otrgla od slika prošlosti što ništa ne znače priredila sam morski pogreb svojoj haljini
obožavala sam tu haljinu, vidjela je više partya i koktela nego ijedna druga, baš me je bilo briga što su je se svi nagledali uvijek je bila u središtu pažnje i mažnje
žao mi je što se rastajemo ovako, što sam dala nekoj drugoj da te strga, da strga moje tijelo kao što sam si ja duh strgala davno
neka
sad te pokapam otplutaj sretno
nek s tobom otplutaju sva sjećanja
svo vino
i sav smijeh što se odbijao od zvonkih kristalnih čaša na stalcima i lustera što visiše sa stropova
zbogom haljino moja... neću plakati