Imaginarni putopis valjanje od nemila do nedraga dok se valovi lome oko splavi i tvrdoglavosti, a glavna junakinja traži smisao i život koji nije puko preživljavanje
trčala sam
trčala sam po plaži danas gola i bosa, i to mi nije donijelo nikakvo zadovoljstvo, samo prazninu, trčala sam dok nisam cijeli otok obišla, a onda još jednom, na kraju sam se srušila kraj splavi od iscrpljenosti, ali i dalje nisam ništa osjećala, zato sam se porinula kad sam došla do daha
bolje biti na pučini sama, nego na kopnu, kad te more okružuje sa svih strana bar njega možeš okriviti za samoću, a ne sebe... a možda mi se i suprug opet pojavi, ne pojavljuje se na čvrstom tlu, izlazi pred mene samo uz ljuljanje valova, a sad će mi čak i njegovo mrsko prisustvo biti draže od ove samoće, od nedostatka osjećaja, bar ću gađenje i odbojnost osjetiti... ah da on mi je uvijek davao to nešto... živost u grudima i odlučnost da pobjegnem od njega, da rado ću ga opet vidjeti jer izaziva emocije u meni, za razliku od nerazumljivih malih čovječuljaka, oni su mi kao i drveće nespoznatljivi, time i strani
suprug, da, onda možda i nova jahta, bilo što... ali na kopno mi se još ne vraća