Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
i tako dalje
i tako dalje, uvijek dalje uz tu liniju kojom me vjetar gura, da bar imam vesla dovoljno velika da usmjerim sama svoj smjer, ali iscrpila bi se prebrzo... a i kome se da upravljati sam sobom, kuda bi otišla, sigurno ne do nekog novog nenastanjenog otoka gdje obitavaju duhovi i mali crnci što pričaju jezikom koji ne razumijem, da ih bar razumijem obojala bih svoju kožu u crno, odrezala kosu i plesala s njima na suncu oko vatre zaboravivši na svoj život i zlatnu haljinu sa šljokicama što mi je rezala kožu dok sam spavala
možda je i bolje ovako, možda me vjetar odnese na neko bolje mjesto od toga...