Priče sa prljavog mjeseca

petak, 29.12.2006.

Down in Zagreb...

Moj (ne)život...
Ništa od bijelog Božića, razočaran sam. Ne jer Božić nije bijel, jebe mi se za Božić, nisam vjernik, no moj Zagreb ostaje siv. Dakako i dalje je ljepši od većine drugih gradova, no nedostaje taj štih. Štih koji djeca pamte do kraja života iako toga nisu svjesni. Ok, ponovno bljezgarim gluposti. Fak.

Nemojte gledati Donnie Darko, počet' će te sumnjati u sve oko vas, a pogotovo u svoj zdrav razum.

A nova godina se bliži, ja bolestan. Iskašljao sam krv jučer, no danas je bolje, jer sam sve moguće anti-grloboljne metode iskoristio, temperature nema, samo iritirajuća glavobolja. Mislim da će biti bolje do nove, koju slavim gdje? Gud kvešćn.

Zadnjih par dana izlazim van samo s Janom, ne, ne onom iz mog razreda, već onim Janom iz Last Allaince-a, te Mikijem, a nedavno se bilo i na njihovoj probi. A kaj Miki i ja radimo? Nove stvari. Vježbamo, jammamo, i pripremamo jedan guerilla gig. No o tom, potom.

Bolesni snovi opet su počeli, da li zbog utjecaja bolesti ili mojeg uma koji postaje sve bolesniji, ne znam. No Gandalf je očito meni jako bitna figura u životu.

Interview s Gandalfom i Sauronom

Dakle, bijaše sunčan dan, te smo Gandalf i ja sjedili na terasi Green Dragon Inn-a. Sunce nas je grijalo, a piva je bila hladna, Gandalf je i dalje bio siv i namigivao je konobaricama hobbitskim, na moj opću užas. I naravno, prije toga sam ga čekao neko vrijeme. Bilo je vrijeme poslije Rata za Prsten i meni nikako nije bilo jasno kako je Sauron živ.

Ja: Dakle Gandalfe, prije nego što vaš cijenjeni kolega dođe započeti ću vas ispitivati-
Gandalf: O čemu?
Ja: Čemu god.
Gandalf: Čak i o mom seksualnom životu.
Ja: Haha, dobra.
Gandalf: Mladiću, vi mislite da to što sam star znači da nisam više sposoban za ševu?
Ja: Pa sumnjam da koristiš viagru.
*udarac štapom po piksi*
Ja: Dakle, kako se osjećate nakon pobjede u ratu?
Gandalf: Kakvo glupo pitanje.
Ja: Pa nije, baš je očekivano pitanje, i sve zanima.
Gandalf: Rađe pitaj nešto neočekivano.
Ja: Ovaj... je li istina da ste viđeni u krevetu s četvoricom hobbita?
*udarac štapom po piksi. Baš se spremam postaviti sljedeće pitanje kada nas narančasta svjetlost zabljesne*
Sauron: I SEEEEE YOUUUUUUU!
*svi, uključujući susjedne hobbite*
SHUT UP!
Sauron: Ali stvarno vas vidim!
Ja: No super, daj se sjedni...
*Gandalfov podsmijeh*
Sauron: Jako duhovito.
*pročišćavam grlo*
Ja: Dakle, kako to da nisi mrtav?
Sauron: Smiješna priča, dakle, nakon što je onaj mali peder ubacio prsten u plamen Mount Doom-a, srušio sam se, to ste vjerojatno svi vidjeli na direktnom prijenosu bitke, bilo je čak i replaya. I što da kežem nego, sada sve vidim, ja sam spotlight u obliku oka.
Ja: Nadasve zanimljivo, dakle Gandalfe, kako to da ste sivi?
Gandalf: Boga mi, pogledaj, Zahovič i Roy Keane.

Odjednom smo se našli na konjima, bježeći od Zahoviča i Roy Keana, zajedno s Janom i Mislavom.

Dakle, previe Tolkiena za mene druškani. Mrzim Božić. Jebena rodbina i sl. No ajde, barem imam tonu čokolade, i o da, sugar overdose. Mrnjau.

Gdje mogu kupiti pande s mlijekom u očima? Jer Gandalfu trebaju, i to pod hitno.

srijeda, 20.12.2006.

Flying pianos of all things

Dakle, mene ljudsko licemjerje tako zamara. Ali jako. Dakle, pod psihologijom smo imali onu glupu igru (koja mene svejedno zabavlja), da donesete kovertu s svojim imenom na njoj, i papirića onoliko koliko ljudi ima u razred - 1. Vjerojatno već kužite o čemu se radi. I da, moram reći da su gotovo sve poruke bile: ''Simpatičan si, jako inteligentan, svadljiv bla bla bla.'' Tek sada vidim kako su mi ti ljudi u razredu samo stranci s kojima provodim previše vremena. No, ima tu ljudi koji su mi prirasli srcu. Ban, Buljac, Hoyt, Grgas, Kranjec, Tin, Danijela, Jopa, Iva, Barbara i još možda dvoje ili troje. I njih cjenim, jer me ne hvale samo, jer ih znam iživcirati kao oni mene. Jer kuže moje mane kao i moje vrline.

Ostatak je tako licemjeran bio. Zapravo ne svi, no velika većina. A zna se da se ne volimo. I da se nikad niti nećemo voljeti. Jer me mrze, a zna se da je u ljudskoj prirodi mrziti ljepše, talentiranije i pametnije od vas. Tako da me libo racku. Lažite vi meni u facu koliko hoćete, ja znam što vi zbilja mislite. No dosta o tome. Nakon par mjeseci bijah na kavi s Chlaf. I o čemu smo pričali? Iskreno, ne sjećam se. No bilo je smijeha.

Prolazim s 3.875 u najgorem slučaju, 3.935 u najboljem. Sve ovisi o fizici, koju bi kao trebao učiti.

Kaj se benda tiče, ide nabolje, preko praznika budu probe. Tako da očekujete novosti uskoro.

Ima li tko nekakav cd od the Jama?

nedjelja, 17.12.2006.

Petar Pan novog doba

Evo mene, u novom ruhu. Courtesy of Vlatka D Vokal, hvala joj za to. Mislim da ćete se lako snaći ako imate IQ izned 100, dakle, ako slušate cajke, sretno, uzmite kompas.

Vodim vas negdje između Arkadije i Nigdjezemske, tamo gdje naša Arka plovi nebom. Možete nas se pridružiti, ako :

a)znate svirati bubnjeve i želite svirati s nama
b)ste iz Utrina, Zapruđa ili Središća
c)ste prijatelj od nekog iz Utrina, Zapruđa ili Središća
d)nam platite 10, 000 njemačkih maraka!

četvrtak, 14.12.2006.

Izlazak kraljeva

Mislite da se dobro provodite, da ste neke face? Niste. Zato jer, danas je srijeda, i pola vas je ostalo doma učiti. Kaj sam ja radio? Otišao van s Kuffom i Janom. Otišli u Zvuk, naručili pića, sreli nekog Kuffovog i Janovog frenda koji je imao karte za predpremijeru Eragona. Nisam tome pridodao nikakav značaj. Popili piće, i odlučili, da kako je konobaru predugo trebalo da nam donesi pića, otići van bez plaćana. Jesmo.

KAVA I DVA PEPSI-A : 0 KUNA

Odemo do trga, te Kuffnera taj frend (Davor inače), pozove u kino, ima još tri mjesta. Reko dobro. Idemo. Dođemo tamo, sve fino, uđemo, te još dobijemo chips i sok besplatno, pri vrhu, savrsen pogled. Film je ok, copy/paste LOTR-a, no to je manje bitno. Predpremijera u najljepšem kinu Zagreba, kinu Europi.

3 CHIPSA. 3 SOKA, 3 ULAZNICE ZA PREDPREMIJERU ERAGONA: 0 KUNA

Dakle, koliko smo para potrosili. Nula. Osjecaj nakon svega toga, neprocjenjiv, za sve ostalo tu je Kuffner, tip koji ima veze po cijelom gradu.

Burazeru, volim te, i ne na taj način, nego na bratski. Kaj da kažem osim da smo kroz svašta prošli, rijetko kad si nešto krivo procjenio. Riječi su suvišne u tvom slučaju. Meni jednostavno kako se tako različite osobnosti ne ubiju međusobno, a znam da ni tebi nije. Neke stvari jednostavno je bolje ne znati.

Dakle, prijatelji moji, uživajte...

nedjelja, 10.12.2006.

Čekam zadnji vlak za Arkadiju

Snijeg svuda pada, djeca se igraju, prava zimska idila u mom gradu. Nešto nevjerojatno. Nebo nad Utrinama je ljubičasto, a ja sjedim u svojoj toploj sobi, pijem čaj od krvave naranče i cimeta, čekam Mikija da mi pozvoni pa da odemo van. Da jebiga, malo smo odrasliji, no znači li to da se ne smijemo grudati i zafrkavati? Tko bi rekao? Prosinac je ipak lijep.

Eh da, to je izvadak iz prošle godine u ovo doba. A sada? Nula. Nichs. Ovaj će prosinac očito proći bez snijega. To ne volim. Nimalo. Jebote, toliko promjena od kad sam ja bio klinac, od kad sam ja sjedio za svojom prvom školskom klupom. Sad vidim klice koji jedva da su 6. razred, no bitno je da mali seronje već puše i 'bare' (i plačenici) sve u šesnaest. Baš neukusno, ali jako. Ček da sebe vizualiziram ponovno u 6. razredu. Kratka kosa, prilično žgoljav i nizak, plavi pramenovi, nešto užasno smiješno. A cure? Eh, to je druga priča. Naravno da su tada već hormoni počeli djelovati, no ne u tolikoj mjeri. Kaj sad klinčadija radi, to je zbilja... američki. Već postaju poalko kriminalci, ne zanima ih njihovo obrazovanje. Pa pobogu! Točno se sjećam kako smo se mojih par frendova i ja natjecali tko će imati više petica, to nam je bilo onak, ultra-fora. Kaj sad klinci rade? Natječu se u tome tko će napraviti veće sranje, tko će biti primitivniji.

Kud ovo društvo ide? Kao da smo krenuli unatrag. Pušenje, opijanje, šore, slušanje cajki. to sad čini pravu muškarčinu. A ako ima kockastu ili ćelavu glavu, zlatnu lančugu oko vrata, i taticu koji vozi neki opaki auto, onda si zbilja faca. Koje jadne vrijednosti. Bljuje mi se od takvih hemeroidnih sluzi koji se provlače pod homo sapiense. Tj. , mudre ljude. Oni su homo kretenusi, ili homo tutleki, a neki od njih su i prikriveni homo seksualci (pogreška namjerna). Nemam nikaj protiv homoseksualaca da sve bude jasno, ali takve 'muškarčine' imaju. A još mi je žešće kada momci i cure dođu iz neke svoje kurcokarine u MOJ Zagreb, i seru kak je prljav i tako dalje. Naravski, on nikad nije ni čuo centralno grijanje, a najbliže kaj ima gradu je Babina Greda.

Ova sredina je tako ograničavajuća. Sve što je drugčije, ili malo ambicioznije (u pogledu umjetnosti) je devijantno, ili još bolje, protudržavni element.

Nabijem vas sve, vi desničarske pizde, vi bijedni homofobi, vi konumenti najjadnije 'glazbe', vi vozači skupocjenih Mercedesa. Zašto vam ja uopće govorim 'vi'?

subota, 02.12.2006.

Razlozi za sreću

Ima ih par.

1)Mrgud,gorostas i tat
2)Jurij Gagarin
3)Rosita Pedringo
4)Zdenka i vanzemaljci
5)nekaj s super računalom
6)Nogomet
7)Plači
9)Supermama
10)Poštar lakog sna
11)Narko

vjerojatno sam nekaj zaboravio. No Pipsi su odličnu svirku održali u Tvornici u sklopu međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a. I Dudo je i dalje car, kaj god drugi govorili. Vidi se da je ekipa došla čist zbog njih, jer su svi fanatično pjevali pjesme. Nitko nema takvu karizmu, ali nitko na našoj glazbenoj sceni. To nije neka pohvala. No nabijem vam sve druge bendove. Nitko, ali nitko u lijepoj našoj im nije dorastao. Ima tu dobrih bendova, jako dobrih da se razumijemo.

Argument kretena: Kad su tako dobri zakaj ih niko ne sluša?

Zato jer, maloumniče, ova država je zakurac. Kad svi slušaju cajke, Prljavce i Valjak, koji su kao neki r'n'r. Ma nabijem vas. Nisu ni pipsi rock. Oni su neka űberglazba. Nabijem vas sve koji drukčije mislite!

I tako. Uživao sam. Pjevao. Uživao gledajući svoj omiljen bend.

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv